Nakon 30 godina u vrećici pronađen davno izgubljeni trofej najvećeg rukometnog uspjeha u povijesti

Trofej je naš! – ponosan se uzvik mogao čuti iz Mocira nakon što je poslije nevjerojatnih 30 godina pronađen davno izgubljeni trofej rukometaša. Najbolja sezona u povijesti Rukometnog kluba Zadar bila je 1994./1995. kada su Zadrani postali viceprvaci Hrvatske. U finalnom dvomeču bolji je bio vječni hrvatski prvak Zagreb za kojeg su tada nastupali velikani poput Valtera Matoševića, Irfana Smajlagića, Slavka Goluže, Ivice Obrvana, Patrika Ćavara i Božidara Jovića. No, i takav Zagreb na konopcima je bio u dupkom popunjenim Mocirama, gdje su se Zadrani odlično držali do posljednjih minuta. Ipak, Zagreb je odnio pobjedu 22:20 iz Zadra, koju je kasnije potvrdio na svojem terenu 28:20. Unatoč tim porazima, Zadrani su slavili kao da su prvaci svijeta pa je tako u žaru slavlja nestao i trofej namijenjen viceprvaku Hrvatske.

Puno seljakanja

Dugo godina tapkalo se u mraku oko tog trofeja da bi u povodu izložbe o povijesti zadarskog sporta današnji RK Zadar 1954 na čelu s predsjednikom Josipom Šimičevićem krenuo u ozbiljniju potragu za izgubljenim peharom, koji je ujedno i najveći u povijesti kluba. Kako je Potjeh u bajci Ivane Brlić-Mažuranić tražio istinu, tako su i Zadrani tražili davno izgubljenu nagradu. Ipak, za razliku od bajke Brlić-Mažuranić, ova zadarska priča ima sretni završetak. Ni od kuda javio se tadašnji vratar i kapetan momčadi Romano Perinović kako je sasvim slučajno pronašao pehar.

– Našao sam ga u spremištu zamotanog u vrećicu. Imam kćer Maju i sina Stipu koji su osvojili niz medalja u biciklizmu i rukometu, tako da imamo puno toga kod kuće i sve smo stavljali na jedno mjesto. Nisam ni znao da je pehar kod mene jer Šimičević je prije nekog vremena stavio na Facebook stranicu da se traži taj trofej. Kod mene se našao vjerojatno jer sam tih godina bio kapetan tako da sam preuzeo pehar, a kako je klub često selio prostore nismo ga imali gdje ostaviti pa je tako dospio kod mene doma i ostao do dan danas. Drago mi je da je pronađen i da će se sada staviti u prostorije kluba jer to je najveći uspjeh u povijesti kluba – kaže Perinović koji je bio jedan od rijetkih domaćih igrača u tadašnjoj momčadi.

– Da, istina, bilo nas je malo iz Zadra. Potrefilo se da sam bio kapetan. Sreća da je to tako ispalo.

Rat dodatni motiv

Iako je prošlo tri desetljeća od tog uspjeha, koji se u sezoni nakon igranjem polufinala EHF Kupa samo dodatno potvrdio, sjećanja niti malo nisu izblijedila.

– To su dvije najbolje godine zadarskog rukometa ikada. Volio bih da se takvo nešto ponovi, nitko sretniji od mene. Imali smo jako dobru, kvalitetnu momčad, bili smo baš pravi prijatelji, bio je dobar trener tako da su svaki trening i utakmica za nas bili zadovoljstvo. Zagreb je tih godina bio prvak Europe i bilo je previše očekivati da ga možemo srušiti, ali sada nakon 30 godina mislim da smo se opustili nakon polufinala i sedmeraca protiv Siska u trećoj utakmici. Mislili smo da nemamo nikakvih izgleda, ali kad gledam unatrag u Mocirama smo protiv Zagreba imali neriješeno minutu i pol do kraja. Imali smo šanse pobijediti barem u Zadru, a onda u Zagrebu tko zna. Možda je postojalo 0,5 posto šanse za osvijiti naslov, ali mi smo bili zadovoljni i drugim mjestom.

Ovaj uspjeh, kao i oni prije njega koji su kumovali drugim mjestom u Hrvatskoj napravljeni su u vrijeme Domovinskog rata, što je samo po sebi dodatno otežavalo bilo kakav »normalan« život.

– Rat kao rat. Funkcionirali smo kao da je sve normalno. Bilo je teže trenirati jer je bilo razdoblja kad nije bilo struje ili vode, međutim nije nam to predstavljalo problem. Gostujuće momčadi su dolazile ovdje bez problema. Poseban je bio dolazak Zagreba u osmini finala Kupa 1992. godine kad je Zadar bio u potpunoj blokadi. Tu je Zagreb napravio veliku stvar za grad i sport. Mislim da su letjeli avionom do Splita i onda autobusom do Zadra jer drugačije nisu mogli. Cijela ta situacija s ratom nam je bila motiv više da se trudimo, nismo imali nekih drugih stvari da odvlače pažnju – zaključuje Perinović.

Gotovo pa cjelokupna zbirka RK-a Zadar sada je kompletirana. A, kako kaže predsjednik Šimičević, najvrjedniji eksponat u rukometnoj povijesti će se restaurirati, a bit će izložen i u muzeju u sklopu izložbe U mreži vremena.

Pravac muzej

– Pronalaženje pehara za drugo mjesto u Prvenstvu Hrvatske, kojeg je naš Klub, tada pod imenom RK Zadar Gortan osvojio prije 30 godina, ima veliko značenje. Ne samo kao podsjetnik na slavne trenutke, nego i kao simbol nade i novog početka. Prošle godine obilježili smo 70 godina postojanja kluba, a upravo ovaj trofej nas podsjeća na kontinuitet, tradiciju i snagu zadarskog rukometa. Pronalazak ovog pehara i izložba o povijesti zadarskog rukometa »U mreži vremena – povijest rukometa u Zadru« odličan su povod za trajnu izložbu što će nam biti cilj, tako da pozivamo sve koji imaju bilo kakve uspomene vezane uz RK Zadar, stare dresove, lopte, fotografije, medalje, dokumente, video materijal ili druge predmete da nam ih ustupe, kako bismo ih prikupili na jedno mjesto i sačuvali od zaborava – ističe Šimičević.

Današnji Zadar 1954 daleko od visina koje je dostizao u svojim najboljim danima, no postoji plan povratka na stare staze slave.

– Okupljamo preko 150 djece i mladih od 7 do 18 godina, u svim uzrasnim kategorijama, pod vodstvom školovanih trenera. To je naš najveći kapital i zalog za budućnost. Želimo im pokazati da pripadaju klubu s bogatom poviješću i da i sami mogu biti dio stvaranja novih velikih trenutaka. Pozivamo gospodarstvenike, Grad Zadar, Zadarsku županiju, kao i sve koji su kroz povijest bili dio našeg kluba ili su to i danas da nam pomognu, podrže rad kluba i s nama stvaraju novu povijest zadarskog rukometa. Sezona pred nama bit će sezona konsolidacije. Naš cilj je ojačati organizacijski i financijski temelj kluba, kako bismo već sljedeće godine okupili naše igrače koji danas nastupaju u Premijer ligi, ali i zadržali igrače koji sada brane boje kluba. Zajedno želimo krenuti prema povratku u Premijer ligu i dati Zadru rukomet kakav zaslužuje. Ovaj pehar je podsjetnik na sve što smo već postigli, ali i obveza kako bismo zajedno stvorili nove uspjehe i pisali nova uspješna poglavlja zadarskog rukometa – zaključio je prvi čovjek kluba.