Gimnazijalci Vladimira Nazora proslavili 22. godišnjicu mature

Ispred Gimnazije Vladimira Nazora sastali su se učenici iz generacije 2000./2001. kako bi proslavili 22 obljetnicu mature. Možda je pomalo neobično što se okupljaju za 22. obljetnicu, ali kako nam otkriva jedan od tadašnjih maturanata, Dinko Marin, u tome ih je spriječila pandemija. U razredu ih je bilo ukupno 36, a okupilo ih se 21.

Prije okupljanja ispred škole su položili vijenac na grobu pokojne razrednice Jasminke Topčić koja ih je napustila ove godine. Nakon susreta u školskom dvorištu posjetili su ravnateljicu te nastavili zajedničko druženje, dok smijeha i zabave nije manjkalo dok su se prisjećali svojih srednjoškolskih dana. Povodom toga se Dinko Marin prisjetio što je obilježilo njihovu generaciju.

– Mnogo toga se promijenilo u ove 22 godine. Tada su profesori bili stroži, ali su nam ostali zaista u lijepom sjećanju jer smo mnogo toga naučili od njih. Tada smo se grijali na peći na drva, ali nam je to bilo jako zanimljivo jer smo jedva čekali koga će spremačica pokupiti da ide po drva i tako pomalo izbjeći nastavu, prisjetio se Marin koji je profesor geografije i povijesti.

Odrastanje na prijelazu stoljeća

Iz njihovog 4B razreda su proizašli mnogi uspješni ljudi. Pa se tako među njima mogu pronaći doktori, inženjeri, profesori, građevinari i tako dalje, a kako kaže Marin, sve zahvaljujući profesorima.

– Mi smo generacija koju su odgojili stariji profesori, ali kvalitetni. Iako smo se možda nekada ljutili na njih, danas smo im jako zahvalni. Predavao nam je profesor Radica i njegova supruga, profesorica matematike Nada Babić, ali i Božo Kero. Koliko mi je poznato neki od njih još uvijek predaju, primjerice profesorice Nižić, Duvančić i Šango. Nažalost, ove godine nas je napustila naša draga razrednica Jasminka Topčić koja nam je predavala povijest umjetnosti, ispričao nam je Marin. Bili su generacija koja je odrastala na prijelazu između dva stoljeća, koju je obilježio Domovinski rat te alternativna scena.

– Bili smo poslijeratna generacija, što nam je na neki način išlo u prilog. No, kada se sve oduzme i zbroji mogu reći kako smo jedna dobra i sretna generacija. Iako smo razasuti po svijetu kao rakova djeca, uvijek se rado vraćamo našoj Gimnaziji, pa tako i ovog puta, kazao je Marin i dodao kako im se priključila i kolegica koja živi na Islandu. Otkrili su nam gdje su tada najviše voljeli provoditi slobodno vrijeme izvan školskih klupa.

– Izlazili smo u zadarsku Varoš, u Kantun i Lotus. Tijekom vikenda smo često išli u noćni klub Gotham. Također, imali smo tzv. božićni bal koji se održavao na Jazinama, a sada je tamo nekakav noćni klub. Zapravo dosta toga se promijenilo, a naš razred je bio poprilično rockerski nastrojen, rekao je Marin, a njegov školski kolega Milan Faričić je istaknuo kako se i sam okušao u glazbi.

Slušali rock ‘n’ roll

– Bilo je zabavno, dosta smo slušali rock ‘n’ roll, odlazili na svirke i okupljali se u nekadašnjem Kantunu. Slušali smo Pink Floyd, Ramonese, Azru… I sami smo pokušavali svirati, pa sam tako bio u bendu koji se zvao Jane. Pored glazbe, često smo se okupljali i oko sporta. Naime, u Nazoru se aktivno igrao nogomet, košarka, odbojka i stolni tenis. Također, bili smo angažirani i na Lidranu gdje smo imali glumačku sekciju koja je bila jako uspješna, a ja sam bio dio toga. Sjećam se kako smo u okviru dramske sekcije imali bend koji je imao neke autorske stvari. Tada smo se jako puno družili i zanimljivo je to što nas je bilo jako puno po razredima, čak preko trideset učenika. Nažalost, dosta smo se raštrkali te nas u Zadru trenutačno živi samo desetak, priča nam Faričić koji je odlučio podijeliti s nama za kraj kako se u to vrijeme izjavljivali naklonost prema simpatiji.

– To se tada radilo preko »agenata«, pa sam tako preko drugih odlučio proširiti glas. Međutim, nije prošlo dobro. Kada je moja simpatija to saznala pukla je od smijeha, a s njom i ostali, pa su me zezali oko godinu dana zbog toga. Ne sjećam se da sam je ikada više vidio nakon srednje škole, ispričao nam je simpatični Faričić za kraj.