Nisam gledao, ali podržavam i navijam

Upravo je zanimljivo koliko me ljudi pitalo za mišljenje o polufinalnom nastupu našega »Laze«… Uf, pardon, našega Babi Lazanje (kako se to uopće piše?). Ne, nisam gledao jer nemam televizorski aparat, a osim toga, slabo me to zanima jer to više i nije muzika nego cirkus i ja bih, da se mene pita, a ne pita me se, odredio da se nastupa kao onda prije pedeset godina, tj. da na sredini pozornice osvijetljene bijelim reflektorom stoji mikrofon na stalku i da pjevači prilaze, otpjevaju, naklone se i odu, pa kom’ obojci, kom’ opanci.

Naravno, svi pristojno odjeveni, a bilo bi dobro i da se prenosi u crno-bijeloj tehnici da nas ne bole oči. A zadnjih dvadeset godina meni se kao glazbeniku, pjesniku i skladatelju (morat ću se malo eksponirati kao takav kada to mogu i mediokriteti) svidjelo malo pa i ništa, ali mi se ono što mi se svidjelo, strašno svidjelo.

Laka iz BiH, Kaliopi iz Makedonije, Konstrakta iz Srbije, neka zgodna cura iz Gruzije (ili Moldavije) i to je sve. Posebno mi je bilo drago kada bi loše prolazili meni odbojni izvođači, prepotentni a bez razloga, blijedi, netalentirani, nametljivi i mislio sam da mi se nakon Leta 3, za koje sam čak i navijao jer nisu bili loši, više ništa neće svidjeti, a onda se pojavio Lazo i potpuno me poremetio.

Prvo to što je jedva prošao naš smiješni žiri, koji bi nakon stavljanja njega kao rezervu trebao biti doživotno izgnani iz svakog oblika rada vezanog uz muziku ili umjetnost uopće, pa onda to što je fin i kulturan i skroman s evidentnim kućnim odgojem (kada se sjetim prepotentnog Žana Hlodeka bolje da ga se ne sjetim), i kao najvažnije – tu je i njegova ljubav prema mačkama.

A pjesma? Pjesma nije nešto što je po mome guštu, ali zbog svega navedenog, a i zbog želje da puknu od ljubomore razne umišljene »veličine« u Hrvatskoj (a i šire), nadam se da će momak pobijediti… Čak bi i glasao za njega kada bi znao kako se to radi pa glasajte vi koji znate.

UBIJANJE POGREŠNIH

Evo nam se u kolektivnu svijest opet vraća priča o onome dječaku koji je napravio ono u Beogradu i sada se nastavlja suđenje, a kako je on maloljetan (i to itekako maloljetan) pa mu se ne može suditi, zato se sudi njegovim roditeljima.

Oni su visokoobrazovani, bili su dobrostojeći, imali su društveni ugled i sve što uz to ide, a sada se moraju pomiriti s time da je to gotovo, da su izgubili dijete koje se više nikada ne bi trebalo naći na slobodi, a imam osjećaj da su mislili kako su nedodirljivi, a pogotovo dječak kojem navodno nije jasno sve to i zašto je u zatvoru iako je dugo pripremao to što je napravio.

Ali pustimo mi konkretno njih i recimo to da gledajući televiziju vidimo da su učestali ružni običaji otimanja i ubijanja ljudi, bilo da se radi o vjerskim fanaticima s istoka ili o patološkim slučajevima sa zapada. A što je zajedničko suludim ubojicama i s jedne i s druge strane? Zajedničko im je to što na sebe skreću pažnju ubijanjem nedužnih ljudi.

S obzirom na to da sam ja, za razliku od velikog broja osoba koji misle da su ispravni (a u stvari su obični farizeji), visoko moralna osoba, moram priznati da se gnušam takvih stvari. I onda pomislim sljedeće. Zašto takva stvorenja, najčešće upadaju u neke škole, dječja odmarališta, vrtiće… U Rusiji (ili nekoj njenoj bivšoj republici, ne sjećam se više) uzmu za taoce cijelu osnovnu školu, u Skandinaviji onaj debil poubija preko stotinu tinejdžera, a u Americi svako malo netko upadne u školu i napravi pokolj. Nevjerojatno je kako ih privlače nedužni.

Koliko god će ovo što ću sada napisati izgledati okrutno, ipak moram reći sljedeće. Ja da se želim ubiti na taj način da moram narodu s tim činom skrenuti pažnju na svoja politička ili neka druga promišljanja, napravio bih nešto na što se javnost ne bi zgražala.

Jednostavno, ako se već želiš ubiti i znaš da je sve gotovo, onda povedi za sobom nekoliko zlih ljudi, ljudi koji su svojim nemoralnim i bešćutnim životom ugrozili i unesrećili poštene građanine, ljude koji su sadistički promijenjene ličnosti i nikada se neće promijeniti na bolje. Vjerujte, ja prvi ne bih zamjerio. Ma znam da ovim povlačim razne moralne dvojbe, ali baš je zanimljivo kako se uvijek namjere na nedužne ljude ili djecu, a oko nas je toliko zlikovaca.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.