ZORAN PRIMORAC: Od prvog dana sam imao viziju i želju da Zadar bude domaćin

Sutra je stolnoteniski »Dan D« za najbolje reprezentacije Starog kontinenta jer na Višnjiku kreće ekipno Europsko prvenstvo. Gotovo sve reprezentacije već su tijekom jučerašnjeg dana stigle u Donatov grad, a među inima bio je i najzaslužniji zašto je upravo Zadar dobio domaćinstvo. Rođeni Zadranin, majstor stolnog tenisa Zoran Primorac, predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza, uspio je dovesti europsku stolnotenisku kremu u gradu kojem je on započeo karijeru. Karijeru preplavljenu brojnim ostvarenjima u kojoj je osvojeno 27 velikih medalja, a čak sedam puta se putovalo na najvažniji sportski događaj na svijetu – Olimpijske igre. Iako više nije za stolom, uzbuđenja ne manjka.

– Prvu noć sam prespavao u Zadru, probudio sam se vrlo rano, tako da ima uzbuđenja. Nije kao kad sam bio igrač, jer onda puno više radi adrenalin, ali stalo mi je da sve bude dobro. Zadar je moj grad tako da sam emotivniji, želim da na kraju sve bude kako treba biti. U prvom redu mi je jako drago da smo uopće uspjeli izlobirati da Zadar bude domaćin, da ovdje dođe prvi veliki turnir nakon 1971. godine kad je tu bio Top 12, preteča jednog od najprestižnijih turnira u Europi. Bit će dosta gostiju iz inozemstva, imamo i veliki kongres. Ne bi tu bilo ničega da nema podrške Vlade RH, Ministarstva sporta i turizma kao i Grada Zadra te im se ovim putem svima zahvaljujem – kaže Primorac koji bi ipak radije bio »na borilištu«.

Ogromna tradicija

– Za stolom je nekako lakše jer vi sami kontrolirate sve procese unutar sebe. Kad se pripremite za meč, imate svoju rutinu koju sami kontrolirate, ako ju loše napravite sami ste si krivi, a ako je sve dobro onda ste vi sami najzaslužniji za uspjeh. U organizaciji pak ovisite o dosta faktora koji su izvan vaše kontrole. Ovaj projekt je vrlo teško za napraviti, prije nego što smo krenuli nisam ni znao da ima toliko stvari za organizirati. U ovom procesu dajete svakom čovjeku jedan segment, tako da malo jeste nervozni jer niste vi taj koji kontrolira cijeli proces, ali za sada ide sve dobro, nemamo nikakvih problema.

O očekivanjima se govori s dosta opreza, međutim nije uzaludno vjerovati kako će obje hrvatske reprezentacije ugledati minimalno srijedu i nokaut fazu.

– Po nekom rankingu su reprezentacije od petog do osmog mjesta, što je i realna vrijednost. Grupe su nam opasne, naravno cilj je biti prvi u grupama radi malo laganijeg ždrijeba dalje. Kad govorimo o muškom turniru, Francuska, Švedska i Njemačka odskaču i po meni su tri glavna favorita, zatim je tu Portugal, a nakon toga svako svakog može nadigrati. Kod žena su Rumunjke favoritkinje, odlične su i Šveđanke, Njemice, Francuskinje…, bit će sve u svemu jako puno uzbuđenja za stolom. Kako se ono sportski kaže – idemo susret po susret, u nedjelju su prvi mečevi pa ćemo za dalje vidjeti. Najbolje je da ste uvijek u sadašnjosti, da ne idete ni naprijed ni nazad. Ne treba razmišljati o posljedicama, nego biti u trenutačnom poenu.

Unatoč tome što je najveći kojeg je Zadar imao u stolnom tenisu, daleko od toga da je jedini. Ovaj sport duboko je ukorijenjen u DNK Donatovog grada.

– Zadar je predivan grad i jedna lijepa poveznica sporta i turizma, no problem je kad govorimo o poveznici sa stolnim tenisom. Ovo je sport često je i autodestinacija. Kad trebate u Zadar, onda morate letjeti, niste u sredini Europe. Nikada se Zadar nije izbjegavao, ali uvijek je puno lakše bilo organizirati turnir u Zagrebu jer je bliže sredini Europe, gdje je najveća koncentracija stolnog tenisa. Od prvog dana kad smo se kandidirali kao Hrvatska za ovo Europsko prvenstvo, meni je vizija bila da stigne u Zadar, jednostavno samo osjećao potrebu da to bude u mojem gradu. A, s druge strane, ima Zadar lijepu tradiciju ovog sporta od pokojnog Tome Amižića, njegove djece Marija i Lea, braće Denisa i Davora Karlovića, Tomislava Zubčića, Andreja Gaćine i tako dalje – objašnjava prvi čovjek Saveza napominjući kako je ovo natjecanje idealna prilika da se stolni tenis vrati na veliku sportsku kartu Hrvatske.

– Vjerujem da će domaćinstvo ovakvog natjecanja pomoći tome, ali opet ne treba ovu priču vezati s rezultatom. Uspješnost turnira neće se mjeriti ovisno o rezultatu Hrvatske, nego cilj je napraviti festival stolnog tenisa. Dolaze osvajači olimpijskih medalja, jedni od najboljih u sportu pa da danas-sutra neko dijete se »zapali« za naš sport. Onda ćemo moći reći da smo napravili jednu dobru priču, to je moja želja. Kamo sreće da se govori kod nas o stolnom tenisu kao što je to slučaj trenutačno u Švedskoj i Francuskoj.

Natjecanje

Još u vrijeme bivše države, ali i mlade Hrvatske, stolni tenis gotovo se religiozno pratio kako u dvoranama tako i pred malim ekranima, međutim s vremenom popularnost je počela blijediti. Sada je se želi vratiti boja nekadašnjem vrlo uspješnom sportu.

– Prije je stolni tenis bio jako popularan, za susrete Vjesnika se tražila karta više. Kad smo Tamara Boroš i ja bili aktualni, također se pričalo, vidim i da još uvijek se naši uspjesi pamte. Mi smo katalizatori koji još uvijek mogu nekako privući ljude ovom sportu. Moramo graditi tu priču na tim temeljima, promovirati sadašnje i buduće šampione, ali i promovirati stolni tenis u cjelini. Stiže nam jedan Felix Lebrun, 19-godišnji momak koji u Francuskoj ili Kini ne može hodati ulicom od svoje popularnosti. Kad doživim u Hrvatskoj da klubovi odbijaju upisati djecu zbog prenatrpanosti, onda mogu reći da sam uspio kao predsjednik – poručuje Primorac.

Ogromna popularizacija gro sportova, kako zahvaljujući internetu i društvenim mrežama, tako i domaćim uspjesima, razdijelila je sportove na više i manje eksponirane. Trenutačna situacija u kojoj je stadiju ova priča je da David juriša na Golijata.

– Mi manje eksponirani sportovi moramo tražiti puteve i biti kreativni kako da dođemo do djece. Nogometu primjerice to nije nikakav problem. Stolni tenis je zarazna igra i nama je najbitnije da napravimo djetetu prvi kontakt s lopticom. Ružno je reći, ali opet je ovo neko natjecanje da budemo prije nekog drugog sporta jer ako dijete proba nogomet, rukomet ili tenis prije stolnog tenisa, možemo se slikati. Ja kad sam počeo s ovime, mogao mi je pokojni Nikola Pilić doći i obećati mi svašta, ali ja bih mu se zahvalio jer sam se zaljubio u ovo – podvlači najuspješniji stolnoteniski hrvatski reket pa dodaje kako bez obzira na manjak popularnosti, često svatko vuče na svoju stranu.

– Nažalost, ono što sam doživio je da često svi ne pušu u isti rog, odnosno da se i tu jako gleda osobni interes. Zato izvršni odbor i ja moramo ujediniti sve strane u stolnom tenisu da pušemo u isti rog, jer ako si mali i to ne radiš osuđen si na propast, a ako smo svi zajedno i imamo zajednički cilj onda imaš neke male šanse – zaključuje Primorac.

Vjerujem da bih i danas pripadao svjetskom vrhu

Iako je na leđima 56 godina, Primorac nije odustao od sporta, samo se maknuo od stolnoteniskog stola.

– Igrao sam ekshibiciju prije pola godine, izgledalo je dobro, ali me deset dana nakon toga sve boljelo. Teško je nama vrhunskim sportašima jer mozak pamti ono što si radio, a tijelo to ne može isporučiti više. Napravite vi potez, ali sve to izgleda sporije i ružnije, onda kažem sebi da što meni to treba u životu. Ima nekoliko lijepih sportova kojima bavim rekreativno, ali ljubav prema stolnom tenisu će uvijek postojati – kaže nekadašnji drugi igrač svijeta i ističe kako bi s igrom na svojem maksimumu i danas mogao mnogima pomrsiti račune.

– Promijenio se stolni tenis u odnosu na moje vrijeme. Sada su igrači bliže stolu, loptice su plastične pa ima manje rotacije, prije je rotacija dosta štitila, nije se moglo na napad odgovoriti kontranapadom. Danas se to može, svi udaraju iz spina u spin, tako da sve više postaje fizički dominantan sport. Mislim da bih sa svojom najboljom igrom i u današnjoj konstelaciji snaga mogao biti u samom vrhu, ali bi se morao prilagoditi današnjim zahtjevima.