NIŠTA KONTRA MAŠKARA Babe luže zvonima, trubama i lugom tjerale koronu ća!

Pokladni utorak se u Sukošanu čekao godinu dana. A onda je u nedjelju situacija s koronom najprije spriječila održavanje Sukošanskih maškara tzv. lipih maškara, kad stotinjak maškara praćenih maškaranom svitom kroz selo defilira alegorijskim kolima uz finale s maškaranom zabavom i plesom te ih je Općina Sukošan i Turistička zajednica odgodila za ljeto.
A da stoljetne karnevalske tradicije drže i prkose i danas, Sukošanci su dokazali na pokladni utorak. Unatoč koronavirusu Babe luže, tzv. ružne maškare s vrećama luga u pokladni utorak samoincijativno su krenule po selu.

Hrvatska posebnost lužanja
Ni korona nije mogla zaustaviti duh sukošanskih djedova i pradjedova koji su godinu dana živjeli za maškare na Poklade. Oni ​su lugom, zvonima i špitacom otjerali Turke, a shodno sutiaciji s Covid-19 čuvari tradicije i običaju su s lužanjem s vrećama punih luga, zvonima i trubama tjerali ća koronu.
Naime, Sukošanske maškare traju neprekidno desetljećima, među najbrojnijim su u Dalmaciji. Gotovo da i nema Sukošanca koji nije bio u maškarama, a mnogi su i dobitnici nagrada za masku kako u Zadru i okruženju tako i diljem Lijepe Naše. Svoj trag su ostavile i u Rijeci, ali i u talijanskoj Veneciji, španjolskom Santa Cruzu, brazilskom Rio de Janeriu. A najorginalnije su sukošanske Babe luže, ružne maškare ili zvončari s vrećom luga koje predstavljaju posebnost svoga kraja i prenose kulturno naslijeđe na mlađe generacije.
– Od korone su čuvamo, ali bolje da nestane selo nego običaji. Babe luže,Trke tovara Memorijal kenje Viole i jedinstveno sukošansko jelo čufrit ili tripice s janjećim nogicama, treba sačuvati od zaborava, kazala je baka Marija u čije dvore u Venjakovima tradicionalno na okrjepu svrate maškarane skupine.

Treba imati mota
Sukošanu momci i muži, ovog pokladnog utorka najviše djece, obučeni su u staru odjeću, ogrnuti ovčjim runom. Na glavi mizerije, ovčje i kozje mišine, oko pasa zvona i razna druga čuda, u ustima truba ili pištac, u ruci vreća luga, a na ramenima Did, krivac za sve sukošanske nevolje i nedaće.
– Nije ni lako hodati i po nekoliko kilometara, zavriti u što više domaćinstva, poisti i popiti. Treba za to biti rođen i imati mota, objašnjava iskusni Ante Dijan Kesa, ružna maškara Baba luža, jedan od junaka maškara na Poklade.
Poganski su kultovi, tjeranje zlih duhova te prizivanje kraja zime i najavljivanje dolaska proljeća i novog života, pretvoreni u junačke priče, a na koncu i u puku zabavu. A službena maškarana povijest stavlja ih u boj s Turcima.

Zaborav na teškoće i nedaće
A tko ne bi htio jednom bar u godini, da »zaboravi naše tuge«, viruse, cijepljenje, potrese, ovrhe, uzurpacije, korupcije, imovinske kartice, iseljavanje, sanacije, halucinacije. A karneval je radost, veselje, ples, hihot, »dobra volja«, puna glava i zaborav na sve brige i jade dnevnog života, sasvim ozbiljno će mladolika Monika koja u društvu Patricije, Marine, Klare i drugih sukošanskih cura sa strane sudjeluju u finalu maškaranog ludila.
Naime, nakon ophoda maškaranih skupina po selu navečer na pokladni utorak na trgu Gornja vrata meštri maškaranih grupa u šaljivim ali poučnim pokladnim porukama su protiv tmurne stvarnosti optužili i osudili krivce te je sveukupno sedam sukošanskih Didova završili u paklenom ognju.
A onda je s kampanela sv. Kasijana odzvonila ponoć. Odzvonilo je veselje i gozba, završila su maškarana ludovanja, započelo je vrijeme posta i korizme koje traje 40 dana prije Uskrsa, ne računajući nedjelje.