Trener malih šampiona: "Trofej i medalje neka budu motivacija za daljnjim radom"

Uvjerljivom pobjedom, 8:1, protiv benkovačkog Velebita tići Abecede pobjednički su priveli kraju sjajnu sezonu u kojoj su upisali maksimalnih 13 pobjeda u jednako toliko susreta, čime su treću godinu zaredom potvrdili status najbolje momčadi u uzrastima tića u Zadarskoj županiji, a i malo šire. Iako u konačnici izgleda kao da su se prošetali ligom, s obzirom i na gol-razliku 64:6, nije bilo ostvariti ovaj uspjeh ponajprije jer su i Arbanasi i Zadar i Zadarnova bili izraziti konkurenti. Međutim, mladići iz murvičkog kluba bili su najbolji kad je bilo najpotrebnije.

Derbi na Višnjiku

– Čestitke prije svega mojim igračima na odličnoj sezoni i zasluženom naslovu prvaka. I prije ove utakmice rekao sam im da sam jako ponosan na njih radi načina na koji treniraju i odnose se prema radu tijekom cijele sezone. Taj napredak kojega su ostvarili, kao i momčadski duh koji ih krasi, za mene je kao trenera najveća pobjeda. Trofej i medalje pripadaju njima i neka im posluže kao motivacija za daljnji rad, a jednoga dana će im zasigurno biti i lijepa uspomena. Prije početka sezone nisam razmišljao o tome koje mjesto možemo zauzeti jer smo svi bili svjesni da nismo nogometni najbolje potkovani, ali dečki su pokazali nevjerojatan kontinuitet i stabilnost za svoju dob. Samo neka tako nastave. Čestitam i svim drugim klubovima na odličnoj sezoni, bilo je zaista mnogo dobrih utakmica i veselimo se sljedećima – poručuje trener Andrija Pilipović.

Tići Abecede

Gabriel Šaponja, Šime Surać, Maro Sršen, Toma Džaja, Dominik Dundović, Roko Prtenjača, Roko Ćoso, Karlo Jurlina, Marino Vujević, Lovre Čirjak, Adrian Ivić, Luka Diklan, Lovre Milošević, Emanuel Žilić. Trener: Andrija Pilipović.

Najveći izazov u konačnici su predstavljali dječaci iz Zadarnove protiv kojih se titula odlučivala u pretposljednjem kolu. Murvičani su do njega stigli s 11 pobjeda u 11 susreta, dok je Zadarnova imala deset pobjeda i jedan poraz, što je u suštini značilo kako onaj tko će pobijediti taj susret postat će i prvak. Da je uistinu riječ o izjednačenim momčadima pokazalo je uvodnih 16 minuta nakon kojih je semafor pokazivao 1:1, no Abeceda preko Roka Prtenjače i Marina Vujevića do isteka prvih pola sata odlazi na 3:1, što je bio i završni rezultat. Otišla je tako Abeceda na šest bodova prednost pred ostatkom ligaškog društva jedno kolo prije kraja pa je veliko slavlje moglo započeti. Iako su na Višnjiku postali prvaci, posao se morao odraditi do kraja, odnosno morala se odigrati još utakmica protiv Benkovčana. Veliku pobjedu protiv Velebita okrunio Roko Prtenjača, najbolji strijelac abecednih tića, hat-trickom.

Zrelost

Ništa od ovakvog uspjeha ne bi bilo da u cjelokupnu sezonu nije ugravirano »sinje more« treninga, znoja, rada i truda, ističe trener Pilipović.

– Mi smo odradili 120 nogometnih treninga ove sezone. Još su tu i kondicijski, ovakvi, onakvi…, a na to sve mogu reći da je dolaznost na njih bila 80 posto, čak i više. Nema preskakanja treninga kod momaka, što mi je izrazito drago. Isto tako, ako nekoga slučajno nema, cijela momčad bez mojeg provjeravanja zna točno zašto primjerice Marino ili Lovre nisu došli. Dečki su ove sezone baš jako napredovali, kako nogometno, ali najviše kao mlade osobe. Stvarno su sazreli jako puno za svoje godine. Vrlo su disciplinirani na treninzima i mogu ih samo hvaliti – kaže ponosni trener kojeg najviše oduševljava činjenica da su postali ekipa izvan terena.

– Vi da odete bilo koju večer na Višnjik, od njih 15-ak u momčadi naišli biste na njih barem desetoricu kako skupa igraju nešto. To je ono što me najviše veseli. Na početku kad sam ih preuzeo prije dvije godine je bilo malo škakljivo, ja sam inzistirao na disciplini, oni su tada još bili dječarci od osam-devet godina i trebalo je nekoliko mjeseci da se prilagodimo jedni na druge. Sad smo došli do razine da kapetan i dokapetan na treningu upozoravaju suigrače da ako ne zapnu kako treba neće više trenirati s momčadi. Na kraju ovaj uspjeh koji su ostvarili je plod svega što su radili tijekom sezone. Prilično sam ih znao iscijediti, međutim sve su to istrpjeli i zasluženo otišli do kraja.

Generacija je to dječaka rođenih 2014. i 2015. godine. Iako su manje-više tek ušli u dvoznamenkasti broj godina, nogomet za njih više nije isključivo igra.

– Može se ozbiljnije već s njima raditi, međutim to je onaj dio njihove zrelosti o kojoj sam pričao. Naravno, to su još sve djeca i trebate ih pustiti da se igraju, pustiti da budu kreativna, ali postoje neka pravila koji se moraju držati. Moji momci taj dio puke igre su sveli na minimum, stoga mogu reći da postoje obrisi pravog nogometa. Teško je trening u 100 postotnoj mjeri prebaciti na utakmicu jer na treningu nema sudaca, nema publike, nema takvog pritiska. Ali, s druge strane vidi se da radimo dobro jer kad dođemo igrati protiv neke malo slabije momčadi protivnički igrači se već pripremaju da će primiti šest-sedam golova. Pokazuje se već neki talent kod pojedinaca, ali prerano je još govoriti o takvom nečemu – zaključuje Pilipović.

Autor: Alen Plahinek