Nevjerojatan simbol ljudske upornosti i graditeljskog umijeća, atrakcija je koju treba očuvati

Na području gdje se surovi krški krajolik zaleđa Dalmacije spaja s obroncima Velebita te polako iz kamenite zemlje prelazi u zelenu ličku šumu sakrio se jedan od najljepših bisera našeg kraja – Kudin most, testament ljudskoj upornosti koji spaja obale rijeke Krupe. Skriven u kanjonu ove pitoreskne rijeke, most priča priču o ljubavi kakvu poznaju samo bajke i legend – Kudi i njegovoj životnoj ljubavi koja je okrunjena biserom prirode i povijesti. Legenda tako priča da je u selu Golubić, u 19. stoljeću, živio »Casanova« Kude, koji je često silazio na rijeku Krupu putevima koje su mukotrpno gradili njegovi preci. Na škrtom i golom kamenjaru, Krupa je značila život. Silazio je Kude do rijeke, a gledao preko nje jer na drugoj je obali ovce čuvala lijepa djevojka duge, crne kose – Manda. Na tom mjestu Krupa se slijevala u nekoliko ogrlica, da bi se obrušila slapom i onda dalje opet mirno tekla. Tu je Kude izgradio mlin i dok bi se žito mljelo, on je duhom bio na drugoj strani kod lijepe Mande, a onda je, prema predaji, do nje i sagradio sad već svima poznati most. Kudin je most danas skriveni biser zaleđa Zadarske županije, simbol stoljetne ljudske upornosti i graditeljskog umijeća koji odolijeva svim vremenskim nepogodama. Spustili smo se zato uskom kozjom stazom do ovog mosta te s Ivanom Svetić, rukovoditeljicom odsjeka za marketing i komercijalne poslove iz Parka prirode Velebit, porazgovarali o budućnosti ovog lokaliteta.

Legenda o ljubavi

Građen suhozidnom tehnikom, pod zaštitom je i ingerencijom PP-a Velebit te čini jedan od najljepših lokaliteta južnog dijela ovog područja zaštićene prirode. Staza vodi do najljepšeg dijela rijeke Krupe sa slapovima i sedrenim kaskadama preko kojih vodi Kudin most. Najstariji je to očuvani prijelaz preko Krupe izgrađen u suhozidu. Kudin most nije izgradila priroda već ruke do ušiju zaljubljenog Kude i to na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

– Legende su legende, a lokalno se stanovništvo ovog kraja kune kako je ona o Kudi i Mandi istinita. Priča kako je Kude rijeku prelazio skačući s kamena na kamen, kako bi došao do svoje voljene još uvijek odzvanja pustim krajolikom ovog dijela našeg Parka. Kude je isprosio Mandu, ali su trebali pričekati nekoliko godina jer je Mande bila jako mlada i još nije stasala za udaju. Kude se zarekao da će dok čeka Mandu, izgraditi most kako bi svatove i svoju dragu prevezao preko rijeke. Tako je nastalo nevjerojatno djelo ljudskih ruku, most od dvanaest lukova izrađenih od sedrenih blokova i isto toliko kamenih stupova koji spaja obje obale Krupe. Lijepu Mandu zaljubljeni je Kude doveo u Golubić i živjeli su dugo i sretno, a most stoji i danas kao spomenik velikoj ljubavi i ljudskoj upornosti, započela je Svetić.

Rijeka Krupa izvire u selu Krupa i nakon desetak kilometara kanjona probijenog u kamenjaru ulijeva se u Zrmanju. Pri tome prima vodu brojnih pritoka od kojih je najveća Krnjeza. Krupa je desna i vodom najizdašnija pritoka Zrmanje, a Krnjeza je desna pritoka Krupe. Te dvije male rijeke, biseri našeg surovog krša, skrivene su u dubokim kanjonima i provalijama podno jugoistočnih ogranaka moćnog Velebita i divlje planine Crnopac, pa ih doslovno treba pronaći.

Očuvanje mosta

– Kako bismo imali čim više mogućnosti da most očuvamo i kontinuirano ga obnavljamo, na ulazu u sam kanjon rijeke Krupe silazak do mosta počet ćemo simbolično naplaćivati, najavila je Svetić, jer istaknula je, veliki je pritisak posjetitelja na ovom području tijekom proljeća i ljeta. Iako nas je tijekom dogovora upozorila kako je krajolik oko mosta najljepši upravo za toplih proljetnih dana, na pameti valja imati činjenicu da je put do mosta zahtjevan, tako da visoke temperature ne idu u korist posjetiteljima osjetljivijim na vrućine i napor.

Međutim, iako zahtjevan, put do Kudina mosta vrijedan je prelaska. U samom je centru Golubića oznaka koja će vas dovesti do dijela gdje iz udobnosti automobila prelazite u surovost krša. Bez dobrih se cipela ne upućujte uskim klancem prema mostu, a onim nespretnijima dobro će doći i štap za nordijsko hodanje. Pola sata laganog spuštanja klancem do mosta oduševit će vas jer pogled koji se pruža na vodotok rijeke Krupe oduzima dah. Surov, škrt, u ovo rano proljeće tek načet pokojim poljskim cvijetom ili zelenijim grmom, i dalje ima svoju čar, a tirkizna boja rijeke Krupe dokaz je da nepristupačnost ponekad spašava prirodu. Negdje na polovici Krupina vodotoka nalazi se Kudin most, a neposredno pred mostom staza se diže na rub kanjona od kud se pruža prekrasan pogled na pojedine dionice kanjona Krupe.

– Vodotok se oko mosta mora kontinuirano čistiti od šaša i ostalih naplavina koje rijeka donese jer stari je to sedreni most, koji, iako izdržljiv, treba posebnu pažnju i zaštitu. Svaki cent koji dobijemo prodajom ulaznica zato će ići u njegovo očuvanje. Za odrasle će ulaznica koštati tri eura, a za djecu i grupe dva. U poslove obnavljanja također ulaze i popravci staze, na što kolege čuvari prirode redovito paze, pojasnila je Svetić.

Biser krškog kraja

Cijelom svojom površinom vodotok Krupe nalazi se u Parku prirode Velebit, obuhvaća dijelove naselja Kaštela Žegarskog, Krupe i Golubića.

– Blizu Golubića s jednog se vidikovca također može vidjeti i rijeka Krnjeza, pritoka Krupe te ljepota kanjona kojeg su te rijeke usjekle. Prateći vodotok rijeke Krupe može se doći i do manastira Krupa, koji je u kulturno-povijesnom kontekstu neodvojiv od ovog kraja Zadarske županije, pojasnila je Svetić, kazavši kako je s 12 prelijepih lukova i dužine 109 metara, Kudin most uistinu arhitektonska legenda.

– S druge strane mosta još uvijek postoji kozja stazica koja ide od Golubića do Kaštela Žegarskog te je godinama povezivala dva sela. Prošao je most sito i rešeto, a tijekom zadnje poplave, kada su Muškovci stradali, most je poplavio, voda je prešla preko njega i svi su lukovi ostali neoštećeni, prisjetila se Svetić.

Pola sata žustrog penjanja dovoljno je da se s mosta vratite do početne točke. Snaga rijeke Krupe, obogaćena vodama Krnjeze, ogromnom se silinom slijeva ispod mosta, preko malih kaskada dalje vodotokom Krupe koja vijuga prostorom koji očarava svojim siromašnim, ali lijepim krajolikom. Jedina pratnja uz put bio nam je pogled triju krava, koje su prešle isti put kao i mi te se smjestile na malom pašnjaku tik uz most.

– Na međi smo krškog dalmatinskog i šumskog ličkog kraja koji skriva posebne ljepote. Želimo zato popularizacijom ovakvih skrivenih bisera revitalizirati ovaj kraj koji je opustošen i počesto zaboravljen. I tu se skrivaju zanimljive priče, ljudi i njihovi tradicijski proizvodi i običaji, kazala je Svetić.

Planinarske staze

Lokalno je stanovništvo živjelo i radilo s rijekom i s mostom. Dokazuju to i ostaci stare mlinice, gdje se godinama mljelo žito. Danas je ovo područje bogom dano za izlete, kako one mirnije, tako i malo zahtjevnije. Naime, na području gdje se Krnjeza ulijeva u Krupu pješačka staza postaje planinarska za ugrađenim sajlama. Oni najhrabriji mogu se uputiti planinarskom rutom do manastira Krupe. Osim mosta koje je izgradila ruka čovjeka, tu se može uživati i u prirodnim ljepotama. Rijeka Krupa se razdvaja u čak 19 slapova, a najpoznatiji je nizvodno od utoka Krnjeze Deveterac, u narodu zvan Ogrlice, prostrana zatravljena i mjestimično zamočvarena sedrena barijera s devet sedrenih kaskada koje završavaju 13 metara visokim slapom preko kojeg vodi Kudin most.

– Iako, za razliku od brojnih planinarskih ruta, prvo idemo silaznim, a potom uzlaznim putem, što bi nekima možda bilo i antiklimaktično, s obzirom na to da je najteži dio puta zapravo povratak, itekako se isplati prijeći preko svakog kamena na putu, stava je naša vodičkinja. Ispod Dragičevića buka Krupa tvori slikovite izdužene sedrene pragove, pada preko još dva manja slapa te na kraju utječe u Zrmanju, gdje su litice kanjona najviše. Uz rijeku su se formirale plodne cjeline koje su služile stanovništvu Golubića te monasima manastira Krupe za privređivanje i preživljavanje na ovome prostoru.

– Bez obzira na to što se o ovakvim lokaliteta mnogo govori, ipak se nađe veliki dio društva koji za njih nikada nije čuo ili jednostavno nema interesa uživo ih iskusiti. Kroz rad u PP-u tako sam naučila da nikada nije dosadno ponavljati jer, čak i oni nama najpopularniji lokaliteti prirode uvijek su nekome nepoznanica, pa čak i kada žive u blizini njih, zaključila je Svetić.