Serdar Stojan Janković branio kršćanstvo od islama

Vrijeme je da serdar Stojan Janković Mitrović dobije svoje mjesto u hrvatskoj povijesti, on je naš Posedarac, poručuje Boris Ante Magaš, predsjednik udruge Knezovi posedarski. Ne bi li rasvijetlili lik i djelo Stojana Mitrovića, udruge Zavičajni klub Janko Mitrović iz Zelengrada, udruga Kula Jankovića-Mostovi iz Zagreba i udruga Knezovi i serdari posedarski održali su nedavno u Zelengradu okrugli stol posvećen ovom čuvenom kotarskom i bukovačkom serdaru.

Kula Stojana Jankovića Mitrovića, koja se nalazi u Islamu Grčkom, u 17. stoljeću nalazila se na granici Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, a od tada se na prvoj liniji fronte našla još nekoliko puta. Posljednji put, u Domovinskom ratu, potpuno je devastirana.

U međuvremenu je gotovo sasvim obnovljena i proglašena hrvatskim kulturnim dobrom, odnosno spomenikom prve kategorije.

Dobio nagradu od Mletaka

Kulu koja nosi njegovo ime Stojan Mitrović Janković dobio je od Mletaka kao nagradu za borbu protiv Turaka, u koju je krenuo zajedno s ocem Jankom Mitrovićem. Magašu smeta što se Stojana prikazuje kao najvećeg srpskog junaka jer on je, ipak, bio Posedarac.

– Ljubav za poviješću moga kraja fascinirala me je i potakla na istraživanje. Pokušao sam doći do svih relevantnih činjenica koje su bacile drugo svjetlo na Stojana Jankovića. O njemu postoji mnogo povijesnih dokumenata, ali postoje i mnogi prijepori o njegovom djelovanju na prostoru Kotara, Bukovice i Dalmacije, kazuje Magaš koji je pišući monodramu o životu serdara Jankovića, Vrijeme i prostor serdara kotarskog Stojana Jankovića Mitrovića, detaljno istražio svu građu koju je mogao prikupiti.

Ističe tako da su Stojan i njegov otac Janko bili serdari posedarski, živjeli su u Posedarju, a Stojan se u svim mletačkim spisima preziva Mitrović.

– To su Mitrovići iz Zelengrada. Janku je otac bio Mitar, pa se zato prezivao Mitrović, pa je tako i Stojan prozvan Janković po ocu Janku, tumači Magaš.

– Okruglim stolom koji smo organizirali s udrugom Zavičajni Klub Janko Mitrović iz Zelengrada i udrugom Kula Jankovića-Mostovi iz Zagreba željeli smo rasvijetliti povijesne činjenice oko kotarskog i bukovačkog serdara Stojana Jankovića Mitrovića. Želimo ekumenski djelovati, dakle miroljubivo, otkriti što se tu zapravo događalo. Nećemo politizirati nego samo zajednički želimo saznati povijesnu istinu, kazuje Magaš.

Magaš poručuje da Stojan Janković Mitrović zaslužuje svoje mjesto u hrvatskoj povijesti, bez obzira na vjeru.

Donesene smjernice

– Postoji puno prijepora, no na okruglom stolu sudionici su se složili da se ide dalje u istraživanje cijele te priče, bez politiziranja. Jer ipak su odnosi u 16 stoljeću bili drugačiji nego u 21. stoljeću. Osim toga, Stojan je po svim dokumentima bio Posedarac, ne možemo ga ignorirati, kazuje Magaš.

Na okruglom su stolu u konačnici donesene zajedničke smjernice za sljedeća druženja na kojima će biti bi prezentirana sva saznanja o serdaru Stojanu Jankoviću Mitroviću, koja će na koncu poslužiti kao podloga za scenarij o njegovom životu i o svim mjestima vezana za doseljenje ove junačke obitelji. Magašu je u planu film realizirati s Vrsi filmom, no i dalje su mu potrebni sponzori za taj projekt.

– Jankovići odnosno Mitrovići su 1649. godine iz žegarskog kraja doselili na gradinu Budim nasuprot Posedarja. A od tamo su krenule sve ratničke bitke Serdara i obitelji Janka Mitrovića. Tamo i danas postoje ostaci katoličke crkve koja je u međuvremenu pretvorena u pravoslavnu crkvu, danas nosi ime crkva svetog Đorđa. Međutim, u spisima Ninske biskupije ja sam pronašao podatak u kojem se ta crkva zove crkva svetog Andrije.

Magaš ističe da je današnja Kula Jankovića, prema crkvenim spisima, bila dvor ninskog biskupa.

– Kada bi biskup išao u takozvane vizitacije na turski teritorij, on bi tamo odsjedao, govori Magaš.

Naime, Zeleni hrast, nekad poznat pod nazivom Vučji hrast, služio je kao granica Mletačke države.

– Posedarje je bilo pod mletačkom vlasti, knezovi posedarski bili su u službi mletačkog namjesnika u Zadru, a ostalo je bio turski teritorij. Od Zelenog hrasta prema Benkovcu, na križanju, tu je bila turska utvrda Sedd-i islam, što znači Bedem islama, govori Magaš.

Kula Stojana Jankovića danas je u posjedu obitelji Desnica. Naime, kći zadnjeg potomka Jankovića, grofica Olga Janković iz Islama Grčkog, udala se za Vladimira Desnicu, ondašnjeg gradonačelnika Obrovca i djeda poznatog književnika Vladana Desnice, koji je najeminentniji stanar i vlasnik ovog kulturnog dobra. U Kuli je, tako, nastao njegov najpoznatiji roman Proljeća Ivana Galeba.

Kula Janković danas predstavlja rijedak primjer kombinacije stambenoga i fortifikacijskog objekta. Sastoji se od drevne srednjovjekovne kule s tamnicom i puškarnicama, nekoliko stambenih i gospodarskih zgrada, konjušnica i ambara, a svojevremeno je bila okružena prekrasnim parkom s izvorom pitke vode i ribnjakom.

Obnova Kule Jankovića

– Dosta smo uznapredovali s obnovom, ali treba nastaviti. Neke dijelove treba temeljito popraviti i građevinski obnoviti. Ove smo godine opet dobili sredstva Ministarstva kulture, lani su ona bila uskraćena zbog potresa. Tako da nam se radovi nastavljaju najesen, kazuje Nataša Desnica-Žerjavić, kćer Vladana Desnice.

– Kula svjedoči daleko u povijest o povijesti Dalmacije, a značajna je i zato što je jedan od rijetkih spomenika u kojem se kontinuirano živjelo preko 300 godina. Kao takva je središte kulture, umjetnosti i književnosti, ističe Desnica-Žerjavić.

U Kuli Jankovića danas nitko ne živi, ali potomci Vladana Desnice redovito obilaze Kulu, a ljeti je otvorena za posjete. Desnica-Žerjavić ističe da tijekom cijele godine postoji velik interes posjetitelja.

Od 2010. godine kontinuirano se u ljetnim mjesecima održavaju Dani Kule Jankovića. I ove je godine, osim niza kulturnih i zabavnih programa, posebna pažnja posvećena svim vrstama umjetnosti.

Osim o stvaralaštvu Vladana Desnice, riječi je bilo i o tradicionalnom ojkanju koje od 2018. godina istražuje pjevačka grupa Łada iz Poljske. Osim u Bukovici i Ravnim kotarima, etnomuzikološka terenska istraživanja provode se i u Janju u BiH te u užičkom kraju u Srbiji.

Osim toga, na Danima Kule predstavljeni su rezultati arheoloških sondiranja u Islamu Grčkom, na lokalitetu Graduša-Lokve, prema kojima se može zaključiti da je u srednjem i kasnom neolitiku na tom mjestu postojalo relativno veliko sjedilačko naselje.

Desnica-Žerjavić u konačnici ističe da je Islam Grčki kroz povijest zaboravljan od svih. Nikoga, kaže, nije bilo briga i prepušteni su sami sebi.

– To je zračne linije 15 kilometara od Zadra, nadomak od svega što civilizacija pruža. Ali od turskih vremena, preko venecijanske, austrijske, jugoslavenske vlasti pa do danas, stanovnici nisu osjetili nikakvu dobrobit od civilizacije. Tek se sada, konačno, radi vodovod, do kraja godine bi trebalo biti gotovo.

Struju su dobili tek 1969. godine, a dan danas nema stalnog javnog prijevoza između Islama Latinskog i Smilčića, kazuje Desnica-Žerjavić.