Prije nego što je Zrće postalo Zrće: Sjećanje na plažu do koje se nekad išlo prašnjavim putom

Prije dva tjedna na stranicama ovog izdanja objavljena je reportaža sa Zrća.

Ništa čudnoga, jedan od najpoznatijih centara ljetnog partijanja na Sredozemlju, česta je medijska tema, u nas i u inozemstvu. I osobno sam o Zrću puno pisao u raznim izdanjima, uključujući i knjige. Čitajući, međutim, nedavni tekst javila se nostalgija, prisjećanje na Zrće kojeg više nema. I neće se vratiti!

Zrće od prije puno godina, pa i desetljeća, Zrće iz vremena kada je odlazak na kupanje na tu prelijepu plažu značio pravu avanturu. Zrće, do kojega se dolazilo jedino pješice, prašnjavom ali glavnom otočnom prometnicom, pa potom puteljkom što je vijugao kroz kamenjar i borovu šumicu kojoj bura i posolica nisu dozvoljavali da postane šuma.

Kako nam je nekad to Zrće bilo daleko. Nikada doći do njega… Pamtim, stariji su govorili: dva kilometra.

Iz dječje perspektive činilo nam se to jako daleko, tamo negdje pa skoro nedohvatno. Pamtim i jedan datum – prvi put bio sam na Zrću 1957. godine, na izletu prvoškolaca za prvi dan proljeća.

Prvo kupanje, e… to ne pamtim. Ako nije bilo tog istog ljeta, onda godinu kasnije. Ponavljam, daleko je bilo, rijetko smo odlazili, jednom, dvaput u toku čitavog ljeta. Roditelji su nas teško puštali same, a starijima se nije odlazilo tako daleko radi malo kupanja. Kao da nema bližih plaža…

Ma, rijetko su se oni uopće kupali. Imali su važnijih poslova, a »kupanje je za strance…«

Tako su nazivani prvi, malobrojni turisti koji su u to vrijeme dolazili u Novalju, i na otok Pag. Dolazili su vaporon, redovnom brodskom linijom, drugačije nisu mogli.

Malo je bilo kupača na Zrću u to vrijeme. Kako se običava govoriti, prstima ruku mogli su se pobrojiti. Najčešće se na kupanje na Zrće odlazilo na cjelodnevni obiteljski izlet. Za predah od kupanja i sunčanja našlo se malo hladovine ispod kamariža, pokraj nekadašnje lokve koja nikada nije presušila.

Pa ako je uzmanjkalo vode za piće, pilo se boćatu vodu iz te lokve. Tko je tada razmišljao o njenoj »zdravstvenoj ispravnosti«!

Većinu tih »stranaca«, na onom pijesku, sunce što isijava od morske površine redovito je prevarilo. Vraćali su se, ne preplanuli, nego crveni »k’o rak« i potom obavezno od svojih domaćina tražili maslinovo ulje kojim su se mazali da bi mogli zaspati. Do kraja ljetovanja na Zrće nisu pomišljali!

Obilje sunca i čistog mora

Oduvijek je Zrće privlačilo, prvenstveno turiste, manje domaće ljude. A ništa nije nudilo, osim obilja sunca, čistog mora i vrelog šljunka.

Ivan Palčić iz Novalje, svestrani ali samozatajni umjetnik, slikar, pjesnik i nesuđeni, ali školovani operni pjevač – bariton, ushićen je bio Zrćem smještenim u neposrednom susjedstvu rodne mu Caske.

Njegov životni vijek počeo je krajem 19. a okončan u drugoj polovici 20 stoljeća. Čarobna ljepota netaknute prirode, kristalno čisto more i ogromne količine sunca što je Zrće obasjavalo od jutarnjeg izlaska do večernjeg počinka, bili su mu inspiracija za stihove što ih rado citiram:

»Dojdite na Zrće/kadi se sunce na lopate zgrće.«

Zrće bez ikakva sadržaja, na takvom sam se godinama njemu i najrađe ga pamtim. Pa je u šumarku među kamarižima – stabla tamarisa – iznad središnjeg dijela plaže sagrađen »bufet«.

Bez struje i vode nije previše oduševljavao svoje malobrojne goste, ali ipak je nudio nešto za piće. Ujutro su iz skladišta dovezli nekoliko šatngi leda, one su donekle rashlađivale piće, a kad je leda nestalo… piće je bilo mlako. Za jelo, jedino ako si donio od kuće.

Dugo se čekala prva prava gradnja i ozbiljnija ugostiteljska ponuda, a kada je moj rođak Boris prvi krenuo, ne zaustavlja se do danas.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je turizam u Novalji činio prve, nesigurne korake, govorili su Novaljci da je Zrće »najlipša plaža na Jadranu«, da je ono budućnost novaljskog turizma, te da oko njega treba graditi hotele.

Hotel na Zrću nikada nije sagrađen, previše bi bio na udaru bure, ali u svojim predviđanjima nisu pogriješili.

Tko još nije čuo za Zrće, upravo ta prekrasna plaža postala je sinonim turističke Novalje, kultno okupljalište, mjesto razuzdane zabave desetaka tisuća mladih iz čitava svijeta.

Tko je bio u Novalji a nije posjetio Zrće, kao da nije ni bio. To je neoprostiv propust, posebno za mlađu generaciju.

Obiteljska plaža

U redu, Zrće nije najljepša plaža na Jadranu, ima ljepših i atraktivnijih, ali na top listi visoko kotira. Malo ga je naružila velika gradnja namijenjena zabavi, ali to je cijena turističkog razvoja, industrije zabave i intenzivnog poslovanja.

Zrće se nalazi dva kilometra jugoistočno od Novalje, na sjeveroistočnom dijelu otoka. Smješteno je u Paškom zaljevu na njegovu sjeverozapadnom dijelu, bez pristaništa i sidrišta, bez naselja.

Takvo Zrće namijenjeno je prvenstveno za kupanje i sunčanje, u novije vrijeme, eto, i za zabavu. Nikako nije preporučljivo nautičarima, jer jaka bura može u trenu zapuhati.

Velika šljunčana plaža, duga je 450 metara, dok joj je najveća širina 80 metara. Licem okrenuta Velebitu i udarima jake bure što s njega zna zapuhati u svako doba godine, a zaleđe joj čuva danas narasla borova šuma. Na njenom zapadnom dijelu, nekad su se nalazila zaslanjena jezerca.

Ona su isušena, jednako kao što je posječeno mnogo borova da bi se dobilo veliko parkiralište. Moralo se tako napraviti, budući da stotine automobila svakodnevno i svakonoćno dolaze na Zrće.

Šljunak s kopnenog dijela plaže nastavlja se pod morem, na dnu što se strmo spušta u dubinu. I more je nešto hladnije nego na ostalim otočnim plažama, ugodno osvježenje ono nudi i za najtoplijeg ljeta kad se živa u termometru približava brojki 40, u hladu. Razlog tome su podmorski izvori, pretpostavlja se, ličke vode.

Danas aktualnim ogromnim količinama svakojakog otpada na ličkom prostoru, i mogućim posljedicama, ovdje se neću baviti. More na Zrću uvijek je čisto i bistro, bez obzira na brojnost kupača. Primjerenim izlaganjem suncu, ljudima koji se žele kupati, a ne zabavljati, koža će brzo potamniti, nigdje drugdje neće dobiti tako tamnu bakrenu boju. Samo, ako ne pretjeraju…

Možda će Zrće jednom opet biti samo plaža. Godinama je takva isticana kao najveći adut turističke Novalje.

Kako čitam, Zrću se pokušava vratiti nekadašnji imidž obiteljske plaže. Jasno, za dana, kako bi se reklo, od izlaska do zalaska sunca.

Noći će i dalje ostajati za zabavu ali, ne mora se partijati 24 sata dnevno, kao što je godinama bivalo.

Netaknuta divljina Zrća

Na Hrvatskom radiju nedavno sam slušao jedan stari razgovor s Krstom Jurasom. Ne tako davno preminuli brodograđevni stručnjak i znanstvenik, pjesnik i jedan od najproduktivnijih tekstopisaca hrvatske zabavne glazbe, između ostaloga, evocirao je svoja sjećanja na Zrće. Bio je paški zet, što rijetki znaju pa je u tom razgovoru spominjao davne dolaske na Pag i, kako je rekao, »neponovljivo kupanje u netaknutoj divljini Zrća.« A, kojeg više nema onakvog kakvo mu je ostalo u sjećanju.