Razgovarali smo sa slavnim danskim rukometašem: 'Dagur je fantastičan, a ovo sam naučio od Hrvata'

U rukometu, sve oko nas je crveno-bijeli svijet. I to traje i traje i traje. Danska zastava se iz velikog natjecanja u veliko natjecanje redovito uzdiže kada dođe ceremonija dodjeljivanja medalja, a početkom ove godine kompletirali su tercet najznačajnijih rukometnih naslova, spojivši europsko, svjetsko i olimpijsko zlato. Olimpijski pobjednici bili su i 2016., Euro su osvajali i 2008. i 2012., a trofej Svjetskog prvenstva nisu ispustili na zadnja četiri turnira. Impresivno, zar ne. Uzroke danskog rukometnog uspona u tanane nam je obrazložio Lasse Svan Hansen, bivše legendarno desno krilo i višestruki osvajač velikih turnira. Bio je europski prvak 2012., svjetski prvak 2019. i 2021., olimpijski prvak 2016., a još je pokupio niz srebrnih i brončanih odličja.

– Svaka faza razvoja danske reprezentacije bila je važna. Nismo bili naročito uspješni tijekom 90-tih i ranih 2000-ih, no onda su se počeli pojavljivati igrači poput Kaspera Hvidta, Joachima Boldsena… Počelo se raditi dobro i u omladinskim kategorijama, gdje se krenulo s razmišljanjem ‘pa zašto bi se morali bojati Francuske, Španjolske, Hrvatske…’ To je promijenilo mentalitet A reprezentacije. Iskorak je došao s izbornikom Ulrikom Wilbekom, kada smo definitivno postali miljenici nacije, a tome su pomogle i osvojene medalje, no sve je kulminiralo naslovom na Europskom prvenstvu 2008., kada smo u finalu pobijedili Hrvatsku. Moj prvi veliki turnir bilo je Svjetsko prvenstvo 2009., a tada sam iz prve ruke mogao vidjeti kako momčad ide prema naprijed, ne samo na terenu, već i u smislu zajedništva, kaže nam za početak Svan Hansen.

– Tijekom godina postali smo prava momčad, družimo se, razgovaramo, što je jako važno. Ako više poznaješ svog suigrača, to može pomoći u posljednjim minutama susreta, a slobodniji si i dati kritiku, jer je onda nećeš shvatiti osobno. Kad se to spoji s velikim talentom u vidu Mikkela Hansena, Landina, Mathiasa Gidsela, Simona Pytlicka i drugih, onda je to velika prednost, jer onda se može reći da imaš momčad koja funkcionira, naglašava.

Mentalitet ključ

Danska je godinama vodila žestoke borbe s Hrvatskom i Francuskom, a Svan Hansen nam je objasnio usporedbe u njihovim rukometnim stilovima.

– S obje reprezentacije uvijek smo igrali ‘guste’ utakmice’ tu moram spomenuti finale Svjetskog prvenstva 2011. s Francuskom koja je igrana u Švedskoj. Tada smo izgubili u produžecima, što je bilo jedno od ključnih točaka naše reprezentacije, jer je godinu dana ranije dosta iskusnijih igrača završilo reprezentativnu karijeru. Osvojenim srebrom pokazali smo da se i dalje možemo nositi s najjačima. S Hrvatskom je također bilo napeto, pamtim dva polufinala protiv vaše reprezentacije (2013., 2014.), koja su oba puta otišla na našu stranu. Veliku je ulogu tu igrala i psihologija. S Francuskom je bilo teško, a s njima je bilo ključno u kojoj te fazi dočekaju. S njima smo igrali finala 2011. i 2014. (na našem tlu) i oba smo puta izgubili, no onda smo ih pobijedili dvije godine kasnije u finalu Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. Uoči Rija smo govorili kako bi bilo super da baš Francuze pobijedimo u finalu za prvo olimpijsko zlato, jer su oni u tom trenutku, ako se ne varam, bili u nizu od 10 uzastopnih pobjeda u finalima. Nakon tog trijumfa, ništa nije bilo nemoguće za nas, pojašnjava veliki Danac.

Danski stil je brz i s ubitačnim kontranapadima, a možemo reći da su rukomet ubrzali do krajnjih granica. S nama se slaže i Svan Hansen.

– Mislim da je tu jedan od razloga i način rada s talentima u Danskoj. Znali smo da ne možemo igrati na način kao netko tko ima visoke i snažne igrače, ono što mi imamo su eksplozivni i brzi rukometaši, koje smo razvijali godinama. Takvi danas dominiraju u našoj reprezentaciji, to su vrlo inteligentni pojedinci. Za Gidsela su neki govorili da je ‘premal’ te da se ne može nositi sa snažnijim igračima, no brzo je sve uvjerio u svoje sposobnosti. On je svima pokazao da ne moraš biti visok 2 metra i težak 100 kilograma kako bi dominirao rukometom, ističe.

FOTO: INSTAGRAM

Navijač Kauboja

Svan Hansen je karijeru započeo u lokalnom Sierslev HK-u, zatim je prešao u GOG Svendborg, a 2008. potpisao je za SG Flensburg-Handewitt, gdje je proveo 14 sezona, srušivši rekord po broju nastupa. Danas je pundit na danskoj televiziji, a za kraj nam je ocijenio rad Dagura Sigurdssona i hrvatske rukometne reprezentacije, koja je zadnja dva velika natjecanja uzela dvije medalje, srebro i broncu.

– Dagur je napravio fantastičan posao, veliki sam fan hrvatske reprezentacije. Sviđaju mi se igrači i općenito smjena generacija koja je napravljena perfektno, a uoči zadnjeg Eura jedini sam od svog pundit-tima prognozirao da će Hrvatska osvojiti medalju. Sretan sam da sam bio u pravu, a nadam se da će se takav trend nastaviti. Vidim svjetlu budućnost u hrvatskom rukometu. Sjećam se u periodu iz Flensburga kako su hrvatski igrači emotivni, entuzijastični, što je suprotnost nama Dancima. Ono što sam naučio od njih je način na koji pokazuju emocije tijekom susreta, jer sam osobno najbolji rukomet igrao kada sam pokazivao više strasti, a u tome su mi pomogli hrvatski igrači, zaključuje.