Zadru lakši put do finala, Cibosi i Žuti u ljutom boju

Slavljem Cibone u majstorici protiv Dubrave kompletiran je kvartet najboljih košarkaških momčadi ove sezone u hrvatskom prvenstvu. Uz Cibose, u polufinalu su se bez većih problema očekivano našli finalisti iz prethodne tri sezone Zadar i Split, dok se u premijerligašku kremu po prvi put u svojoj povijesti ugurao i Dubrovnik. Zapravo je to i očekivani rasplet nakon što se upustilo u četvrtfinalne bitke u kojima je jedino Dubrava uspjela zakomplicirati život Vukovima, umalo ih zaskočivši prekjučer u Draženovom domu. Tako će se Cibona kao druga postavljena momčad nakon osnovnog dijela suprotstaviti Žutima, a drugi par će činiti prvi Zadar i peti Dubrovnik koji su, može se kazati, na iskustvo u četvrtfinalu izbacili ovosezonski hit, ujedno i novaka u Premijer ligi, sastav Samobora.

Zadar favorit

Zadrani će svoj polufinalni put započeti sutra u Krešinom domu od 20.30 sati kada im na megdan stižu Gospari koji će u toj seriji koja se igra na dvije pobjede bez imalo uvijanja biti potpuni autsajderi, dok će Cibosi i Splićani put do finala krenuti krčiti iz Draženovog doma. A hoće li se i četvrtu uzastopnu sezonu u borbi za naslov naći Zadar i Split, ili će se nakon pet godina ponovno u finalu pojaviti vječni rivali, Zadar i Cibona, pitanje je koje se nekako najviše postavlja uoči početka polufinalnih serija, ali svakako je stav većine košarkaških djelatnika i kibica da je najveći favorit za odlazak do samoga kraja momčad Danijela Jusupa. Iskustvo tri u nizu osvojena naslova, sastav koji je već dugo na okupu te dominacija kroz osnovni dio prvenstva s omjerom 29-4, svakako idu u prilog toj prognozi, a uz to je Zadranima veliki benefit što u polufinalu imaju protivnika koji je svakako inferiorniji u odnosu na Vukove i Žute koji će se k tome još morati međusobno potući kako bi se našli u finalu.

Bez podcjenjivanja Dubrovčana, u stožeru prvaka Hrvatske sigurno su prezadovoljni što su izbjegli puno teže protivnike, što recimo nije bio slučaj prethodnih sezona kada su se na putu do finala susretali dvaput s Cibonom i jednom s Dinamom. Taj je benefit Jusupovim igračima od velikog značenja, pogotovo kada se uzme u obzir enormna fizička potrošnja tijekom devet mjeseci duge sezone, jer iza njih je najveći broj odigranih utakmica od svih polufinalista, čak 65, a opet s druge strane sav taj trud nije se uspio naplatiti opipljivijim rezultatom. Abaligaška kampanja zaključena je na solidnom desetom mjestu i ulaskom u Play-in, u Krešinom kupu se dočepalo finala i onda kapituliralo u srazu sa Žutima, pa se pokal prvaka Hrvatske nameće kao imperativ ako se misli zaključiti sezona na slatki način. Svjesni su toga itekako u svlačionici na Višnjiku, jer igrači su pokazali kontra Kvarnera u četvrtfinalu da su našpanani za nastavak veličanstvenog trogodišnjeg niza i da se već uhodani običaj proslave na Narodnom trgu s navijačima dogodi i ovog lipnja, no isto tako su svjesni da je do tog šećera na kraju put još uvijek dug.

Šampionski gen

A kada se radi o prvom koraku na tom putu, onda je primarni cilj s autoritetom otvoriti seriju s Gosparima i zatim na njihovom parketu ponoviti isto kako bi se na što lakši način izborilo finale u kojem će se također uživati blagodat prednosti domaćeg terena. Šampionski gen u Jusupovoj svlačionici bi u potencijalnom finalu trebao igrati ključnu ulogu, jer pored trenera koji je najviše popunio klupsku vitrinu trofejima pobjednički mentalitet se može pripisati prisutnošću senatora poput Karla Žganeca, Marka Ramljaka i Lovre Mazalina koji su uz Krševana Klaricu najdugovječniji u zadarskoj svlačionici, a ne treba zanemariti ni Adema Mekića i Vladu Mihailovića koji su također potpisivali titulu prvaka Hrvatske u Jusupovoj eri, dok se tom pothvatu žarko nadaju također bitni Jusupovi aduti, Borna Kapusta i Boris Tišma. Taj gro momčadi uz dodatke u Lovri Buljeviću, Ivanu Tkačenku, Manuelu Dundoviću i Toniju Torbarini izdiže Zadar u odnosu na ostale konkurente kod kojih se pak manjak iskustva osvajanja titula kompenzira velikom glađu za trofejom koji ruku na srce najviše piza u hrvatskim okvirima, a ujedno osvajaču daje jedinstvenu priliku nastupati u FIBA-inoj Ligi prvaka. Dilema Europa ili ABA kako god okrenuli doći će na tapet nakon završene borbe za prvaka i bit će pod lupom gotovo cijelo ljeto, no svakako je korisno imati i takvog aduta u rukavu u slučaju da regionalna liga ne bude više toliko poželjna, što je kada se radi o Zadru teško za povjerovati, dok su gubitkom regionalnog statusa izlazak u FIBA-ina natjecanja nameće kao nešto sasvim normalno Splićanima i Cibosima.

I ta bitka kao i ona na parketu podignut će tenzije u odlučujućem dijelu doigravanja na entu, s nadom da će se sama završnica premijerligaške sezone pobuditi veći interes navijača nego što je to bio prijašnjih sezona. Kada su u pitanju zadarski navijači njihov doprinos u eventualnom finalu uopće ne dolazi u pitanje, ali bilo bi dobro vidjeti i da se splitska i zagrebačka publika vrati na tribine i tako borbu za najbolju momčad u državi začini pravom atmosferom, dostojnom sporta koji je do prije dva do tri desetljeća stajao uz bok najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, nogometu.