Ne možeš zimi biti bez raštike

U nedjelju smo zapalili prvu svijeću na adventskom vijencu. Počelo je vrijeme došašća ili adventa. Došašće ili advent je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića i ujedno je početak crkvene godine. Nastupa zimsko razdoblje, dani su sve kraći i poljoprivredni radovi privode se kraju iako u našem klimatskom području, za razliku od unutrašnjosti, radova na otvorenom ima cijele godine.

Nezamjenjiva raštika

Ponedjeljak lijep sunčani dan kao stvoren za đir po Ravnim kotarima. Na ravnokotarskim poljima gotovo sve utihnulo. Zimsko povrće koje upravo u ovo vrijeme prispijeva za berbu gotovo je nestalo s oranica. Gdje po koja parcela s porilukom, mrkvom, celerom i peršinom. Kupusnjača gdje spadaju kupus, kelj, brokula i kaul nema osim u ravnokotarskim vrtovima. Jer za zimu treba imati kupusnjača bar za vlastite potrebe. Uz navedene kupusnjače vrtovi su nezamislivi bez raštike.

– Kako možeš biti zimi bez raštike, govori gospodar Ivan iz Raštana Gornjih kojeg smo zatekli u vrtu gdje upravo bere raštiku za ručak.

– Raštika je prehranila brojne naraštaje ne samo kod nas u Kotarima, nego i u bodulima. Raštika na lešo s krumpirima i začinjena tko je imao maslinovim uljem bila je hrana za prehranu brojnih ukućana. Raštika uz kaštradinu bio je davni dalmatinski specijalitet. Kaštradina je sušeno i dimljeno meso škopljenog jarca, ovna ili brava. Za razliku od nas vlaja, boduli su imali ribu te se raštika spremala uglavnom »na lešo« s krumpirima, kao glavno jelo ili prilog pečena ili frigana riba. Raštiku je vrlo jednostavno skuhati. Glavice, listovi, ali i mladi izdanci nakon pranja u hladnoj vodi stave se kuhati u kipuću vodu desetak minuta, pred sam kraj kuhanja voda se posoli, a raštika procijedi i začini maslinovim uljem, saznajemo od Ivana čovjeka enciklopedije ravnokotarskih gastronomskih običaja.

U petak gledamo zajednički utakmicu hrvatske reprezentacije kod prijatelja Rade, a kako sam na okladi zaradio janje, red je da ga lešam, a prilog što drugo nego raštika govori na rastanku Ivan pozivajući našu ekipu na zajedničko gledanje utakmice.

Maslina neobrana

Ove jeseni berba maslina produžiti će se duboko u prosinac.

– Moja prija iz Dobropoljane nije pobrala niti pola, govori prijatelj Zoran koji je tijekom vikenda otplovio na školj da pruži ruku u berbi maslina.

Ali i u Ravnim kotarima značajan broj maslina nije prispio na red za branje. Jure iz Tinja u ponedjeljak je skupio brojnu ekipu da završi ovogodišnju berbu maslina. Jure na nekoliko lokacija ima sto stabala maslina i ove godine ubrati će oko tri tone ploda.

– Danas ćemo obrati plodove s posljednjih tridesetak stabala i gotovo za ovu godinu. Berbu bi završio i prije, ali nisam mogao uhvatiti red u uljari gdje je ove godine velika gužva, saznajemo od Jure koji je zadužen za logističku pomoć beračima.

Berba maslina se uvelike mehanizirala. Gotovo je nezamislivo brati masline bez akumulatorskih tresača. Procjenjuje se da je ove jeseni na našem maslinarskom području prodano nekoliko stotina akumulatorskih tresača. Na tržištu se nude razni tipovi tresača. Svatko ima svoju teoriju u mišljenje koji je najbolji. Moje mišljenje je da su svi oni odlični samo treba biti majstor da se s njima radi, a i to nije teško naučiti.

Posao berbe potrajati će od kasnih popodnevnih sati, a gladan raditi je nemoguća misija. Marenda mora biti na vrijeme, nešto prije podne za što se pobrinula gospodarica Nevenka. A kako je baš u to vrijeme svratila u maslinik naša ekipa red je da i mi marendamo.

Zimska brazda

Poslova u polju sve manje, ali lijepo vrijeme mami da se boravi na otvorenom. Tlo nakon obilnih kiša je prosušilo i vrijeme je da se obavi zimsko oranje.

– Nema proizvodnje bez zimske brazde, a povrća bez stajskog gnoja, govori Nikica iz Tinja kojeg smo zatekli da razbacuje stajski gnoj pred zimsko oranje.

Stoke je sve manje, a time i stajskog gnoja. Nikica ima stado ovaca pa koristi vlastiti stajski gnoj dok većina kupuje peletirani i razbacuje ga prije proljetne pripreme za sjetvu ili sadnju. O vrijednostima stajskog gnojiva, bez obzira je li peletiran ili od vlastitih životinja na tlo i biljke nije potrebno govoriti. Ipak dobro je znati da kvaliteta domaćih poljoprivrednih proizvoda ovisi i o gnojidbi stajskim gnojem.

Nema rada s tresačem bez dobro uhodane ekipe

Kako se radi s tresačem pojasnio je Jurin kušo Marko.

– Kod rada s tresačima najvažnija je dobro uhodana ekipa koja po tresaču se mora sastojati od tri čovjeka. Jedan koji radi sa strojem – tresačem, a dvojica da postavljaju mreže ispod maslina. Mreža mora biti dovoljno velika jer masline »vrcaju« na sve strane. Nije dovoljna jedna mreža nego dvije. Kada se na jednu tresu masline druga se razvlači ispod neobranih stabala. Kada je stablo obrano mreža se sakuplja, plodovi se očiste od lišća, jer tresač uz plodove skida i značajnu količinu lišća. Za čišćenje lišća koristi se motorni puhač za lišće. Isti onaj što koriste komunalni radnici kod sakupljanja lišća u parkovima. Plodovi očišćeni od lišća stavljaju se u kašete, a mreža razastire ispod neobranih stabala i tako redom u što smo se i sami uvjerili u Jurjevićevom masliniku.

Vrijeme od svinjokolje

U neko drugo vrijeme kada su 29. i 30. studeni bili praznici obavljala se svinjokolja. Kako smo oduvijek znali spojiti praznike s vikendom tada je gotovo cijeli tjedan bio neradan i dovoljno dana za spremanje svinjskih delicija. Osim toga tih dana je bilo hladno, jer obaviti svinjokolju za toplog vremena i južinu nikako nije dobro.

Danas tradicija klasične svinjokolje sve više nestaje. Većinom se nabavljaju obrađene svinjske polovice ili se kupuje meso u mesnicama i supermarketima i tada se od njih izrađuju domaći specijaliteti: pršuti, pečenice i divenice. Pojedinci njeguju tradiciju svinjokolje i još tijekom ljeta dogovorili su svinje u Slavoniji. Samo čekaju nekoliko hladnih dana da ih dovezu i obave svinjokolju kojoj će nazočiti i naša ekipa.