Mnogi se ne odriču uzgoja omiljenog mediteranskog voća

Produžile su se ljetne temperature i na rujan. Vrijeme je povoljno za poljoprivredu. Berba grožđa je počela, ali vrhunac se očekuje nakon sredine mjeseca. Ove godine urodi u vinogradima daleko su skromniji ne samo na našem području, već u cijelom priobalju i na otocima. Prvenstveni razlog toga su loše vremenske prilike tijekom proljeća i izuzetno jak napad peronospore.

Uz skupu proizvodnju i skromniji urod utjecat će na cijenu grožđa koja je još uvijek nepoznanica. Tradicija je da se u vlastitoj konobi proizvede vino za kućne potrebe, ali se bojim da će brojni naši sugrađani od toga odustati kada vide cijene grožđa.

Početkom rujna nema značajnijih poljoprivrednih radova. Glavni poslovi su berba voća i povrća. U neka druga vremena u ovo vrijeme privodila se kraju sadnja zimskih kupusnjača, ali nekoliko posljednjih godina kupusnjače su gotovo nestale s ravnokotarskih polja.

Slabiji urod grožđa

Nakon prvih kiša koje su označavale kraj ljeta, a obično su pale nakon blagdana Vele Gospe otočani bi također prionuli sadnji kupusnjača i jesenskih krumpira.

Za razliku od Ravnih kotara gdje su se sadili hibridi kupusa i kelja, na otocima se sadila domaća broskva i rudica koje bi prispjele za berbu tijekom zime, tako da bi se onda konzumirale sa svježom svinjetinom, budući da se tada redovita provodila svinjokolja, pa nije bilo bolje spize od kombinacije ovog povrća i svinjetine. Danas se na poljoprivrednim površinama otocima gotovo ne uzgaja zelje, a što je svinjokolja to mlađe generacije ne znaju.

Ipak, da se ovih dana na otocima ne radi baš ništa, bila bi zlonamjerna tvrdnja. Vrijeme je od sušenja smokava. Vrijeme je gotovo idealno za sušenje smokava, a radi se o poslu koji se vjekovima radi na tradicionalan način i to prvenstveno na našim otocima.

Prije nego se krene s poslom sušenja smokava mora se pripremiti sušilo. Nekada je to bio okvir na kojem su bile poredane letvice s razmakom za strujanje zraka. Danas se sve više koristi žičano pletivo.

Budući da smo pripremili sušilo, može se prionuti poslu berbe. Da bi se dobio vrlo ukusan i kvalitetan osušeni plod, potrebno je pravilno i pravodobno ubrati plod, savjesno ga i stručno sušiti. Ako se ti poslovi ne obavljaju pravilno i pravodobno, najljepši i najkvalitetniji plodovi postaju lako kvarljivi.

Zbog toga se potrebno pridržavati nekoliko glavnih pravila u berbi i sušenju. Važno je znati da plodovi smokve dozrijevaju postupno, najčešće tijekom 30 – 40 dana. Zbog toga treba ih redovito brati. Plodovi se beru neposredno prije prezrelosti, kada se smanji količina vode i poveća količina šećera, odnosno kada im je kožica blago smežurana.

Zrelost ploda smokve

Zreli plod smokve prikladan za sušenje svojim položajem na mladici sam pokazuje kad ga treba ubrati. Visi na svojoj peteljci kao da je obješen na čavlu. Kod pojedinih sorti može imati i malo uzdužno napuknutu kožicu.

Plod se obvezno bere s peteljkom koja se u zrelog ploda lako odvaja od mladice na kojoj visi. Ubrani plod bez peteljke je potencijalni uzročnik lošeg sušenja i kvarenja, te napada nametnika. Ubrani plodovi se slažu u plitke sandučiće ili slične posude.

Netom ubrani plodovi u debelim naslagama ozlijede se i gnječe, što smanjuje njihovu kakvoću. Berbu plodova treba obaviti u ranim jutarnjim satima dok su oni još hladni. Nakon berbe smokve stavljamo na sušilo, tako da je peteljka okrenuta prema dolje.

Kada smo ih poredali na sušilo smokve se sumpore. Ovom mjerom sprječava se pojava plijesni, gljivica, bakterija i ličinki – crva muha, odnosno procesi vrenja, oksidacije, truljenja i promjene boje plodova.

Sumporenje ćemo izvesti tako da na jednom plehu – može se koristiti i tavica – zapalimo sumporni prah, rešetku sa svježe ubranim smokvama stavimo iznad zapaljenog sumpora na visinu od dvadeset centimetara te odozgo i sa strane dobro pokrijemo kartonskom kutijom ili prostirkom.

Smokve u ovoj improviziranoj sumpornoj komori ostaju oko 20-30 minuta. Sumpor djeluje na pokožicu ploda, mijenja njezinu boju i istovremeno provodi dezinfekciju ploda. Zelena boja prelazi u svjetliju i bjelkastu.

Smokve se suše na suncu gdje plod postupno gubi vodu i do tri puta u odnosu na njegovu težinu kada ga uberemo, a u isto vrijeme se povećava koncentracija šećera, tako da se od jednog kilograma svježe ubranih smokava nakon sušenja dobije 0,33 kilograma suhih smokava odnosno jedna trećina.

Plodovi se prilikom sušenja, koje traje od četiri do šest dana, što opet ovisi o vremenskim prilikama, povremeno okreću na sušilu, a svake večeri ih treba prekriti prostirkom ili unijeti u kuću ili pod nadstrešnicu kako se ne bi orosili ili pokisli.

Kako bi utvrdili da su smokve dovoljno suhe određujemo tako da lagano stišćemo plodove na sušilu prstima. Ako se prestankom stiskanja plod povrati u prvotni oblik i ne puca, onda je sušenje uspješno.

Priprema zimnice

Prije uskladištenja osušene smokve namijenjene za osobnu potrošnju ili plasman preko tržnice, potrebno je oprati. Potapa ih se u vruću morsku vodu (takozvano morenje) od 10-20 sekundi i ponovno ih se malo prosuši. Na taj način se uništavaju svi uzročnici bolesti i sve ličinke moljca i muhe. Pravilno osušene smokve slatkog su i ugodnog okusa i imaju lijepu slamnato žutu boju.

Bez mrlja su, a vlaga u njima iznosi oko 25 posto. Osušeni plodovi smokve čuvaju se u papirnatim vrećama u suhim i prozračnim prostorijama na stalnoj temperaturi od oko 10 stupnja Celzijusa i s relativnom vlagom od oko 60 posto.

S krajem ljeta počinje vrijeme spremanja zimnice. Tradicija spremanja zimnice raširenija je u kontinentalnim područjima gdje se gotovo sve vrste voća i povrća prerađuju ili konzerviraju u zimnicu. Kod nas u priobalju postoji tradicija spremanja proizvoda od pomidora i to prvenstveno šalše i konšerve, te u manjem obliku ajvara za čiju proizvodnju se odlučuju samo iskusne kućanice. Pekmez od smokava se, dakako, nikako ne smije zaboraviti.

Cijene povrća kako onog konzumnog, tako i onog koji se koristi za proizvodnju zimnice su odletjele u nebo te se brojne kućanice pitaju isplati li im se posao sa zimnicom, budući da su u trgovinskim centrima proizvodi gotove zimnice jeftiniji od sirovina, a da ne govorimo o trudu koji se mora uložiti u spremanje. Moj odgovor bi bio da se zbog dva razloga isplati pripremanje zimnice.

Prvo, boraveći početkom kolovoza u Podravini, gdje se odvija dio proizvodnje industrijskog povrća za renomiranu prehrambenu industriju, moglo se doznati kako otkupne cijene povrća koje se plaćaju kooperantima nikada nisu bile veće, na temelju čega se može očekivati da se od skupe sirovine neće dobiti jeftini proizvod.

Drugi razlog je da sve spremljeno u kućanstvu bez konzervansa i aditiva te od domaće sirovine, što je značajno u prehrani, prvenstveno djece u ovim kriznim vremenima.

Rujan, a s njime i ljeto primakao se samom kraju. Jesen donosi nove obveze i neizvjesnosti. Godina je loše počela za poljoprivredu, ali treba živjeti u uvjerenju da tako neće završiti, jer stara rimska poslovica kaže: »Post nubila Phoebus – nakon kiše sunce«.