Božić bi trebao biti vrijeme mirenja i presipitivanja samoga sebe

Koliko i kako su se iskomercijalizirali i promijenili blagdanski običaji zadarskoga kraja, razgovarali smo s poznatom zadarskom etnologinjom Narodnog muzeja Zadar, dr.sc. Jasenkom Lulić Štorić koja nam je otkrila neke crtice iz slavljenja Božića nekad, naglašavajući odmah na početku kako je tradicija nešto što je životno i vrijedno njegovanja i čuvanja, ali je i nešto što je podložno utjecajima i promjenama, osobito ako su te promjene pozitivne i lijepe i s ljudima bliskom simbolikom.
Tako s vremenom postanu i one dio tradicije poput – adventskog vijenčića kojim se posljednjih nekoliko desetljeća označava početak Adventa ili bor koji je »novina« iz gradskih sredina 19.stoljeća ili primjerice, sijanje pšenice što je kod nas također novija tradicija.

Duhovna strana Božića pomalo pada u »drugi plan«
– Najveća i neprijeporna razlika između božićnih blagdana nekad i sad, prema mom mišljenju, leži u činjenici da nam ti blagadni danas previše naglašavaju komercijalnu, zabavnu, a često i folklornu stranu, pa nam ona duhovna vrlo često pada u »drugi plan«. U prošlosti je to obavezno bilo vrijeme posta na određene dane, preispitivanja vlastitih postupaka, mirenja, vrijeme okupljanja obitelji, razmišljanja o značenju samog blagdana – objasnila je Lulić Štorić.
Osvrnula se i na »dolazak« Djeda Božićnjaka. Na Badnjak se čeka Isusovo rođenje i to treba biti istaknuto kako se ne bi izgubio smisao i značenje Isusovog rođenja.
– Ne tako davno imali smo Djeda Mraza koji je »rođen« u bivšem Sovjetskom Savezu. Naime, i tamo se osjećala potreba za »djedicom«, ali kao što znamo nije smjelo biti nikakvih religijskih poveznica. Inače, Djed Mraz i Djed Božićnjak imaju svoj izvor u Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca i darovatelju djece kojega je svojoj djeci početkom 19. stoljeća kroz stihove i priču na poseban način približio jedan američki znanstvenik, a onda se on dalje širio i brendirao dobivajući svoj današnji, prepoznatljivi izgled. Kad je u pitanju zadarski kraj, sveti Nikola je prvenstveno zaštitnik pomoraca. U dinarskom području se slavio i kao darivatelj, dok je u jadranskom području Sv. Lucija darivateljica. Uz Dan Sv. Lucije danas se veže i sijanje pšenice. Darivanje djece je danas vezano uz sv. Nikolu i sv. Lucu. Darovi su ranije bili znatno skromniji – mendule, naranče, smokve…, a danas imaju svoj prepoznatljivi komercijalni naglasak – objasnila je etnologinja.

Bakalar je bio rijetkost, a danas je – pravilo
Prema njezinim riječima, za tradicijsku kulturu sjeverne Dalmacije važni su badnjaci – jedan ili tri komada hrasta, masline ili nekog drugog drveta koji su na kominu tinjali od Badnje večeri pa sve do Sveta Tri kralja. Njih bi na Badnju večer unosio kućni starješina uz određeni ritualni tekst. U jadranskom području je to bio jedan badnjak, a u dinarskom tri badnjaka. Stavljalo bi ih se na komin, poškropilo vinom, a tijekom Badnje večeri jela se riba, zelje, fritule.
– Bakalar je bio rijetkost, a danas je postao pravilo. Davalo se badnjacima mrvice hrane. I taj se običaj ugasio kad su se počeli uptrebljavati prvi »špaheri« – ispričala je ukratko o blagdanskim običajima našeg kraja Jasenka Lulić Štorić, dodajući na kraju, kako unatoč svekolikoj komercijalizaciji božićni blagdani trebaju biti prilika da svi, bez obzira na uvjerenja, promislimo o važnosti mirenja sa samima sobom i s bližnjima jer je to preduvjet svake dobre komunikacije.