MISTO MOJE (24) U Gorici nedostaje sadržaja za mlade kojih je sve više, imaju tek Big Brother

Mjesto Gorica, iako udaljeno svega nekoliko kilometara od mora i dalje čuva duh tipičnog ravnokotarskog sela u kojem se još uvijek osjeća zajedništvo i bliskost susjeda dok se dovikuju preko ograde, uz zvukove traktora i domaćih životinja. Naselje se posljednjih godina mijenja, izgrađen je vrtić i društveni dom, uređeno je i igralište, a takozvano novo naselje koje je izgrađeno prije dvadesetak godina vrvi mladim ljudima koji su odlučili da je selo – njihova priča.

Gorica se administrativno nalazi u sastavu Općine Sukošan, a graniči s naseljima Debeljak, Raštane, Glavica i Galovac. Mjesto krasi župna crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja i kapelica bl. Alojzija Stepinca, kao i brojne obitelji prezimena kao što su: Perić, Batur, Smokrović, Ninčević, Banić, Bučić, Mikulić, Marinović, Ugarković, Ikić, Deranja, Rogić, Čirjak, Viduka, Kulaš, Marušić, Vrkić, Škara, Gulan, Petrle i drugi.

Razdoblje prije rata bilo je za demografsku sliku najreprezentativnije, u selu je tad živjelo 1.142 stanovnika, dok je prema posljednjim podacima iz 2012. godine u selu 612 stanovnika.

Turizam pokosio poljoprivredu

No, priču ovog sela doživjeli smo u razgovoru s mještanima koji su nam približili kako danas izgleda svakodnevica u kojoj se skladno miješaju poljoprivreda i turizam, stari i mladi… Martina nam je kazala kako se selo razvija i raste, ljudi se sve više bave turizmom dok nekih običaja – ipak nestaje.

– Prije nekoliko godina napravio se vrtić, tako da je odlično što se na taj način pomaže roditeljima koji danas nemaju baka servis u tolikoj mjeri kao nekad prije. Ljudi koji ovdje žive bave se turizmom ili odlaze u grad na posao. Sve se manje bave onim najstarijim poslom – stočarstvom. Sve izumire, nažalost, više ne možeš vidjet’ neke životinje. Djeca koja žive na selu više ne mogu vidjeti kravu u dvoru, govori nam Martina.

Vrtić i igralište za najmlađe

Vrtić se nalazi u novom naselju, u kojem se nalazi i sve više vila za odmor. Gorica je preko polja, preko brda udaljena nekoliko kilometara od mora, a najbliža plaža im je u Sv. Petru na moru. Kako nam Martina kaže, imaju sve što im treba; dva dućana, jedan kafić, školu, vrtić i privatni dom za starije i nemoćne.

– Imamo školu u koju idu djeca od 1. do 8. razreda što je danas postala rijetkost. Djece u selu ima, pogotovo u novom naselju, ali trebalo bi im ponuditi još malo više sadržaja. U selu se sve događa na Big Brotheru, ali mladima trebaju izvannastavne aktivnosti, treninzi, dvorana, radionice, govori nam Martina, dok se mi pitamo što je to Big Brother u Gorici.

Osnovna škola u kojoj je svih osam razreda

Kao u svakom selu, postoji centar u krugu kojeg se sve događa, u kojem je sve na jednom mjestu. U Gorici je taj centar na lokaciji Brajdine, ispred prizemnice koja je svojevrsno okupljalište na čistini pored glavne ceste, pokraj ambulante koja povremeno radi, pored školskog igrališta, trgovine i župnog dvora. U ono vrijeme kad se Big Brother počeo emitirati na televiziji, u šali su ovo mjesto tako i nazvali jer je idealno mjesto za nadgledanje prolaznika, čiji je auto prošao, tko je bio u autu, tko nije bio… Sve se zna, sve prate Big Brother i lokalne kamere.

Pogled s Big Brothera

U obilasku dolazimo do škole, do »zoga« gdje buće čekaju igrače koji neće prije nego što »sunce padne«. Na igralištu pored škole, odvijat će se uskoro i malonogometni turnir, kao i smotra folklora. U Gorici djeluje KUD Sv. Ivan Krstitelj, osnovan 2006. godine koji je od velikog značenja za Goricu i očuvanje običaja ovog ravnokotarskog sela.

Novo naselje

I dok cvrčci na srpanjskom suncu pjevaju, nailazimo na jednu od mještanki koja nam govori kako je Gorica lijepo mjesto za život, što potvrđuje i novo naselje koje je puno mladih obitelji.

– Na zapadnoj strani sela je novo naselje, puno mladih obitelji, a s gornje strane sela, u nekoliko kuća rodilo se petnaestak djece – cili varoš! Ima dice k’o u priči, dolazi novi naraštaj, a ovi iz grada se isto vraćaju pod stare dane. Tako i ja, jer što ću ja više u gradu, ovdje imam svoje kokoši, svoju ovcu i svoje janje. Kad mi se obitelj skupi, oderemo janje i divota, kazala nam je gospođa koju smo upitali koliko se obitelji, osim nje, bavi stočarstvom.

– Nema, nema toliko više blaga u selu. Više nema krave ni konja u selu, samo ovako sitno kao i ja. Osim mene, par obitelji ima desetak ovaca, drže za svoju potribu! U biti, ovdje se može lipo živit, a s obzirom kakve su mirovine, ovo malo blaga nam dobro dođe, govori nam mještanka, dok kraj nas prolazi jedan, pa drugi traktor vozeći drva za ogrjev, dok nas jutarnje sunce polako tjera u hlad.

Kažu nam kako nema kuće koja nema traktor, poljoprivrede se još više-manje ipak drže.

Kako nam gospođa govori, što se tiče društvenog života, starijima je navika sjediti ispod kostele ili na Big Brotheru, a mladi imaju svoj đir na igralištu. Oni najmlađi su na dječjem igralištu ispred novog vrtića. Gospođa nam je ljubazno pokazala smjer kojim treba ići do naselja, a dodatno nas je uputio i s nama proćakulao Denis koji je u vrtu skupljao malo trave za svoje koke.

– Ovo naše selo je baš miješano, dosta njih se i vratilo. Pogotovo naši ljudi koji su davno otišli u Švicarsku, sad se vraćaju u penziji. Dobro nam je u našem selu, ostalo je par sitnica koje bi trebalo urediti, groblje je napravljeno, igralište uređeno, imamo jedan kafić za kavu ujutro i društveni dom. Nas je ovdje oko 600 stanovnika, a mlađi su većinom u novom naselju, kazuje nam Denis dok šetamo kroz usku ulicu starog naselja u kojem primjećujemo lijepo obnovljene kamene kuće.

Tereni za obitelji

Dok razgovaramo, začuje se guska, a potom lavež više pasa. U potrazi za psima, pogled nam pada na brdo Vrčevo koje je kroz povijest činilo važno strateško mjesto. Uz lokaciju se vezivala i legenda o ovom mističnom brdu, o vješticama koje su plesale kolo na vrhu, no stanovnici su to odlučili promijeniti i nakon sedmodnevnog hodočašća noseći Gospin kip iz Međugorja izgradili su kamenu kapelicu BDM od Krunice (Gospa od Ružarija) i blagoslovljen Gospin kip. Osim toga, Vrčevo je postalo poznato izletište u kojem možete uživati u laganoj šetnji stazom, prema ostacima utvrde na vrhu.

Mi pak laganom šetnjom stižemo do novog naselja gdje susrećemo Gordanu u šetnji sa psom, a koja u naselju živi otkad se izgradilo. Mještani s kojima smo pričali govorili su kako je novo naselje ljepše nego u gradu što potvrđuju lijepo uređene kuće i prostrane okućnice.

– Ljudi se nešto manje bave poljoprivredom, a sve više turizmom. Nove kuće koje se grade u naselju su većinom za najam, iako dosta ljudi tu živi i za stalno. Manje-više sve je sređeno, iako bi trebalo još malo poraditi na održavanju trave i drače oko ceste. Prije tri godine smo dobili cestu, nedavno i vrtić, a trebalo bi i malo rasvjetu srediti. Ali sve u svemu, lijepo je uređeno i lijepo nam je tu živjeti. Otkad je uređen vrtić i malo igralište, počeli su nam dolaziti i roditelji iz drugih sela, tu se skupe, ali nekako nedostaje sadržaja za mlade. Ne bi bilo loše da se neka dvorana napravi, da bude nekih dodatnih sadržaja, kazala nam je Gordana koja se iz Galovca doselila nakon udaje.

– Mladi ostaju ovdje, barem žele ostati, ali nemamo terena za mlade koji imaju tu želju. Ovo novo naselje se trebalo širiti, prije nekoliko godina se pričalo da ide prema tome, ali sve je stalo na priči. Moji sinovi bi isto ostali tu živjet’, ali će morati u grad jer nemamo terena za graditi kuće, kazala nam je Gordana.

Vraćajući se prema centru, prema Big Brotheru, prolazimo pored seoskog kafića, a u vrtovima gledamo posađene lubenice, dinje, paprike i rajčice u svom najsvježijem izdanju. U centru nas pak ispred dućana dočekuju mještani koji su stali odmoriti u hladu, a kako nam kažu, Goricu i život na selu nikad ne bi mijenjali.