STRANCI Izvanredna gay drama s elementima fantazije

Jesenas je kroz bogati program 21. izdanja Zagreb Film Festivala iliti popularnog ZFF-a dočekao svoju hrvatsku premijeru, a ovaj tjedan konačno stiže i u naša kina. Govorim o izvanrednoj gay drami s elementima fantazije ‘’Stranci’’, filmu Andrewa Haigha koji je uz niz priznanja sakupio i šest nominacija za nadolazeću BAFT-u i kojeg su mnogi kritičari uvrstili na svoje liste najboljih ostvarenja protekle godine.

Prekid pauze

Radnja filma prati Adama (Andrew Scott), sredovječnog scenarista koji živi sam u novoizgrađenom, gotovo praznom londonskom neboderu i koji se muči sa svojim najnovijim zadatkom – pisanjem scenarija o roditeljima koje je izgubio u automobilskoj nesreći u dobi od samo dvanaest godina. Njegovu borbu sa spisateljskom blokadom, samoćom i melankoličnim raspoloženjem jedne noći uzdrma protupožarni alarm koji ga istjera iz nebodera. Po izlasku u prazno dvorište Adam ustanovi kako nije posve sam u velikom zdanju već ima susjeda nekoliko katova niže koji mu se ukazao na prozoru. Tek što se vratio u stan, Adamu na vrata pozvoni taj isti susjed u polupijanom stanju koji se predstavi kao Harry (Paul Mescal) i koji mu ponudi zajedničko druženje. Adam ljubazno odbije Harryjev prijedlog, no ubrzo se ipak započnu viđati. Paralelno, u potrazi za inspiracijom, Adam se vraća u rodnu kuću u kojoj pronalazi svoje roditelje (tumače ih Claire Foy i Jamie Bell), naizgled žive i u dobi u kojoj su ga napustili…

Foto: IMDB

Nakon zapaženog ‘izleta’ u TV produkciju (op.a. mini serijal ‘’Sjeverne vode’’), jedan od najistaknutijih britanskih redatelja i scenarista proteklih petnaestak godina, Andrew Haigh, prekida svoju višegodišnju filmsku pauzu (njegovu hvaljenu dramu ‘’Moj prijatelj Pete’’ smo u kinima mogli gledati još 2017.) te nam se vraća s ostvarenjem koje ćete bez imalo sumnje dugo pamtiti. Djelomično baziran na romanu ‘’Ljeto čudnih ljudi’’ japanskog pisca Taichija Yamade, Haigh je scenarij iz priče o duhovima adaptirao u nešto posve osobno i posebno.

Traumatična prošlost

Kako ste i sami mogli razaznati iz sinopsisa, glavni protagonist Haighove ‘verzije’ je čovjek progonjen traumatičnom prošlošću, usamljen, depresivan i nesiguran. Čovjek koji u svojoj glavi pokušava dočarati roditelje koje nije imao kroz svoje formativne, a kasnije i zrele godine. Povratkom u rodni kraj on ih susreće upravo onakve kakvim ih pamti, mlade, brižne i voljene. Kako ih je tragedija zadesila tijekom 80-ih Adam im otkriva društvene i kulturološke promjene koje su kasnije uslijedile, a posebno one vezane uz gay populaciju čiji je i sam pripadnik. I dok u duhovima svojih preminulih roditelja traži pažnju, ljubav i društvo koje mu je sve te godine nedostajalo, isto mu nudi i Harry. Adam u tom strancu pronalazi srodnu dušu, no sve teže se odupire želji za komunikacijom s preminulim roditeljima. U toj psihološkoj dilemi, on se mora oprostiti s prošlošću i onima kojih više nema i prigrliti život koji je pred njim.

Haigh je u Yamadinoj priči pronašao pregršt tema koje su ga i samog okupirale, odnosno, još uvijek okupiraju. Ogolio ih je od onog horor efekta koji se nalazi skriven između korica knjige, izbrisao sve granice stvarnog i nestvarnog, mašte i jave i pretvorio u nešto totalno drugačije, rekao bih čak i metafizičko. Kako se suočiti s traumama iz prošlosti i gubitkom voljenih? Kako prihvatiti sebe samog, pobijediti depresiju i uzdignute glave zakoračiti u svjetliju budućnost? Kako se u potpunosti otvoriti i pronaći svoju srodnu dušu i pravu ljubav? To se tek neka od pitanja koje Haigh ovdje postavlja i premda nam ne nudi konkretne odgovore, svakako s njima otvara prostor za dijalog i vlastite interpretacije.

Autorski pečat

Krajnje melankoličan, sanjiv, kompleksan, a u konačnici i potresan i šokantan, Haighov film je prije svega čaroban, direktan i emotivan koktel osjećaja koji malo koga može ostaviti ravnodušnim. Haighov autorski pečat posebno su ‘otisnuli’ i kamera Jamiea D. Ramsaya, glazba Emiliea Levienaise-Farroucha (uz glazbene numere gay ikona pop glazbe poput Frankie Goes to Hollywood, Pet Shop Boysa ili Erasure), no prije svega je to učinio izvanredni glumački ansambl predvođen Andrewom Scottom i Paulom Mescalom. Uz ove ‘’Strance’’ se nitko neće osjećati usamljeno ili isprazno.

PITANJA BEZ ODGOVORA

Kako se suočiti s traumama iz prošlosti i gubitkom voljenih? Kako prihvatiti sebe samog, pobijediti depresiju i uzdignute glave zakoračiti u svjetliju budućnost? Kako se u potpunosti otvoriti i pronaći svoju srodnu dušu i pravu ljubav? To se tek neka od pitanja koje Haigh ovdje postavlja i premda nam ne nudi konkretne odgovore, svakako s njima otvara prostor za dijalog i vlastite interpretacije.