Kulturna 2023. godina u Zadru donijela značajne izložbe, odlične premijere

Godina iza nas bila je bogata različitim i kvalitetnim kulturnim događanjima – od izložbi i predstava, do koncerata i predavanja. Zato vam donosimo pregled najvažnijih kulturnih događanja i zbivanja koja su obilježila 2023. godinu u Zadru. Naš ćemo pregled započeti podsjetnikom kako su od ove godine Udruge Kanata iz Zadra i Frkata iz Ugrinića na otoku Pašmanu, te brodogradilište Filipi iz Sukošana, postale ponosnim nositeljima priznanja Hrvatska nematerijalna baština za umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima.

Njegova vrijednost ogleda se prije svega u izgradnji pomorskog identiteta na hrvatskoj obali – neprekidnom kontinuitetu prijenosa vještine plovidbe tradicijskim jedrima i tehnika gradnje plovila s jedrima, vještini izrade i čuvanja jedara, nazivlja i obredima.

Remek-djela

U godini kada je kompleks “Dvije palače”, koji objedinjuje Kneževu i Providurovu palaču u samom centru grada, proslavio prvi rođendan otvorena je i izložba “Umjetnički obrt. Remek-djela iz Palazzo Madama”, izložba najljepših primjeraka talijanske obrtničke umjetnosti u sinkroniji sa stalnim postavom NMZ – a “Šest salonskih priča”.

Izložba u organizaciji Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu, odjela Muzej grada Zadra Narodnog muzeja Zadar i Muzeja antičke umjetnosti iz Torina – Palazzo Madama realizirana pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Italije posveta je vrhunskom talijanskom stilu kojem se divi cijeli svijet zbog savršenstva koncepta i tehnika izrade luksuznih predmeta, usvojenih tijekom niza stoljeća u službi dvora i trgovine.

GORAN JAKUS/PIXSELL

Međutim, u ovoj smo se godini oprostili i od nekih velikana zadarske kulture. Za Uskrs nas je napustio i jedan od najpoznatijih Zadrana, maestro Valter Dešpalj, violončelist, dugogodišnji profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, koji je kao četrnaestogodišnjak svirao na prvim Glazbenim večerima u Sv. Donatu, a baš na tim večerima u kasnijih je godina publici priuštio nezaboravne koncerte kroz višegodišnji projekt “Cellomania” u sklopu kojega su stasali najbolji violončelisti u Hrvatskoj, danas solisti, orkestralni glazbenici, profesori.

Zadarska spisateljica Martina Vidaić ovogodišnja je dobitnica Europske nagrade za književnost za svoj drugi roman “Stjenice” koji iznova otkriva autoričin profinjeni pripovjedački talent i moć da izgradi kompleksan, slojevit, no čvrsto vođen i pažljivo postavljen pripovjedni svijet, u čijem je središtu pusta egzistencija kroz koju propuhuje sad jedak sad nježan ali uvijek razoran humor, kakav može postići samo intelektualno i pjesnički cizelirano pismo.

Iz ravnine teksta opako precizno izvučeni su likovi, matematički fino opisani do u najsitniji detalj, a rapidografom izneseni i najfiniji, efemerni detalji koji nam u zbilji redovito promaknu, ali obično čine ključni dio osobe i pružaju uvid u srce njezine tame. Umijeće kojim autorica vodi svoju junakinju u rekonstruiranju urušene kuće vlastite porodice, ispod čije se težine i tajne vodi potraga i za vlastitim ja, postavlja Stjenice među vrhunska ostvarenja suvremenog hrvatskog romana.

“Tošo Dabac” za Bonačića

Od kulturno – političkih tema koje su okupirale godinu iza nas ne možemo ne spomenuti otvorenje Odjela za mlade Gradske knjižnice Zadar, kao prvog stanara budućeg Centra za mlade, koji je tek nedavno dobio svoju vršiteljicu dužnosti ravnatelja, zadarsku redateljicu Maju Šimić. Problematika Centra za mlade, njegovog upravljanja i otvorenja proteže se već dugi niz godina.

Mjesto koje bi, kako mu tepaju, trebalo postati dnevnim boravkom zadarskih kulturnjaka, svoja vrata još nije otvorilo, jer početak rada kočio je sukob na gradskoj političkoj sceni oko modela njegovog upravljanja. Međutim, prostor nije u potpunosti prazan jer je Odjel za mlade GKZD uselio u jedan dio Centra i u njemu se, osim zbirke za mlade i Američkog kutka, mogu održavati i razna manja druženja i predavanja.

Kao uvertira u iznimno zanimljiv slavljenički program koji očekujemo ovog ljeta, valja podsjetiti i na bogat program 29. Zadarskog kazališnog ljeta, koje pruža publici nadasve zanimljiv i raznolik program predstavi. Tu ističemo onu koja je i otvorila “Ljeto”, – “Prijatelje”, nastale u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zadru i Teatra Rugantino u režiji Vanje Jovanovića i dramaturgiji Zadranina Filipa Jurjevića.

Smještena u svojevrsnoj vremenskoj kapsuli, komedija progovara o prijateljstvu, odrastanju i tome što u današnjem društvu znači biti “pravim muškarcem”. Pasaž je to odrastanja, maskuliniteta i ljubavi. Slaveći Andryjinu momačku večer, trojica starih prijatelja se sastaju u garaži koja je prožeta uspomenama njihova odrastanja, pričama o pijanstvima, ljubovanju i odrastanju.

Svaki od trojice prijatelja u drugom je stadiju života. Dok se Andryja ženi Radom koja se nikom, pa čak i njemu zapravo ne čini pravom, Yvo se bori s prekidom nakon desetogodišnje veze zbog kojeg misli da je potpuni promašaj, a Dančy mijenja partnerice kao čarape kako ne bi razmišljao o činjenici kako nikada nije bio sin kakav je njegov otac želio.

Nadalje, jedno od najprepoznatljivijih lica zadarske kulturne scene – Aleksandar Bonačić za svoju je dugogodišnju karijeru i neponovljiv talent nagrađen nagradom “Tošo Dabac” Foto kluba Zagreb i time potvrdio svoj status na umjetničkom nebu hrvatske fotografije. Zadarsko je fotografsko naslijeđe nemoguće bez imena Aleksandra Bonačića. koji već skoro tri desetljeća publiku oduševljava svojim umjetničkim fotografijama.

Impresivnoj listi realiziranih izložbi, zbirki i nagrada, Bonačić sada ponosno pridodaje i onu Fotokluba Zagreb, koji ga je za njegov umjetnički rad i doprinos fotografskoj struci nagradio godišnjom nagradom “Tošo Dabac” u spomen na doajena hrvatske fotografije. Nagrada se od 1975. godine dodjeljuje svake godine fotografskim stvarateljima u znak priznanja za postignuća u fotografskoj umjetnosti i stvaralaštvu.

Kroz retrospektivnu izložbu u Zagrebu i Zadru vidjeli smo tako najbolje od njegova rada i dokaz kako je i više nego zaslužio nagradu “Tošo Dabac”. Njegovi su radovi uvijek mješavina humora i kritike, a Bonačić cijelu svoju karijeru nije odustao od umjetničke fotografije.

Prvi festival monodrame

Svjetlo dana ove je godine ugledao i 1. Zadarski festival monodrame s potpisom redatelja Vinka Radovčića i ravnateljice Kazališta lutaka Zadar Iris Pavić – Tumpa u čast najpoznatijem zadarskom lutkaru Zlatku Košti.

Samostanu sv. Frane u Zadru nakon mnogo je godina vraćen vrijedan procesijski križ iz 14. stoljeća, djelo vrhunskog zadarskog zlatara Franje iz Milana, jedan od najvrjednijih primjera srednjovjekovne zlatarske struke u Hrvatskoj. Napravljen u srebru tehnikom graviranja sa slikama Kristova života i smrti uz likove svetaca i zaštitnika Zadra, minuciozno izrađen, bogat plemenitim metalima i gotičkim četverolistima.

Dugogodišnja ravnateljica Glazbene škole Blagoje Bersa Branka Višić – Karavida postala je prvom dirigenticom Hrvatskog glazbenog pjevačkog društva “Zoranić” u njegovom 115 godina dugom djelovanju.

Pred kraj godine Muzej antičkog stakla predstavio je svoj novi projekt 1. hrvatsko bijenale umjetničkog stakla. Nakon gotovo 15 godina rada u Muzeju antičkog stakla u Zadru i preko 50 izložbi posvećenih suvremenom umjetničkom staklu koje je Muzej organizirao, brojnih poznanstava, a sad već i prijateljstava s brojnim hrvatskim i stranim umjetnicima, taj koncept bijenala i prelaza na jednu višu razinu došao je poprilično prirodno, a tako se tijekom vremena i razvijao.

Pod okriljem Muzeja sustavno radit će se tako na promicanju suvremene umjetničke produkcije staklenih umjetnina i dizajna u Hrvatskoj te poticati stvaranje novih radova u ovom mediju.

Na kraju, ne možemo ne spomenuti kako je dugogodišnji zadarski profesor, konzervator i povjesničar umjetnosti Pavuša Vežić nagrađen Nagradom grada Zadra za životno djelo za izvanredne rezultate i naročite uspjehe postignute na području znanosti i kulturi te očuvanju i prezentaciji zadarske spomeničke baštine i umjetnosti.

Ovaj je rođeni Makaranin godinama radio kao konzervator u Zadru i to u vremenu kada se grad teškim naporima oporavljao nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu. Šetajući kroz grad koji je svojim rukama obnavljalo, govori nam, svjedočio je svim društvenim i povijesnim mijenama koje su se u gradu dogodile, promatrao kako se društvo razvija i kako se mijenja naš odnos prema spomeničkoj baštini.