Gradonačelnik pokazao stav i gdje je granica: 'Tko se stavlja iznad obitelji, iznad Grada...'

Javni je prostor već dugo okupiran ponajprije podjelama, prodajom jeftine demagogije, vraćanjem u prošlost, bez ikakve perspektive za budućnost, teškim vremenima usprkos. I dokad će to trajati? Jesmo li došli do samog ruba kada je nužno podvući crtu, do trenutka kada više nema prostora za relativizaciju, izvlačenje na procedure, tumačenja »konteksta vremena« ili pasivnost? Čini se da jesmo, uklanjanje, pod okriljem noći postavljene, ploče Rajku Lozi s javne površine upravo je takav trenutak.

Bez otezanja

Naime, odluka komunalnog redarstva Grada Zadra da ukloni ploču je snažna društvena poruka, ali i poruka da javni prostor nije i ne smije biti poligon za povijesni revizionizam, selektivno pamćenje i tiho guranje ideologija koje su u temelju suprotne vrijednostima na kojima počiva suvremena hrvatska država, upravo ona za koju su se naši branitelji borili i krvlju plaćali. Zadar je grad slojevite povijesti, grad koji je preživio i carstva i ideologije, ratove i lomove. Upravo zato Zadar mora biti posebno osjetljiv na ono što dopušta u svom javnom prostoru. Spomen-ploče, nazivi ulica i javni znakovi nisu neutralni artefakti nego poruke, pa i odgojni alati. Oni su, na kraju, izjava o tome tko smo i što smatramo prihvatljivim.

U tom kontekstu, potez gradonačelnika Šime Erlića važan je ne samo zbog same odluke, nego zbog načina na koji je donesena. Bez otezanja, kalkuliranja i skrivanja iza duge procedure i papirologije. Gradonačelnik je jasno pokazao da postoji crvena linija ispod koje se ne ide, bez obzira na pritiske, galamu s društvenih mreža ili pokušaje da se sve relativizira pod krinkom »slobode mišljenja«.

Sloboda mišljenja, vrijedi podsjetiti, ne uključuje pravo da se javni prostor koristi za promociju ideja i osoba koje su u suprotnosti s temeljnim civilizacijskim vrijednostima. Javna površina nije privatni zid. Grad nije ničija »prčija« u koju se upisuju vlastite interpretacije prošlosti.

Ono što ovu odluku čini još važnijom jest činjenica da dolazi u vremenu kada se Hrvatska sve češće suočava s pokušajima normalizacije radikalnih stavova kroz »male«, naizgled bezazlene korake. Ploča danas, nešto drugo sutra. Upravo zato je važno reagirati odmah, jasno i bez zadrške. Naravno, bit će onih koji će u ovome vidjeti »napad«, »ideološku čistku« ili »gušenje drugačijeg mišljenja«. To su već viđeni argumenti. No, istina je jednostavna: demokratsko društvo ima pravo i obvezu štititi svoje temeljne vrijednosti. A Zadar je ovim potezom pokazao da zna gdje stoji. Možda je još važnije da je pokazao da zna gdje ne želi stajati.

Poštovanje prema braniteljima

Rajko Lozo bio je heroj Domovinskog rata i njegova žrtva ne može, niti smije biti dovedena u pitanje. Upravo zato ovakvi potezi – samovoljni, noćni i bez ikakvog dogovora s institucijama ili obitelji ne predstavljaju čin poštovanja, nego njegovo grubo instrumentaliziranje. Ime čovjeka koji je dao život za slobodnu Hrvatsku ne smije se koristiti kao alat za političke poruke i ideološke provokacije.

Grad Zadar je jasno poručio da će se nova ploča postaviti, u dogovoru s obitelji i u skladu s pravilima koja vrijede za sve. I tu dolazimo do ključnog pitanja: tko se onda stavlja iznad obitelji, iznad Grada i iznad društvenog konsenzusa, i sebi daje za pravo da samostalno odlučuje kako će, gdje i s kakvom porukom obilježavati nečije ime?

A poštovanje prema braniteljima ne iskazuje se kršenjem pravila, nego upravo suprotno – odgovornošću, dostojanstvom i dogovorom. Sve drugo vodi u opasnu logiku prema kojoj je dovoljan dobar izgovor da bi se javni prostor pretvorio u poligon samovolje. A to je put koji nijedno ozbiljno društvo ne smije prihvatiti.