Zdravka Zubaka (82) iz Zagreba more je preporodilo: 'Da se nisam preselio u Zadar, ne bih bio živ'

Da sam ostao u Zagrebu koji, moram priznati, nije više ni približno kao prije, da se nisam doselio u Zadar, ja bih odavno bio, što bi rekli Indijanci, u vječnim lovištima, govori 82-godišnji Zdravko Zubak kojeg je, kako ističe, more – spasilo.

Oduvijek je volio more, svake bi godine jedva čekao godišnji odmor kojeg, nasreću, u Zavodu za mirovinsko osiguranje, gdje je radio, nije manjkalo.

– Imao sam po 30-ak dana godišnjeg odmora, a zadnjih nekoliko godina ljetovao sam, spletom okolnosti i poznanstava, u Kalima. Bio sam oduševljen, fasciniralo me koliko je otoka i otočića oko Zadra. Ipak, nisam siguran da bih se preselio da nisam dobio užasne bolove u koljenu, osteoporozu, godinama sam bio na štakama, priča Zubak koji se u Zadar doselio prije 21 godinu.

Biciklom po gradu

Iako su mu kćer, unuke i prijatelji u Zagrebu, nikada nije požalio, u Zadru se preporodio. Prve je godine istražio baš svaki kutak Zadra, a zahvaljujući vježbama u moru i plivanju ne samo da je odbacio štake, već je mogao i voziti bicikl.

– Sudjelovao sam i na biciklijadi Od Branimira do Branimira, dali su mi plaketu za drugog najstarijeg sudionika. Biciklom sam išao svuda, posebno često do Dikla gdje bih se okupao. Međutim, kad sam primijetio da sam nestabilan prilikom zaustavljanja, morao sam prestati, a jako mi nedostaje vožnja biciklom, govori Zubak.

No, šetnja i plivanje i dalje su važan dio njegove svakodnevice. U kalendaru ima četiri označena datuma; prvo brčkanje, prvo plivanje, zadnje brčkanje i zadnje plivanje.

– Počinjem čim se temperatura mora popne na 15 stupnjeva, obično to budem krajem petog, početkom šestog mjeseca, a to zna potrajati, ovisno o vremenskim uvjetima, čak i do Stare godine, govori Zubak.

Zanimljivo, na Kolovarama ga nećete susresti, kako biste vjerojatno očekivali, u ranim jutarnjim satima, ustaje oko 10 sati jer nikad ne ide spavati prije ponoći, pa se na kupanjac zaputi, s Poluotoka gdje živi, oko podne.

Knjiški moljac

– Pa, uvijek ima hlada! Kad je jako vruće, smočim se i krenem. Meni tako odgovara. Odem obično dvaput dnevno. Koliko to pomaže, najbolje govori činjenica da sam otišao pokazati se dr. Bojaniću na Šalati koji mi je ovo i preporučio. Otišao sam mu se pokazati i počeo trčati u mjestu, sa zadovoljstvom nam priča, napominjući kako svako jutro, prije izlaska, odradi i vježbe, mišići se, kaže kroz smijeh, moraju napumpati.

U aktivnoj svakodnevici najvjerniji suputnik i najbolji prijatelj mu je – knjiga. Premda, ističe, u Zagrebu nije imao naviku čitanja.

– Od prvog dana sam se učlanio u Gradsku knjižnicu Zadar. Prošle sam godine čak bio najčitatelj! Jako volim čitati, gledam televizijske emisije o knjigama i radim popis. Čitam sve i svašta, osim krimića i horora, volim i biografije, nedavno sam pročitao knjigu Tereze Kesovije i Radojke Šverko, primjerice. U knjižnici pogledam i godinu rođenja autora, svaka čast svakome, ali nisam baš za mlađe autore, ja sam iz nekog drugog svijeta, kaže iskreno Zubak.

A tijekom zime u Zadru, osim u čitanju, uživa i u Koncertnoj sezoni, pa tako posjećuje događaje u Providurovoj palači i slično.

– Majka me tjerala da sviram klavir, a ja sam se više volio igrati. Međutim, danas sam joj zahvalan, zbog toga zaista cijenim klasičnu glazbu, govori Zubak.

Svoj je životni tempo usporio, koristeći svaki trenutak za aktivnost i uživanje u naizgled malim stvarima. Očito je to, uz sve blagodati našeg grada, pravi recept za dugovječnost, zdravlje i – sreću.