[FOTO] Antonija Gašpar pobjednica ovogodišnjeg Prisnac festa

Foto: Luka Jeličić

Malo koje mjesto može se pohvaliti feštom poput one u Zelengradu, srcu Bukovice, gdje se svake godine na tradicionalnoj manifestaciji “Prisnac Fest” okupi na tisuće ljudi. Prošle godine zabilježeno je 7 tisuća posjetitelja, a ništa manje ih nije bilo ni ove godine jer su se tog popodneva rijeke ljudi slijevale prema Zavičajnom klubu Janko Mitrović. Prisnac Fest slavi bogatstvo ovog kraja, autohtona jela, tradicionalne igre i pjesmu. Poseban naglasak stavljen je na umijeće izrade prisnaca, a prema riječima organizatora, tog dana zamirisalo je oko 500 prisnaca koji su ispečeni, što za natjecateljski dio programa, što za posjetitelje. Naravno, posebna atrakcija je i neizostavna peka promjera tri metra -i to dvije – pod kojima su se pripremali prisnac i teletina. Na bogatom bukovačkom jelovniku našli su se i bikovi na ražnju, gulaš od divljači, janjetina te odojak s ražnja koji su se dijelili bez naknade. Na ovogodišnjem Prisnac Festu moglo se čuti kako je netko, uz pomoć umjetne inteligencije, došao do podatka da je ovo jedna od četiri ovako velike manifestacije gdje se hrana dijeli besplatno.

Naravno, osim hrane, posjetitelje je zabavio i bogat program tradicionalnih igara: buće, bacanje kamena s ramena, babuljanje, bacanje bale sijena, potraga za pršutom, alka u karijoli, nogomet za djecu, skakanje u vreći, trčanje s jajetom u žlici, procjenjivanje težine kamena i hvatanje koze, što je izazvalo velik interes.

Ipak, Prisnac Fest nije samo gastronomski doživljaj, već mjesto susreta, proslave identiteta, običaja i duha kraja, koji je kroz povijest, unatoč svim izazovima, sačuvao svoje vrijednosti i tradiciju koju tog dana uživaju i domaći i strani posjetitelji, a koji su bili iznenađeni i zatečeni atmosferom i gostoprimstvom kakvo se ne može naći bilo gdje.

Ivica Mitrović, predsjednik Zavičajnog kluba Janko Mitrović, kazao nam je kako je cilj ove manifestacije otvoriti vrata Bukovice posjetiteljima, što uspješno rade već 16. godinu za redom.

– Drago mi je da su ljudi prepoznali ono što radimo i da su se u tolikom broju odazvali. Upravo nas ta posjećenost tjera da radimo još više, dalje i bolje. Danas me je zaustavilo barem pedesetak ljudi kako bi zahvalili na svemu što činimo. Trudimo se rješavati i infrastrukturna pitanja- proširili smo prostor, osigurali dodatna parkirna mjesta i pripremili novih 500 sjedećih mjesta. Sve to činimo od srca, bez ikakve materijalne koristi. Zapravo, često smo i u minusu, ali nam, srećom, svake godine u pomoć pristižu pokrovitelji. Na prvom mjestu tu je Grad Obrovac, naš generalni sponzor od samih početaka bez kojih ne bi mogli ovoliko hrane podijeliti, a uz njega i brojne tvrtke te privatni ljudi koji nam žele pružiti podršku i pomoći u organizaciji, kazao nam je Mitrović, koji sve ovo organizira zajedno sa šurjakom Radivojem Mitrovićem i njegovim sinom Markom.

Naravno, uputili smo se i do izlagača, kojima su posjetitelji, željni prisnaca, strpljivo stajali u redu. Morali smo čuti koji je to pravi prisnac i koja je njegova tajna. Ksenija Čirjak iz Pristega pravi prisnac po starinski, s domaćim proizvodima, na dobroj vatri s komina.

– Ide sir, naš domaći škripavac, skorup i jaja. Mi ne stavljamo puno jaja, ide 5 komada u smjesu i jedno za gore. Oko 1,5 kg sira i 250 grama skorupa. Tajne za prisnac nema, to su naši stari spremali kad su išli u polje, jer što su drugo imali nego ono što su umuzli. Kod dobrog prisnaca važna je dobra vatra… komin se ugrije, odozgo malo žara, ništa previše da polako dobije boju, kazala nam je Čirjak, koja je peći prisnac naučila od svog supruga.

A dok razgovaramo, netko sa strane traži slatki, a netko slani prisnac.

– U nekim selima se radi slatki, a u nekim slani prisnac. Sve ovisi o običajima unutar obitelji, kako tko voli. Inače, prisnac se nije često pekao jer ne bi bilo dovoljno mlijeka i skorupa, jedino za blagdane, za težak ili za okrjepu bolesnima. Žene su mi pričale da za kripnost prisnac treba zasladiti, te da kad težak dođe s polja, što ćeš nego mu dati malo kaloričnije, kazala nam je Čirjak dok su posjetitelji strpljivo čekali u redu da probaju komadić ove delicije.

Ništa manje gužve nije bilo ni na štandu Antonije Gašpara iz Ceranja Donjih, koju je, isto kao i Čirjak, prisnac naučio raditi njen muž.

-Bitna je samo volja i trud, a važan je domaći sir, skorup, jaja, kukuruzno brašno, beskvasno tijesto i to je to, kazala nam je kratko Gašpar, koju smo upitali što ona misli kakav bi pobjednički prisnac trebao biti.

-Nisam dosad pobijedila, tek kad pobijedim ću znati. Ali mislim da treba sve biti domaće i lijepo ispečeno tako da, kad ga vidiš, kažeš: e, to je to!, kazala nam je Gašpar, dodavši da joj je drago da se održavaju ovakve manifestacije koje prezentiraju autohtone proizvode.

Na Prisnac Festu, osim bukovačke torte (kako prisnacu tepaju), posjetitelji su imali priliku kušati još autohtonih jela. Mi smo se zato uputili do dijela gdje se vrtio vol, kojeg su, kako nam kaže jedan od kuhara, počeli pripremati u 10 ujutro. Na naše pitanje hoće li dva vola biti dovoljno, kratko je odgovorio: “Koliko bude – bude!” Dok razgovaramo, ubacuju nam se ljudi i traže malo mesa preko veze.

Upitali smo i posjetitelje što ih je privuklo u Zelengrad. Gordana i Milorad su došli po prvi put, a razočarani nisu. Doći će i dogodine. -Čula sam nedavno da se održava i iznenadilo me da takvo nešto postoji! Probali smo divljači i vola, a iznenađuje me koliko ljudi ovdje ima. Probali smo i prisnac koji nam je zbilja izvrstan, kazali su nam Milorad i Gordana, koji će se sigurno vratiti u Zelengrad i sljedeće godine.

Iz Stankovaca je došao Denis Deur, koji je još kao dijete gledao baku kako sprema prisnac. – Nije se on spremao svaki dan, baba je skupljala po mjesec dana skorup od mlijeka da se dobije tako kvalitetno maslo. To je bilo dragocjeno, a pravio se kad su bili radovi u polju, kad se kopalo u vinogradu. Danas to mama i dalje sprema, ali kako više nije sve domaće, teško da se može usporediti s ovim koji su na ocjenjivanju, kazao nam je Deur, koji dolazi u Bukovicu radi dobre atmosfere, ali i susreta s ljudima koje vidi jednom godišnje, baš ovdje u Zelengradu. Ove godine sa sobom je proveo i prijatelja iz Njemačke, Ivana Višnjića, koji je rodom iz Šibenika.

-Odlično nam je ovdje, jer gdje bi bili da ne poštujemo tradiciju. Prisnac je odličan, janjetina na lešo je odlična, kao i divljači. Još ćemo malo i komadić vola da ga kušamo i zaključujemo večer, kazao nam je Višnjić.

Da Prisnac Fest postaje sve zanimljiviji široj publici, ali i samim proizvođačima koji ga stvaraju, kazao nam je Radoslav Bobanović, predsjednik žirija, koji je imao težak zadatak donijeti odluku o konačnom pobjedniku Prisnac Festa. Inače, ove godine natjecalo se deset majstora/ica prisnaca.

– Kada se prisnac radi, mora imati dobro tijesto, dobru smjesu, dobar naš sir, kojeg je sve manje i manje. Ali pomalo, zahvaljujući upravo ovoj manifestaciji, vraćaju se i naše domaće životinje koje nam daju mlijeko. Isto tako, treba imati dobar komin, dobru vatru, ne u pećnicama, nego na kominu. Također, kod prisnaca je osnovno da on vuče na slano, a ne na slatko; ako je slatko, onda je kolač, ali ako je na slano, onda je prisnac, objasnio nam je Bobanović, koji nam je otkrio kako pravi prisnac mora imati i svoju pravu veličinu koja nije nigdje službeno propisana, ali iskusni majstori i ocjenjivači odmah prepoznaju mjeru. Ako je prisnac prevelik, teško će zadržati oblik kad se izreže; ako je premalen, postaje prekrut i nema onu mekoću. Uz to, miris i okus koji vas vuče na to da još uzmete komadić- to je recept za pobjedu.

Zadatak žirija, sastavljenog od ljudi koji su s prisnacom odrasli i koji ga i sami rade, nije bio lagan. Bobanović je istaknuo kako je svake godine sve teže i teže donijeti odluku o pobjedniku. Ipak, treće mjesto od deset osvojio je prisnac gospođe Rose Brkljače iz Raštevića, koja nam je kazala kako joj je velika čast osvojiti nagradu, a s obzirom da prisnac radi već 40 godina, potvrda je to njenog rada i truda.

Drugo mjesto osvojio je Slobodan Župan, koji se već tri puta natjecao, a po drugi put osvaja drugo mjesto. Prisnac rade cijeli život, a često ga pripremaju jer ih uvijek netko zove i naručuje za razne prigode. Samo danas, donijeli su 35 tepsija na Prisnac Fest.

Na kraju, prvo mjesto osvojila je naša sugovornica Antonia Gašpar, kojoj je ovo drugi put da se natječe.

-Natjecala sam se prošle godine, a jako mi je drago da sam ove godine pobijedila. Izgledom nije bio 100% savršen, ali sve je domaće, sve je ekstra, i tekstura i sir, a kora mi je ispala fantastična, tako da sam jako zadovoljna, kazala nam je Gašpar, koja u Ceranjama ima farmu o kojoj se brine zajedno s mužem i pet sinova.