Petak, 12. prosinca 2025

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

UNAI EMERY

Doživio je epsku sramotu, rugali mu se zbog izgovora, a on je sama elita. I cilja novo čudo

Autor: Robert Hrkać

12.12.2025. 08:47
Doživio je epsku sramotu, rugali mu se zbog izgovora, a on je sama elita. I cilja novo čudo

Foto: LUKA JELIČIĆ/REUTERS



Kad čujem da englesku ligu optužuju za predvidljivost, samo im kažem – Newcastle, Blackburn i Leicester City. ‘Svrake’ su koncem devedesetih redovito testirale Manchester United u borbi za naslov, dok su ‘Riversideri’ i ‘Lisice’ otišli i korak dalje u sezonama 1994/95 i 2015/16. Posljednjih tjedana gledamo jednu neobičnu Premier ligu, u kojoj nijedan predstavnik ‘Big-Sixa’ ne izgleda kao dominantna figura, a taj bi vakuum mogla iskoristiti Aston Villa. I nisam zanesen njihovim rezultatima, koji se ‘zelene’ pobjedama nad Arsenalom, Brightonom, Wolvesima, Leedsom, Bournemouthom, Manchester Cityjem i Tottenhamom. Zanesen sam radom njihovog trenera Unaija Emeryja, čije su ideje opet ‘bacile bubicu’ navijačima ‘Villaina’ o mogućem naslovu. Ovosezonski start Emeryjeve momčadi bio je grozan.


Tek je krajem rujna upisala prvu pobjedu, a prvi su ligaški pogodak zabili tek tjedan dana ranije u remiju protiv Sunderlanda. Drugi bi trener potonuo zajedno s momčadi, no ne i Emery, koji opet diže formu Mattyju Cashu, Kamari, Onani i Rogersu, a da aktivno prati zbivanja na terenu pokazuju i zamjene koje su mu donosile pobjede. Emi Buendia protiv Arsenala i Tottenhama, Donyell Malen protiv Brightona i Bournemoutha, Ross Barkley također protiv ‘Trešnjica’, primjeri su njegovih uspješnih ‘gol-zamjena’, koje su i okretale zaostatke.


Nakon polufinala Konferencijske lige i četvrtfinala Lige prvaka, razumljivo je bilo očekivati pad Aston Ville. Pogotovo nakon gubitka posuđenih Marca Asensia i Marcusa Rashforda, ali i odlazaka Douglasa Luiza, Jhona Durana, Mousse Diabyja i Jacoba Ramseyja. Nije Villa bila statična na tržištu, jer su ovo ljeto angažirali Jadona Sancha, Harveyja Elliotta (dvije posudbe), Evana Guessanda, Marca Bizota i Victora Lindelofa, ali to su se činile kao preinake koje Emery nije amenovao. Barem na prvu. No prometna svlačionica nije nešto s čime se Emery prvi put suočava u karijeri. Gubio je on u Sevilli Jesusa Navasa, Alvara Negreda, Ivana Rakitića, Alberta Morena, Carlosa Baccu i Stephanea Mbiu pa je s Andalužanima osvojio tri Europske lige u nizu. Nije se bunio ni na roster Villarreala pa je sa Žutom podmornicom došao do četvrtog naslova u ‘nasljedniku’ Kupa UEFA-e i polufinala Lige prvaka, koju je izborio nakon izbacivanja Juventusa i Bayerna. Jedino gdje ga nisu dočekali med i mlijeko, paradoksalno, bili su Park Prinčeva i Emirates, odnosno PSG i Arsenal. S Parižanima je izgubio pojas Ligue 1 od Monaca, kojeg je godinu dana kasnije vratio u Grad svjetlosti, ali ni to nije uspjelo izbrisati iz sjećanja ‘Remontadu’, epsku sramotu koju mu je priuštila Barcelona.


Konačno zaslužio respekt 




U Sjevernom Londonu bio je zadužen za prijelazno razdoblje između Wengera i Artete, a svoj brendirani presing i agresivnost nije uspio prenijeti na igrače Arsenala. U svojoj prvoj i jedinoj punoj sezoni s ‘Topnicima’ nastavio je romansu s Europskom ligom, koju je ovaj put izgubio od Chelseaja u finalu u Bakuu, dok mu je ocjenu spustila i završnica sezone u Premier ligi.


Osim taktičkih problema, Emery je vodio borbu i s engleskim jezikom, koji je bio daleko od savršenog. Pokušavao je artikulirati svoje misli igračima, ali i novinarima, no to je zvučalo ponekad i nespretno, zbog čega ga je nemilosrdni Internet uzeo na zub. U drugoj sezoni u Arsenalu koristio je čak 35 igrača, napravivši više zamjena na poluvremenu nego bilo koji tadašnji premierligaški trener. No jezične ‘tegobe’ pobijeđene su u Aston Villi, a ruganje ‘Good Ebening’ zamijenjeno je respektom. Rezultati s Villom kvalificirali su ga za najveće poslove, ali on je sretan u Birminghamu. Ne znam koja bi ga ponuda mogla natjerati da napusti ovaj projekt. Iako gledamo predaleko, ali čini se kao rođen za reprezentativni svijet, odnosno za svoju Crvenu Furiju, onda kada ju poželi napustiti Luis de la Fuente. Ne želimo da ponovi grešku Rafe Beniteza i Jose Mourinha, koji su izbjegavali izbornički posao, a bili su stvoreni za njega. Emery je dovoljno mlad da se okuša na turnirima, a prije toga treba završiti posao na Villa Parku. Koji bi mogao biti trijumfalan.