Mladi iz Zadra poručili što im nedostaje u gradu: 'Sterilni prostori, sadržaja nema, a potencijal zjapi prazan'

Gradovi nisu samo ulice, zgrade i trgovi, oni su živi organizmi čiji ritam određuju njihovi stanovnici. No, što se događa kada mladi osjete da u vlastitom gradu nemaju prostor koji mogu nazvati svojim? O tome se promišljalo u sklopu projekta YOUTHopia: Reimaginacija javnih prostora za mlade, međunarodnom Erasmus+ projekt pokrenutom u lipnju 2025. godine, a koji u potpunosti osmišljavaju i vode sami mladi iz Zadra, Narve (Estonija) i Cuence (Španjolska). Udruga Prizma iz Zadra, koja je partner na projektu, istaknula je kako su umjesto pristajanja na pasivnost, mladi iz Hrvatske, Estonije i Španjolske odlučili preuzeti inicijativu i pokazati kako kritičko promišljanje i zajednički rad mogu preoblikovati lokalne zajednice.

Preuzimajući odgovornost od samog početka, sudionici su pokazali da mladi nisu samo promatrači, nego pokretačka snaga sposobna usmjeravati procese i osnaživati vršnjake za sudjelovanje u životu zajednice.Da interes za društveni angažman među mladima i te kako postoji, potvrđuju i brojke. Više od 170 mladih dosad je sudjelovalo u fokus grupama, lokalnim radionicama i međunarodnim mobilnostima održanima u Zadru, Velom Ižu, Narvi i Cuenci. Mnogi su prošli kroz više faza projekta, čime je ostvaren dugotrajan angažman koji opovrgava čestu zabludu o pasivnosti i nezainteresiranosti mlađih generacija za politiku i društvo.

Ključni zaključci

Udruga je također predstavila neke od zaključaka. Za početak, istaknuli su kako mladima nedostaju prikladni javni prostori, ali potencijal postoji. U sva tri grada sudionici su zaključili da su prostori koji bi mogli služiti mladima napušteni, nedovoljno korišteni, slabo promovirani ili neprivlačni. Zadar ima neiskorišten potencijal koji koče slabi programski sadržaji, Narva ima zapuštene zgrade i površine, a Cuenca ima baštinske lokacije poput bivšeg kolodvora, stare bolnice i tržnica. Sudionici su zaključili da obnova ne zahtijeva uvijek novu gradnju te da može započeti promišljanjem i ponovnim aktiviranjem onoga što već postoji.

Također, postojeći prostori za mlade trebaju biti ugodniji, moderniji i bolje promovirani. Sudionici su ih opisali kao sterilne, neinteresantne ili nepoznate upravo onima kojima su namijenjeni. Zatražili su preuređene interijere, programe koji odgovaraju njihovim interesima, dulje radno vrijeme te komunikaciju kanalima koje zapravo koriste, poput društvenih mreža i lokalnih stranica s događanjima. Mladi žele i  konkretne i raznovrsne načine korištenja javnog prostora. Među njihovim su prijedlozima bili kafići za mlade, coworking prostori i prostori za događanja, kulturni studiji, umjetničke rezidencije, prostori za kreativno učenje, otvorene večeri i radionice. Predložili su i više zelenih površina s klupama, hladom i zaklonom te više sportskih i rekreacijskih sadržaja. Besplatne ili cjenovno pristupačne aktivnosti smatraju ključnima kako nitko ne bi bio isključen zbog financijskih prepreka.

Istaknuli su i kako umjetnost i kreativnost doprinose oživljavanju javnih prostora i jačanju zajednice. Murali, zone za grafite, galerije na otvorenom i stripovi omogućuju mladima da kreativno oblikuju zajedničke prostore, potiču društvenu interakciju i jačaju lokalni identitet.

Sudionici su također svjesni da pristup javnom prostoru oblikuju promet, mobilnost, pristupačnost, troškovi i prostorno planiranje. Uočili su i poveznice sa širim pitanjima poput stanovanja, odlaska mladih, masovnog turizma, izvansezonskog „dosadnog razdoblja” i međugeneracijskih sukoba oko buke. Složili su se i da mladi trebaju sudjelovati u odlučivanju o tome kako se javni prostori osmišljavaju, kako se njima upravlja i kako ih se preobražava te da institucije ne bi smjele planirati same.  Zatražili su snažniju suradnju između organizacija mladih, zajednica i donositelja odluka te pristupačne načine uključivanja kroz volontiranje, projekte u zajednici i inicijative mladih. Također su istaknuli da obećavajuće inicijative često nestanu zbog izostanka koordinacije i zajedničke odgovornosti.

Rasprave koje su mladi sami vodili bile su im privlačnije od klasičnih prezentacija te su ih poticale na daljnje uključivanje, čime su razvili samopouzdanje, timski rad, komunikaciju, kritičko mišljenje, međukulturni dijalog i sposobnost predstavljanja konkretnih prijedloga — vještine koje mogu primijeniti i u drugim okolnostima.

Istaknuto je i kako je mladima potrebno više obrazovanja o političkom sudjelovanju.  Mnogi su sudionici bili iznenađeni rezultatima ankete o političkoj participaciji i urbanizmu koja je provedena u različitim stadijima projekta. Priznali su da ne razumiju u potpunosti što sve političko sudjelovanje obuhvaća te su zaključili da im treba više obrazovanja o oblicima građanskog angažmana koji nadilaze glasanje na lokalnim i nacionalnim izborima.

Usporedba vlastitih gradova s gradovima u drugim zemljama pomogla je sudionicima da preispitaju vlastite stavove, otkriju nove pristupe i uvide da su mnogi izazovi s kojima se suočavaju mladi zajednički diljem Europe. Prilike poput programa Erasmus+ i Youthpassa motivirale su mnoge da ostanu uključeni u rad s mladima i međunarodne projekte. Mladi iz Zadra, Narve i Cuence pokazali su da su spremni i sposobni doprinijeti praktičnim i kreativnim idejama za oplemenjivanje gradova kada im se za to pruže prilika, alati i podrška.

Europska perspektiva: Zajednički izazovi u različitim gradovima

Iako su Narva, Cuenca i Zadar prilično različiti gradovi, mladi u svakom od njih došli su do vrlo sličnih zaključaka, što pokazuje da ovi trendovi nadilaze lokalnu razinu.  Najizraženiji je zajednički trend neiskorišten prostor uz nezadovoljene potrebe mladih. U Estoniji je problem u napuštenim i zapuštenim zgradama i zemljištima. U Španjolskoj su to prazne baštinske lokacije poput bivšeg kolodvora, stare bolnice i tržnica. U Hrvatskoj su to parkovi i Centar za mlade koji postoje, ali u njima nema programa koji bi privukli širu skupinu mladih. Resursi dakle postoje, ali nedostaje način da ih se otvori mladima na privlačan način. Drugi je trend to što se prostori i aktivnosti za mlade često ne poklapaju s onim što mladi zaista žele ili trebaju. Sudionici u Narvi opisali su jednolične i zastarjele sadržaje, sudionici u Zadru smatrali su Centar za mlade sterilnim i slabo promoviranim, a sudionici u Cuenci naglasili su da javni prostori ne služe svim građanima ravnopravno. Razrađujući te stavove, mladi iz Estonije istaknuli su slabu koordinaciju između organizacija i donositelja odluka te gašenje dobrih inicijativa s vremenom. Mladi iz Španjolske najviše su isticali da je javni prostor povezan s iseljavanjem mladih i masovnim turizmom. Mladi iz Hrvatske kroz cijeli su projekt naglašavali sezonalnost, međugeneracijske sukobe oko buke, prometne veze te potrebu za besplatnim i pristupačnim društvenim aktivnostima tijekom cijele godine. Iako se naglasci razlikuju, tema je ista: koliko mladi mogu sudjelovati u javnom životu ovisi o tome kako su uređeni prostorno planiranje, promet, stanovanje i suradnja u gradu.

Završno, sudionici iz sve tri zemlje došli su do istog zaključka o vlastitoj ulozi: mladi žele biti aktivni sudionici, a ne pasivni korisnici.

Sljedeći korak projekta je završna konferencija, koja je planirana za drugu polovicu studenoga ove godine u Centru za mlade u Zadru. Udruga Prizma poziva sve mlade iz Zadra i zadarske regije da se pridruže, podijele svoja mišljenja i iskustva te lokalnim donositeljima odluka postave pitanja o javnim prostorima u svojoj zajednici.