
Foto: Mate Komina
Dobro došli u Zaton, mjesto nedaleko od Nina, u kojem se s jedne strane pruža pogled na kristalno čisto more, a s druge na trokatnice i dizalice. Čini se kako je takva kartolina postala uobičajena za gotovo svako dalmatinsko mjesto, sve je podređeno turizmu, premda se uglavnom ne nudi ništa osim sunca i mora, a poljoprivreda i druge djelatnosti odavno su pale u zaborav.
Ipak, u kako to u Zatonu kažu, starom dijelu mjesta, nešto udaljenijem od mora, niska je autentičnih kamenih kućica koje čuvaju duh prošlih vremena, prikazuju Dalmaciju kakva je nekoć bila. Osim toga, ljudi su ovdje i dalje silno srčani, otvoreni i – sretni.
Simboli povijesti
Imaju, kažu, uglavnom sve što im treba, a i Nin je vrlo blizu. S ponosom pričaju o svom selu bogate povijesti, posebno ističući spomenik zatonskoj pralji, bunar Vrulju.
Naime, zatonske su pralje, na istoj lokaciji gdje je spomenik, odnosno ono što je od njega ostalo, vrijedno, pomoću pepela i sapuna iz domaće radinosti, prale odjeću i vunene tepihe koje su u košarama ili na magarcima donosile na izvor sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Međutim, brončani kip pralje, vrijedan osam tisuća eura, rad poznatog kipara Igora Maštruka, koji je puno značio svim mještanima, svečano je otkriven u svibnju prošle godine, a već je u studenom – ukraden.
Pod okriljem noći netko ga je prepilio i odnio, a počinitelj i sudbina bronce, do dandanas su ostali nepoznati. Ostala je samo nada da će uskoro dobiti novi koji će svjedočiti o tradiciji i vrijednim rukama.
Osim toga, svjedok povijesti je i Kula Kaštelina koju je, prema ugrađenom natpisu na latinskom jeziku i grbu iznad njega, dao sagraditi Hanibal Ciryagus 1593. godine, a riječ je o jednoj od triju kula koje su podigli Mlečani radi obrane od najezde Turaka, kao i crkva sv. Nikole sagrađena krajem 11., početkom 12. stoljeća usred polja na velikom prapovijesnom zemljanom humku, a na kupoli je u doba turskih ratova dozidana kula osmatračnica.
Centar mjesta danas je župna crkva, posvećena rođenju Blažene Djevice Marije, sagrađena 1670. godine, produžena 1870. te proširena u obliku križa 1969. godine.
Ljetovanje Slavonaca
– Poseban je i ovaj naš zvonik pokraj crkve, katedrala sv. Stošije i ovaj naš zvonik imaju ista zvona, čuje se nadaleko, govori Joso Ljubo Pavlović ispred župne crkve i podsjeća na hvalevrijednu inicijativu kojom se, zahvaljujući suradnji Zadarske i Đakovačko-osječke nadbiskupije, djeci iz Slavonije omogućuje boravak na moru.
Naime, u župnoj kući u Zatonu svake godine tijekom ljeta boravi jedanaest skupina djece predvođenih župnikom ili kapelanom, a u svakoj je skupini između četrdeset i pedeset djece.
Prva skupina dođe u Zaton prvog utorka po završetku škole te se skupine izmjenjuju utorkom.
U teškoj ekonomskoj situaciji mnogima je to jedina mogućnost da dođu na more te, uz prilog koji djeci daju roditelji, boravak financira župa odakle djeca dolaze i Đakovačko-osječka nadbiskupija.
Ova je divna suradnja započela 2004. godine kada je Zadarska nadbiskupija zatonsku župnu kuću ustupila na korištenje Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja je obnovila tu kuću i osposobila je za primjerenu funkcionalnost, na radost brojne djece.
Svakako, mjesto je ovo koje je ljeti itekako živahno, dok je zimi ovdje tek 300-tinjak stanovnika i 15-ak djece u područnoj školi.
I dok bi netko to možda opisao kao zimski san i monotoniju, većina mještana uživa u miru, neki toliko da su se doselili čak iz Kanade.
– U mirovini sam, pa smo se doselili ovdje, a prije smo živjeli u Kanadi, u Torontu. Sve ima svoje, ali prelijepo je doći u ovako manje mjesto.
Obožavam more, sunce, ljudi su ovdje odlični, čuvaju svoju tradiciju. U svemu uživam, imamo savršen mir, kaže Janja Kovačević koja ima bosanske i dalmatinske korijene.
Jedan restoran
A s tim da nigdje nije bolje suglasan je i Mirko Peroš.
– Meni je ovdje sve odlično, nigdi ne bi moga živit nego u Zatonu. Rodija san se u Zatonu, živin u Zatonu i uvik ću živit. Da, liti je malo gužva, ali zato je zimi mir, govori Mirko Peroš, a supruga Ana dodaje…
– Na moru smo, što nam više treba, kratka je i jasna gospođa Peroš.
Peroši su nam kazali i da su najčešća prezimena u Zatonu: Peroš, Peša, Pavlović, Patrk, Bukšević, Lisica, Gulan itd., kao i da su Peroši, danas najčešće prezime, došli iz Starigrada prije više od 400 godina, dok su Patrci starosjedioci.
Ipak, zatekli smo Željka Kolegu koji je, pogodili ste, iz Kali, no supruga je iz Zatona koji mu se jako sviđa.
– A gužva je kao i svugdje, i u gradovima je sad gužva. Većina ljudi bavi se turizmom, a poljoprivrede ionako više nigdje nema, komentira Kolega, dok Joso Ljubo Pavlović dodaje kako im u Zatonu nedostaje dobrih restorana.
Generalno, govori Monika Peroš, nedostaje ponude za turiste, u mjestu su svega dva, tri kafića, a na čitavoj obali jedan restoran.
– Zgrade niču i niču, pretvaramo se u Španjolsku, sve je više apartmana. Nemam ja ništa protiv, ali trebalo bi nam i poslovnih prostora, ugostiteljskih objekata. Nin ima puno restorana, sve je lijepo sređeno, a ovo kod nas je jedna obična spavaonica, a boravišnih pristojbi kao u priči.
Ovo je mjesto koje privređuje, no nažalost, ne ulaže se dovoljno, govori Monika Peroš i dodaje kako ih spašava jedino Turisthotelov Zaton Holiday Resort.
– Da nema toga, sumnjam da bi itko dolazio. Turisti se dive našoj prirodi, plažama i čistom moru, ali uvijek pitaju da im preporučimo restoran. Što ćemo, slati ih u Nin? Turisti nisu više kao prije, sunce i more nije dovoljno. Doduše, kako je bilo prije 15 godina, sad je odlično, dodaje Monika Peroš.
Gradi se, gradi…
Ipak, nastavlja Peroš, lijepo je živjeti ovdje, puno bolje nego u gradu, dok Drago Vukšević govori kako je zimi najbolje, ali i da je ova sezona slabija nego inače, da je znatno manje gostiju.
I da, šetnja uz obalu, nakon kave u jednom od malobrojnih kafića, potvrđuje da plaže nisu krcate, ali i da se uvelike gradi, uglavnom višekatnice sličnih arhitektonskih rješenja koja podsjećaju na lego kockice.
I zanimljivo, nižu se jedna ispred druge, kao da se natječu tko će biti prvi red do mora, odmah ispred jedne gradi se druga, zaklanjajući pogled od milijun dolara.
No, na muliću s muralom čuje se dječji smijeh – malo im za sriću triba…
Autor: Doris Babić
najnovije
najčitanije
Zadar
16. srpnja
Pet vijesti dana: Rekordne naknade za bebe, mahune po 10 eura, slavni šahist u Zadru
Kultura
za svakog ponešto
Donosimo tjedni pregled događanja u Zadru i županiji
Scena
hrvatSKi reper
Ante Cash o selidbi u Zadar: ‘U Zagrebu ne možeš odgajati katoličku obitelj’
Svijet
uništena pozornica
Veliki požar na pozornici jednog od najvećih svjetskih festivala
Scena
slavni podcaster
Joe Rogan snimljen na obiteljskom odmoru na Braču
Crna Kronika
PU SPLITSKO DALMATINSKA
ŠOKIRAO GRAĐANE Sjedio gol na platou pored mora i samozadovoljavao se, uhićen je
Zadar
POTRAGA ZA SMJEŠTAJEM
Tko si još može priuštiti najam stana u Zadru? Raste broj oglasa za dugoročni najam stanova
Županija
CRNA TOČKA
STRAH ZA ŽIVOT Djeca se na Babindubu ne igraju u dvorištu zbog jurećih automobila!
Scena
hrvatSKi reper
Ante Cash o selidbi u Zadar: ‘U Zagrebu ne možeš odgajati katoličku obitelj’
Nogomet
Pave Jusup