UTORAK ODLUKE Zadarska “sobata na kukulele”

Utakmica sezone br.1 – Zadar na Višnjiku protiv Krke. Trener  Ante Nazor je prije tog ključnog dvoboja za ostanak u ligi izjavio: „Moramo gledati sebe i bez obzira na uvjete odgovoriti adekvatno na parketu i  pobijediti. To je najbitnije. Za to će nam trebati maksimalan napor, zalaganje i zajedništvo.” Navijači na Višnjiku vidjeli su upravo suprotno, jer  je Krka u toj utakmici igrala onako kako je baš Zadar trebao i morao te je  u prvom poluvremenu imala 14 prednosti, a polovicom treće dionice i 15  viška. Nazorovi igrači probudili su se u zadnjih 15 minuta, no pokazalo  se to prekasnim buđenjem.
Utakmica sezone br.2 – Zadar na gostovanju kod Igokee traži pobjedu  za konačni spas. Nazor u najavi poručuje: „Budemo li maksimalno angažirani i motivirani ja na to gledam kao otvorenu utakmicu.” Još jedna  loša pretpostavka Splićanina, jer su njegovi igrači prvih 25 minuta bili  tek puki statisti. Kretanje rezultata – u prvoj četvrtini Igokea ima 12 viška,  polovicom druge četvrtine plus 18, a 15 minuta do kraja i 21 prednosti.  Uzalud je bilo trzanje iz letargije u završnoj dionici i Zadar je usmjeren  ka kvalifikacijama.
Utakmica sezone br.3 – Prva utakmica s MZT u kvalifikacijama za ostanak. Trener Zadra izjavljuje pred utakmicu: „Smatram da bi bilo licemjerno reći išta osim da očekujem pobjedu. Pripremamo se za to već neko  vrijeme. Kod nas je svojevrsna opća mobilizacija i motiva nam sigurno  ne nedostaje“.
Za što su se to njegovi igrači pripremali to je valjda samo njemu jasno,  jer su i u ovoj utakmici pokazali isto lice kao i u prethodna dva primjera.  MZT je nakon nekoliko minuta imao 12 poena prednosti, koja se popela  u sljedećoj četvrtini i na 20 da bi kulminiralo sve polovicom treće četvrtine s 28 plusa na strani Makedonaca.

Jedno pričaju, drugo rade
Simptomatično kao i protiv Krke, Igokee, pa i Cibone u polufinalu Kupa njegovi su igrači u zadnjih 15 minuta tih utakmica pokrenuli svoje  motore i umalo sustigli zaostatak, ali u sportu se ništa ne može napraviti  na prepad, pa se tako ne može ni zaslužiti pobjeda na račun 15 minuta  dobre igre. Sve navedeno je potvrda obrasca koji prati ovosezonski Zadar  i matrica na osnovu koje je teško ne zaključiti kako na Višnjiku jedno  pričaju, a drugo rade. Ili zapravo ne rade ništa. Podsjeća itekako ta retorika trenera, pa i onih koji su iznad njega, na hrvatsku realnost koju svaki  dan susrećemo putem medija, ali i u stvarnom životu. Bitno je valjda lijepo se izražavati, izbacivati pamflete i obećanja kako se radi na tome,  bit će sve bolje (čitaj nezaposlenost, korupcija, dekadencija društva,  odljev stanovnišva i mozgova), a zapravo se ne radi ništa. A onda kad se  sve to potvrdi djelima kao što su košarkaši Zadra zorno demonstrirali  svoj nerad, neslogu i na kraju krajeva nebrigu zbog novog fijaska u ABA  ligi, onda još moramo slušati kako će u sljedećoj utakmici sve biti  drukčije i bolje. Ma neće, i u to smo jedino sigurni. No, očito da ni u klubu nema nitko muda, pa presjeći taj Gordijski čvor, a posebno nakon  svega negativnog što je izašlo na vidjelo u srijedu na Višnjiku. MZT je  dočekan kao trećerazredna momčad kojeg će Zadar proći dvokorakom.  Loši su oni, nema tu poznatih igrača, tu je tek jedan Ive Ivanov, no on je  svoje odigrao, pa čovjek ne može igrati ni u Zadru…Nije se to javno reklo,  no u glavama igrača je sigurno tako nešto stanovalo.
I krene utakmica, a oni gube nakon dvije početne minute s 12 razlike.  Gledaju jedan drugoga, sliježu ramenima, gube lopte u serijama, ne zatvaraju skok, ne mogu pogoditi s rive u more i onda isfrustrirani traže da  ih se zamijeni. A navijači u šoku i nevjerici, jer njihovi „ljubimci“ odustaju na prvoj prepreci. I zato je scena po završetku utakmice kada je zadarska publika pozvala na bis Ivu Ivanova zapravo priča ili bolje reći balada  ovosezonskog Zadra. Lani je Ivanov bio jedan od stupova zadarske  svlačionice, ali i produžena ruka trenera na parketu. Uistinu je zaslužio  epitet zadarsko srce, jer od njega se ne može doživjeti vješanje bijele zastave na terenu te je, unatoč činjenici da je vjerojatno presudio sa svojom  novom momčadi opstanak Zadra u ABA ligi, potvrdio svoju veličinu, kao  sportaša i čovjeka.

Fumade
Na tom testu su po tko zna koji put ove sezone pali igrači Zadra, jer  prije svega nisu profesionalci, a onda i osobe kadra nositi dres Zadra.  Stoga činjenice koje su izašle na vidjelo nakon poraza od MZT-a da u  svlačionici vlada razdor, da Nazor unutar nje pokušava ujediniti zlo pleme i dobro pleme ne amnestira ih od toga da će klub s Višnjika vrlo vjerojatno sljedeće sezone igrati u Čačku, Nikšiću, Domžalama, Mostaru…A  u prilog tom potpunom kaosu i očitom gubitku svakog autoriteta trenera  Nazora ide i scena iz prve četvrtine utakmice s MZT-om kad je Mario Little samo otišao put svlačionice bez da je uopće pitao dopuštenje. Nazorov odgovor na taj Littleov potez potvrdio je da nema uzde svlačionice u  svojim rukama: „On je još i na zagrijavanju išao na… do svlačionice.  Možda ima neke fumade…”
Isti je igrač, podsjetimo se, vraćen u momčad nakon što je usred sezone svojevoljno uzeo odmor i otputovao u SAD. Pametnom dosta, no  očito da je na Višnjiku pamet odavno rekla zbogom, pa će vjerujemo i  uoči nastavka ove tužne priče u Skopju u utorak retorika biti na tragu izjava: “Moramo biti agresivni, dati sve od sebe i s maksimalnim pristupom doći do pobjede”. Ako ništa drugo barem su u klubu ostali vjerni  humoru, iako se u ovakvoj situaciji jedino može raditi o crnom humoru.  Nakon debakla protiv MZT-a nismo se zato mogli ne sjetiti parafraze  makedonskog prijevoda pojma šok-sobe koji uvelike podsjeća na trenutno stanje Zadra. Jer doslovno se klub s Višnjika nalazi u toj ‘sobati na kukulele’ i samo čeka da ga se isključi s aparata.