Srijeda, 11. prosinca 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Ricardo Luque: Moje srce uvijek gleda na jug

11.02.2019. 12:24
Ricardo Luque:  Moje srce uvijek  gleda na jug


 U zadarsko Kazalište nam stiže glazba koja diže sa sjedala!  Naš najvažniji latin-jazz sastav, Cubismo, višestruko je nagrađivan strukovnim nagradama Porin i Status. Njegovi članovi redom su vrsni instrumentalisti i poznavatelji afro-kubanske glazbe, ali i jazza, pa je sasvim logično da svoju dvadesetu obljetnicu rada bilježe suradnjom s  Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije, orkestrom koji se ponosi kontinuiranim radom duljim od sedam desetljeća!. Popularni hitovi Cubisma, poput Ay mi Cuba, Tempera, Na na na, Bailando cha-cha-cha,  oplemenjeni jazz-aranžmanima uz dobro poznati glas Ricarda Luquea i  pod ravnanjem Mirona Hausera, jamče rasplesanu publiku. Afro-kubanska glazba me snažno privukla svojom magijom, strašću, toplinom  i snagom, a ujedino i nježnošću. “Kroz nju najlakše izrazim sve vidove  sebe, rekao je Hrvoje Rupčić (konge, vokal). Davor Križić (truba) dodao  je kako je ova glazba nevidljiva, neopipljiva, a opet s takvom lakoćom  prožima njegovu dušu jer, kaže Kržić., glazba je ljubav. Nema ljepšeg  osjećaja nego kad možeš podijeliti radost muziciranja sa publikom i  gledati njihova ozarena lica,  dodao je njegov kolega gitarist Mario Igrec.  Nakon koncerta Cubisma, u koncertnoj dvorani u Kneževoj palači bit  će organizirana prava  salsa after-party koja počinje u 22.00. U karnevalskom ozračju slavi se drugi rođendan Kneževe palače, a birat će se i  nagrade za najbolju masku. O čaroliji afrokubanske glazbe popričali  smo s pjevačem Ricardom Luque.


Anegdote s kubanskog koncerta
Koji je osjećaj hrvatskoj publici pjevati pjesme na jeziku koji je njoj  stran? Jeste li od početka imali osjećaj da publika ovdje osjeća i razumije tu glazbu?
– Mislim da strani jezik može svakako biti barijera za razumijevanje, ali  na sreću kad posreduje glazba sve je puno lakše. Glazba je univerzalni jezik kroz kojeg autor i izvođač izražavaju određene ideje, poruke ali prije  svega emocije, a za to ne treba uvijek razumjeti riječi. U konačnici, imam  osjećaj da prvenstveno ljudi razumiju mene kao interpretatora i ono što  nastojim prenijeti njima kroz glazbu.
Godine 1999. upravo ste na Kubi snimili vaš album Motivo Cubano,  a tamo ste održali i nekoliko koncerata. Kako je bilo raditi na Kubi,  svirati pred tamošnjom publikom? Možete li izdvojiti neku anegdotu s  tog putovanja?
– Zapravo, album na Kubi snimili smo početkom 2000. u siječnju, to je  bilo za nas veliko iskustvo. Osim snimanja, druženja s ekipom iz legendarnog projekta Buena Vista Social Club, održali smo nekoliko nastupa i  to uz domaće bendove i publika nas je jako dobro  prihvatila. Sjećam se  da su na radio stanicama puštali naš album s hrvatskim božićnim pjesama i dobili smo za to jako puno pohvala. Imamo puno anegdota, ja mogu izdvojiti jednu: za vrijeme nastupa u Santiago de Cuba na pozornicu  nam se popeo jedan čovjek s velikim šeširom i pitao: Mogu s tobom? Ja  sam ostao bez riječi jer sam ga prepoznao – bio je to Tiburon Morales, legenda kubanske glazbe. Bio sam iznenađen njegovom neposrednošću i  time što je htio pjevati sa mnom, ali i počašćen.


Naša glazba pokreće sama od sebe
Osjećate li ponekad u glazbenom smislu nostalgiju za Latinskom  Amerikom? Je li Cubismo uspio popuniti taj jaz u vašem životu i radu?
– Osjećam da živim kao što je pjevala Mercedes Sosa u jednoj pjesmi  kada je živjela u izbjeglištvu u Parizu: „Mi corazon esta mirando al  sur“…Moje srce uvijek gleda na jug. Hoću reći da je lijepo kad prihvaćaš  drugu sredinu i dio si nje, pogotovo što tu stvaraš, tu ti se rađaju djeca –  tako se ja osjećam, ali korijeni su neizbrisivi i uvijek ostaju u srcu. Velika  je stvar što u Hrvatskoj imam mogućnost raditi ono što radim – njegovati  svoju glazbu i možda sam to na početku radio baš da bi sam sebi ispunio  tu potrebu. Sada mi je još ljepše jer vidim da mogu sa svojom glazbom  uveseliti i druge. Cubismo je naravno jako zaslužan za to, no i svi ostali  glazbenici – moje kolege sa kojima dijelim ljubav prema različitim stilovima glazbe iz Latinske Amerike.
Kojim riječima biste Vi, kao osoba rođena u krajevima gdje je svaki  trenutak života prožet latino ritmovima, dodatno približili tu strast  prema glazbi i plesu našim sugrađanima?
– Mislim da sam već dosta tu napravio – kroz svaki nastup vjerujem da  približavam interes i ljubav prema latino ritmovima. Osim toga, prije gotovo 20 godina sam pokrenuo i plesnu salsa scenu dovodivši niz stranih  instruktora koji su prenosili svoje znanje. Nakon toga mislim da je salsa  doživjela veliki razvitak i danas ima puno škola koje se bave latino plesovima. Naša glazba pokreće sama od sebe, strast proizlazi iz ritma koji donosi oslobođenje i vedrinu…to su riječi koje bi prenio našim sugrađanima. Prepustite se ritmu i veselite!