U povodu obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa zadarska Udruga slijepih otvorila je vrata za sve zainteresirane.
Ova udruga djeluje već 65 godina okuplja 200-njak članova iz cijele županije – slijepe, ali i slabovidne osobe.
Videći pratitelj za 30-ak članova
U svom radu usmjereni su prema potrebama članova te im tako, pomažu prilikom podnošenja i rješavanja različite dokumentacije, imaju i sportsku sekciju koja organizira natjecanja u pikadu i šahu, kao i edukativne te socijalne programe kojima olakšavaju život članovima.
– Udruga trenutno ima i jednog videćeg pratitelja slijepih osoba, koji je zaposlen u okviru trogodišnjeg programa Ministarstva demografije, obitelji, mladih i socijalne politike. Pratitelj je na raspolaganju članovima udruge za bilo koje potrebe od odlaska liječniku, preko vođenja u kazalište ili na koncert, do pomoći pri igranju pikada ili odlaska u kupovinu. Član udruge odlučuje kada će i za što angažirati pratitelja, pojasnio nam je Sandi Špaleta iz Udruge slijepih. Dodao je kako ovu uslugu redovno koristi 30-ak članova.
Udruga također pomaže i članovima koji su slabijeg imovinskog stanja kao i pri redovnom školovanju i studiranju.
Prošetali smo prostorom Udruge gdje je izložen samo dio pomagala koje slijepe osobe koriste tijekom dana kako bi sebi olakšale svakodnevicu. Tako smo vidjeli razna tiflotehnička pomagala, kao što je nezaobilazni bijeli štap pomoću kojega se slijepi kreću, kao i razne zvučne aparate među kojima su zvučni tlakomjer, zvučni čitač inzulina, zvučni termometar, potom knjigu na Brailleovom pismu, pisaću mašinu za Brailleovo pismo, ali i brojne audioknjige na CD-ima. Izložene su i taktilne oznake kojima slijepe osobe označavaju predmete u domu, posebice u kuhinji kako bi ih mogli lakše raspoznati.
Pomagala olakšavaju život
Također, izloženi su i bar kodovi koji se mogu zalijepiti na predmete ili odjeću, te osoba potom pomoću čitača bar koda može raspoznati o čemu se radi. Također, ima i čitač boja koji se prisloni na boju te ju prepozna i kaže koja je.
Izloženi su i domino, šah, "čovječe ne ljuti se" te zvučni pikado namijenjeni slijepim osobama s posebno napravljenim i izdignutim poljima kako bi slijepe osobe dodirom mogle raspoznati o čemu se radi.
Nikola Vitlov jedan je od članova udruge koji je kao dijete ostao bez vida.
– Mogu reći da je puno lakše sada živjeti jer imamo jako puno pomagala koja nam olakšavaju život. Sada imamo i brojne aplikacije za mobitel uz koje je sve lakše, rekao je kratko Nikola kojega smo zatekli u udruzi, a koji je 43 godine radio u HEP-u i sada uživa u mirovini.
Telefonistica u Elektri 19 godina
U Elektri radi i Ilijana Lisica, koja je na poslu u telefonskoj centrali već 19 godina.
– Jako sam zadovoljna poslom, kolege imaju razumijevanja. Svi su srdačni i uvijek rado pomognu, počela je priču gospođa Ilijana, inače majka dvoje tinejdžera. Rodila se s oštećenjem vida, a potpuni gubitak vida imala je prije devet godina. Ipak to ju nije spriječilo da nastavi raditi te svakoga dana dolaziti autobusom od Zatona do Zadra i uz pomoć bijelog štapa dolazi na posao u Elektru.
– Prvi put kad sam krenula u šetnju bilo me jako strah, pa se onda zna dogoditi da niste skoncentrirani te se lako pogubite. Zato sam sebi govorila da to mogu i da ću uspjeti i tako je bilo. Od kuće do autobusne stanice imam skoro pola sata hoda i toga me bilo strah, ali jednom kad sam to uspjela, poslije je bilo lakše. Osim toga, ljudi su jako susretljivi i pomažu. Vozači autobusa također vrlo rado pomognu, ispričala je gospođa Ilijana. Dodala je kako iz autobusa izađe na stanici na Ravnicama te odatle pješači do posla. Međutim, rijetko kad ide sama, jer uvijek netko pomogne preći cestu, otprati je dio puta, tako da šetnja prođe brže i jednostavnije.
– Zahvalna sam ljudima koji mi pomažu jer su to male sitnice, ali puno znače, rekla je Ilijana dodajući kako joj suprug jako puno pomaže.
– Dok su djeca bila mala imala sam ostatke vida, ali kretanjem u školu kćeri, vid mi se izgubio. Tada je bilo teško jer joj nisam mogla pomoći oko zadaće i drugih stvari, ali angažirali smo jednu ženu koja joj je pomogla oko učenja. Najvažnije je razumijevanje te želja za pomaganjem, rekla je Ilijana čija su djeca već odrasla pa mogu pomoći u kući. Dodala je kako su se oko kuhanja podijelili te ponekad skuha ona, ponekad suprug, a nekada i sin koji je trenutno u školi za kuhara. Kćer je naslijedila njene probleme s vidom te je u Zagrebu u posebnoj školi za slijepu djecu.
Istaknula je kako im videći pratitelj također pomaže pri obavljanju nekih stvari.
– Trebalo bi uvesti brojne stvari koje bi nam omogućile kretanje gradom kao što su zvučni semafori, a kojih skoro ni nema. Osim toga, trebalo bi povesti računa o nogostupima na kojima bi trebalo zakrpati rupe jer ih mi ne možemo vidjeti i možemo pasti, pojasnila je Ilijana probleme s kojima se susreće, a koje većina ljudi uzima zdravo za gotovo.
najnovije
najčitanije
Zadar & Županija
DHMZ
Danas pretežno sunčano, temperature idu do 26 stupnjeva
Nogomet
Grande Torino
Obilježena 75. obljetnica zrakoplovne nesreće koja je odnijela cijelu momčad, stradao je i jedan Riječanin
Style
Daje elastičnost
Želite li poboljšati izgled svoje kože? Ovo je najbolji način za povećanje kolagena bez krema
Moda
Cipele za vjenčanje
4 savjeta kako da svaka mladenka pronađe najljepše cipele
Style
Uljepšavajuća
Poznajete li apteniju? Sukulentna biljka koju je vrlo lako uzgajati, a također je dobra za jelo
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Subotnja špica bila je krcata Zadranima i turistima, pogledajte koga smo sreli
Zadar
BOKANJAC
ĐIR PO KVARTU (10) Bokanjac, selo na kraju grada: ‘Nitko ne vodi o nama računa, zatrpat će nas smećem…’
Županija
ŠTRAJK
VRTIĆ (NE)ĆE RADITI Štrajk najavljen 13. svibnja, Knez poručuje: ‘Ako im triba donit koji kolač, nek jave’
Crna Kronika
PU ZADARSKA
UHVAĆEN PIJAN ZA VOLANOM S preko 2.50 promila u krvi vozio po Zadru, uhićen je
Zadar
uz blagoslov pape Franje