Ministre, policiji ne treba podrška nego poštovanje

Svaki put kada se dogodi napad na policijskog službenika ili službenicu, javnost preplave riječi osude, potpore i želje za brzim oporavkom. Tako je bilo i jučer nakon događaja u Kalima, gdje je tijekom policijske intervencije ozlijeđena mlada policijska službenica. Ubrzo je stigla i očekivana reakcija ministra Davora Božinovića koji je poručio kako će policajka imati svu potrebnu podršku Ministarstva.

Nitko razuman neće osporiti da ozlijeđena policajka zaslužuje svaku moguću pomoć, medicinsku skrb i podršku nakon traumatičnog događaja. Međutim, problem je što se o podršci govori tek onda kada krv već padne na asfalt, kada netko završi u bolnici ili kada tragedija samo pukom srećom ne završi mnogo gore.

Policiji, zapravo, ne treba podrška, već poštovanje. Razlika između te dvije riječi možda se na prvi pogled čini neznatnom, ali u stvarnosti znači gotovo sve. Podrška je nešto što se pruža nakon nesreće, nakon ozljede ili kada je šteta već nastala. Poštovanje je ono što postoji prije nego što policajac uopće izađe na teren. Ono se očituje u odnosu društva prema službenoj uniformi, u svijesti da osoba koja stoji ispred vas ne predstavlja samu sebe, nego zakon i državu.

Napad na državu

Posljednjih godina često svjedočimo gotovo paradoksalnoj situaciji. Od policije očekujemo da odlučno reagira na obiteljsko nasilje, pijane vozače, nasilnike i sve češće incidente u kojima su prisutni noževi ili drugo oružje. Istodobno, svaki policijski postupak promatra se pod povećalom, svaka uporaba ovlasti unaprijed se dovodi u pitanje, a policijski autoritet polako se troši u društvu koje je sve manje sklono prihvatiti bilo kakav autoritet.

Naravno da policija mora biti podložna kontroli. To je obilježje demokratske države i nitko razuman ne može zagovarati drugačije. Policijski službenici moraju odgovarati za svaku zlouporabu ovlasti i svaki nezakonit postupak. Međutim, jednako tako demokratska država mora jasno pokazati da će bez zadrške stati iza policajca koji zakonito obavlja svoj posao i koji se, poput policajke iz Kali, nađe oči u oči s osobom spremnom posegnuti za nožem.

Takvi ljudi ne napadaju samo policajca, već i – državu. Jer policijski službenik u tom trenutku nije privatna osoba koja se našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. On je predstavnik pravnog poretka i institucije kojoj su građani povjerili zaštitu svoje sigurnosti. Ako društvo počne olako prelaziti preko napada na policiju ili ih promatrati kao još jednu vijest koja će do sutra biti zaboravljena, tada se polako počinje urušavati i osjećaj da zakon vrijedi jednako za sve.

Zato se danas ne treba zadržavati na riječima potpore. One su očekivane i pristojne, ali nisu odgovor na problem. Odgovor je vraćanje ugleda policijskoj profesiji, dosljedna zaštita službenih osoba koje rade u skladu sa zakonom, primjerena kaznena politika prema napadima na policajce te stvaranje društvene klime u kojoj će se uniforma i profesija ponovno promatrati s poštovanjem, a ne s podsmijehom ili unaprijed iskazanim nepovjerenjem.

Nevidljivi heroji

Većina hrvatskih policajaca nikada neće završiti na naslovnicama. Oni će tijekom svoje karijere odraditi tisuće intervencija koje će proći potpuno nezapaženo, smiriti obiteljske svađe, pomoći unesrećenima u prometnim nesrećama, pronaći izgubljeno dijete ili spriječiti da sukob preraste u tragediju. Tek kada jedan od njih bude ozlijeđen ili ubijen, na trenutak ćemo se sjetiti koliko njihov posao zapravo nosi rizika.

Možda je upravo zato krajnje vrijeme da prestanemo govoriti o podršci kao da je ona najveći izraz brige za policiju. Policijskim službenicima puno je važnije da prije svake intervencije znaju kako iza njih stoji država, da ih građani doživljavaju kao profesionalce koji štite javni interes i da će svatko tko digne ruku ili nož na policajca biti svjestan kako time ne napada samo čovjeka u odori, nego i temelje pravnog poretka.

Država koja od svojih policajaca očekuje da prvi ulaze u opasnost ne može se zadovoljiti time da im nakon toga pošalje poruku podrške. Ona im prije svega mora osigurati poštovanje koje su svojim poslom odavno zaslužili. Zato, ministre Božinoviću, krajnje je vrijeme da stanete u potpunosti iza policije. Ne riječima nakon napada, nego djelima koja će svakom policajcu dati do znanja da država stoji iza njega prije nego što izađe na intervenciju.