Manastir Krupa: Svetište koje pruža utočište vjernicima i čuva riznicu umjetnina

Foto: Luka Jeličić

Bilo da se na put prema najstarijoj riznici pravoslavlja u Dalmaciji zaputite iz smjera Žegara ili pak smjera Golubića, uska cesta na kojoj se oprezno mimoilaze vozila iz suprotnog smjera kao da ocrtava blago kojemu prilazite – Manastiru Krupa, najstarijem svetištu srpske pravoslavne crkve u Dalmaciji, koji, ako je suditi povijesnoj predaji i povijesnim zapisima na staroj zgradi, utočište monasima i vjernicima pruža već više od sedamsto godina.

Danas je manastir, osim svetišta i popularno izletište, odakle se, kao što smo se i mi uvjerili prve rujanske subote, na put prema rijeci Zrmanji ili pak Krnjezi upućuju deseci avanturista. Oni najspremniji satima će hodati do veličanstvena Kudinog mosta, koji je prema lokalnim legendama izgradio mladić Kude, mlinar u mlinu na Krupi, koji je na drugoj strani rijeke ugledao djevojku Mandu u koju se odmah zaljubio.

Foto: Luka Jeličić

Rušen i obnavljan

Dok prolazimo manastirskim područjem i osluškujemo tišinu koju prekida žubor rijeke Krupe, stotine komaraca pluta njezinom površinom, mreškajući je kao kapljice kiše. Manastir Krupa smješten je uz istoimenu rijeku, najveću pritoku rijeke Zrmanje. O osnutku manastira postoje brojne legende koje povijesno nisu do kraja utvrđene, zbog čega je teško govoriti o točnome vremenu njegova osnivanja. Do stalnoga razvoja i procvata manastira te dogradnje manastirskih zgrada dolazi tijekom 18. stoljeća. Manastir je današnji izgled dobio prilikom dogradnje 1855. godine. Iste je godine obnovljena i manastirska crkva. Manastir Krupu, najstariji manastir u Eparhiji dalmatinskoj, prema predanju, podigao je 1317. godine srpski kralj Milutin, u slavu Presvete Bogorodice.

Mladi nam iguman manastira Pajsije kazuje da je ovo najstariji manastir na prostoru eparhije Dalmatinske, podignut još za vremena kralja Milutina na početku 14. stoljeća, otkako je duhovno i vjersko središte Srba obrovačkog kraja, ali i cijelog zadarskog zaleđa.

– Pored kralja Milutina, kao svojevrsnog investitora u kompleks, u povijesnim se zapisima spominju i sv. Stefan Dečanski, car Dušan Silni, kao i sv. Angelina Krušedolska koja je i u mnogo navrata darivala manastir. Njegov veliki značaj za ovaj kraj potvrđuju i fermani osmanskog sultana koje još uvijek čuvamo, a koji potvrđuju da je Krupa u srednjovjekovlju imala posebna prava, a koja su garantirala posebnu zaštitu manastiru, ali i njegovu obvezu u očuvanju i zaštiti pravoslavlja ovog kraja, kazao nam je iguman, dodavši da je kroz svoju bogatu povijest manastir nekoliko puta i stradavao, bio rušen, ali i obnavljan.

Crkva je u unutrašnjosti ukrašena freskama dio kojih je restauriran tijekom posljednje obnove manastira i crkve, dok one koje krase kupolu crkvice svoju restauraciju tek trebaju dočekati. Vrijedan dio manastira Krupa predstavlja manastirska riznica u kojoj se čuva velik broj ikona iz 17., 18. i 19. stoljeća, liturgijsko posuđe od srebra, srebra s pozlatom ili ukrasima od dragoga kamenja, sedefa i mesinga, dokumenti i liturgijske tiskane knjige, kao i one u rukopisu.

– Poznata je tako velika obnova manastira 1855. godine, u kojoj su sudjelovala tri velika carstva- rusko, srpsko i austro- ugarsko. Jedna od njegovih posebnih karakteristika je činjenica da je po staroj pravoslavnoj tradiciji freskopisan u periodu od 1617. do 1620. godine od strane hilandarskoga monaha Giorgija Mitrofanovića, koji je zaslužan i za freske u blagovaonici manastira hilandara na sv. Gor i u Athosu u Grčkoj, kazuje nam iguman.

Foto: Luka Jeličić

Povijesni zapisi

Veći dio umjetničkih djela potječe iz umjetničkih radionica iz Venecije, Zadra i drugih središta. Jedan od važnijih predmeta predstavljaju središnja oltarna vrata (»carske dveri«) izrađene u Kijevu 1789. godine, koja je s jednoga od svojih brojnih putovanja u manastir donio krupski kaluđer Gerasim Zelić. U manastirskom arhivu čuvana su i 22 turska fermana, od kojih je zanimljiv onaj koji se odnosi na zaštitu manastira Krke, a izdao ga je turski sultan Mustafa II u Istanbulu.

– Naš je manastir i bogata riznica ikona italo-kretske škole. Najpoznatiji autor tog perioda, koji je i oslikao krupski ikonostas je čuveni ikonopisac Jovan Apaka. U manastiru se čuva i dio moštiju sv. Jeroteja, prvog episkopa Atene, a riznica čuva i tri vrlo vrijedna antiminisa jeruzalemskog patrijarha Teodozija, patrijarha Arsenija IV Šakabende iz 1743. godine i krupski antiminis iz 1739. godine, pojasnio nam je iguman Pajsije, dodavši da je manastir tijekom svoje stoljetne povijesti bio i veliki kulturno-obrazovni centar uz kojeg se vezuju značajna imena bremenita povijesti dalmatinske Eparhije, kao što su krupski arhimandrit Gerasim Zelić, dokazi čijih se mnogobrojnih putovanja i danas čuvaju u manastirskoj riznici, potom književnici Simo Matavulj i Dositej Obradović.

– Također je značajno istaknuti i važnost oca Pavla Kozlice, koji je u manastiru boravio od 1945. do 1995. godine, čiji su posmrtni ostaci 2006. godine vraćeni u manastir, dodao je iguman.

U svojoj bogatoj povijesti predstavljao je važno duhovno utočište i bedem srpskog naroda u Dalmaciji. Istovremeno, odvijek je bio i središte društveno – gospodarskog i znanstvenog života u ovom djelu Dalmacije. Iako je pomalo skriven i doslovno ukopan u kamene litice zadarskog zaleđa, manastir je u svojoj dugoj povijesti bio žrtva mnogih najezdi i osvajačkih posezanja. Posebno su ga oštetili Turci 1502. i 1620. godine, a znatno je oštećen je i u II. svjetskom ratu.

– Za vremena rata 1990-ih, naročito Oluje, dva su rimokatolička svećenika don Pave Kero i don Čedomir Šupraha već drugog dana akcije manastirsku riznicu i vrijedne rukopise prevezli renaultom 4 u Zadar i skrili u riznici »Zlato i srebro Zadra«, gdje su se čuvali sve dok se prvi žitelj manastira nije vratio u Krupu, kad su umjetnine i vraćene manastiru. Oni su bili veliki prijatelji pokojnog oca Pavla Kozlice, čije je ime bilo nadaleko poznato u dalmatinskom zaleđu, pa čak i sve do Zagreba. Zbog njega su veliki umjetnici i znanstvenici pohodili manastir, jer bio je čovjek naroda i crkve, rekao nam je iguman Pajsije.

Foto: Luka Jeličić

Biser eparhije

Sredstvima ministarstva kulture Republike Hrvatske manastir je obnavljan, a od 2013. do 2015. godine kompletno, od temelja do krova konstruktivno je obnovljena crkva, naravno pod budnim okom i odobrenjima Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

– Zahvaljujući ocu Pavlu i mnogim drugim monasima, koji su obilježili povijest ovog manastira, mi se danas možemo podičiti poviješću koju njegujemo i čuvamo i koju i danas živimo čuvajući ikone, spise i kaleže. Danas manastir živi svojim manastirskim životom koji je propisan monaškim pravilima. Danas tu osim mene kao upravitelja, žive i tri monahinje. Redovito održavamo svete liturgije i sva bogosluženja koje pohodi mnogo naroda iz našeg kraja, ali i iz cijelog svijeta, zbog čega nam je iznimno drago da ova svetinja živi i više od sedamsto godina nakon svog osnutka. Brojnija bi monaška zajednica sačuvala tradiciju našeg života i djelovanja na prostoru naše eparhije i manastira Krka i Dragović, koji su tri bisera eparhije Dalmatinske, zaključio je iguman Pajsije.

Ukoliko vas pak zanima planinarenje i volite prirodu, manastir je okružen bogatom šumom, a uz njega protječe i rijeka po kojoj je dobio ime. Krupa izvire podno Tremzine u selu Krupa i nakon desetak kilometara kanjona probijenog u kamenjaru Dalmatinske Zagore ulijeva se u Zrmanju, primajući pritom vodu brojnih pritoka od kojih je najveća Krnjeza. Krupa je desna i vodom najizdašnija pritoka Zrmanje, a Krnjeza je desna pritoka Krupe. Te dvije male rijeke, biseri našeg surovog krša, skrivene su u dubokim kanjonima i provalijama podno jugoistočnih ogranaka moćnog Velebita i divlje planine Crnopac, pa ih doslovno treba pronaći. Negdje na polovici Krupina vodotoka staze nalazi se Kudin most, jedino mjesto gdje se može preći na drugu stranu rijeke. Neposredno pred mostom staza se diže na rub kanjona odakle se pruža prekrasan pogled na pojedine dionice kanjona Krupe. Ogrlice slične onima iznad Roškog slapa na Krki privući će vašu pažnju prilikom spuštanja do Kudinog mosta. Most je sagrađen u suhozidu, a sastoji se od sedrenih blokova od kojih su svi do danas sačuvani. Izgrađen je krajem 18. i početkom 19. stoljeća i danas se ubraja u zaštićeni spomenik kulture. Da bi mladi ljubavnici lakše došli jedno do drugoga, Kude je izgradio prekrasan kameni most koji se sastoji od 12 lukova i koji danas, nakon renovacije, ponosno stoji na prekrasnoj rijeci i privlači sve više izletnika i ljubitelja prirode.