STJEPAN MOTUŠIĆ, DJEČAK S NASLOVNICE PRVOG BROJA ZADARSKOG LISTA Odrastao uz Zadarski

Prije 25  godina  skupina novinara  i fotografa predvođena Nedjeljkom Jusupom pokretala  je pripremanje prvog  broja tada tjednika, a  danas dnevnika Zadarski list. Treba složiti naslovnicu za prvi broj, izvući atraktivne teme koje će privući pažnju čitatelja i, da, treba jedna  atraktivna fotografija jer  zna se da slika govori  više od tisuću riječi. Zadatak je to urednika fotografije Zvonka Kucelina.
Izazov za  fotoreportera
On u potrazi za fotkom s naslovnice treba  izbjeći zamke svih izlizanih klišeja prospektnih  fotografija i stvoriti djelo  koje simbolizira Zadar,  perspektivu u budućnosti i daje sliku aktualnog  stanja i razmišljanja ljudi.
Govorimo o kraju  1994. godine, od oslobodilačke akcije Maslenica  prošle su skoro dvije godine, a Bljesak i Oluja još  se nisu nazirali. Grad koji  je iza sebe ostavio najgore godine rata je ni na  nebu ni na zemlji. Svi  znaju da možemo pobijediti u ratu, ali kada će  doći konačna pobjeda. U  takvom razmišljanju  Zvonko Kucelin šeta Kalelargom, traži motiv za  efektnu fotografiju i nalazi ga ispred najvećeg  simbola grada crkve sv.  Donata. U prvom planu  nalazi se tada jednu i pol  godinu star Stjepan Motušić kako skače po lokvama, a u pozadini Sv.  Donat, lokvom potopljen, čistina i zid oslikan  američkom zastavom i  natpisom Levi's, jedni od  simbola slobode za  građane zemalja nekadašnjeg istočnog bloka.
– Uoči izlaska prvog  broja tražili smo jednu  efektnu fotografiju koja  će dati simboličnost i  dugovječnost te povezati  Zadar i početak našeg rada. Šetalo se tada po gradu i tražio takav motiv.  Netko bi danas rekao da  je to bio lagan posao jer  u Zadru si, gdje ćeš lakše  napraviti takvu fotografiju, ali u početku ništa nije dolazilo. I onda sam  sasvim slučajno naišao  na malog Stipu ispred crkve sv. Donata. Sve se  odjednom poklopilo.  Donat je bio i uvijek će  biti simbol grada i dugovječnosti u što je prerastao i Zadarski list što  smo i svi mi željeli u  početku. A mali Stipe?  Tada je i on započinjao  svojim životom kao i  naša novina, prisjeća se  tih dana Zvonko Kucelin.
Tako je priča s naslovnice povezala vječno Kucelina, Zadarski list i  Stjepana Motušića.
Štivo o Zadru
Motušić još uvijek  čuva prvi broj Zadarskog  lista. Ima 26 i pol godina,  završio je studij Poslovne  informatike na Veleučilištu VERN u Zagrebu s odličnim, nakon toga se doškolovao se na  Tehničkom veleučilištu u  Zagreb i postao IT magistar struke. U IT sektoru je pronašao i posao te  danas radi kao konzultant za ugledne  međunarodne kompanije.
– Majka mi je pričala o  tom danu kada je nastala  fotografija s naslovnice.  Kaže da je dugo padala  kiša pa nismo izlazili  van. Čim je izašlo Sunce  izvela me na zrak. Ja sam  tada volio skakati po lokvama i u jednom takvom  trenutku fotograf je iskoristio priliku, kazao nam  je Motušić i dodao:
– Svaki put kad dođem  u Zadar, uzmem si Zadarski list za pročitati, da  vidim čega sve ima novog, kakva događanja,  manifestacije i fešte se  održavaju uskoro, kakav  je život u Zadru i što sam  propustio u međuvremenu. I to volim, u petnaestak minuta lakog  čitanja saznam sve što  me zanima za grad koji  mi je još uvijek najdraži  grad na svijetu, usprkos  činjenici da sam mjesto  stanovanja promijenio  više puta i što sam bio u  posjetu nekoliko velikih  europskih metropola.  Posljednji put u Zadru je  bio prije nekoliko dana.
– Pokušavam u Zadru  biti što više,  pogotovo tokom ljeta. Zadarski list  volim pročitati uz jutarnju kavu u gradu, poručuje Stjepan Motušić,  dječak s naslovnice prvog broja Zadarskog lista.