Tihi odlazak Vladimira Medanića

Zadarski slikar Vladimir Medanić, rođen u Malom Ižu 1945. godine, preminuo je 14. kolovoza 2025., a posljednji pozdrav ovome tihom i samozatajnom umjetniku uputio je književnik Tomislav Marijan Bilosnić.

– U vremenu kada buka lako nadjačava tišinu, a površnost često potiskuje dubinu, odlazak jednog umjetnika može proći neprimijećeno. Takva je, nažalost, bila i sudbina zadarskog slikara Vladimira Medanića.

Bez pompe, bez osvrta, bez posljednjeg pozdrava u javnom prostoru, Medanić je otišao onako kako je i živio – tiho, započinje Bilosnić.

– Vladimir Medanić nije tražio pozornicu, njegov svijet bio je platno, kist i boja. Njegov opus ne vrišti da bude prepoznat, ali onoga tko ga je pogledao, ne ostavlja ravnodušnim. Slikao je s unutarnjom snagom, preciznim osjećajem za harmoniju i nesputanim kolorističkim izražajem.

U Zadar, grad bogate umjetničke i kulturne povijesti, Medanić se upisao suptilno, ali postojano. Nije bio od onih koji traže priznanja, ali njegova prisutnost u umjetničkom životu grada bila je tiha konstanta.

Bio je dio onih koji stvaraju kontinuitet, koji svojim radom, iako možda u sjeni, grade temelje autentične lokalne likovne scene, ističe Bilosnić te dodaje kako je Medanićevo slikarstvo prožeto introspektivnim istraživanjem forme, simbola i ritma, a istodobno odaje senzibilan pristup mediju boje i platna.

– Sada, kad ga više nema, ostaje pitanje – jesmo li prepoznali vrijednost njegove tihe prisutnosti? Vrijeme će pokazati, ali ono što sigurno ostaje jesu slike koje i dalje govore, možda i glasnije nego ikad.

Zato, neka ovaj zapis bude mali pokušaj ispravka nepravde šutnje. Vladimir Medanić zaslužuje da ga se spominje, da ga se gleda, da ga se pamti. U svijetu u kojem je sve više galame, on nas podsjeća koliko plemenita može biti tišina, zaključuje Bilosnić.

Autor: M. G.