Bio je erudit brojnih afiniteta i široke kulture, a ipak običan čovjek

Prof. dr.sc. Slavko Perović ostavio je na mene od rane mladosti neobrisiv “pečat” i trag, čak bih mogao kazati i djelovao je i formirao me, kroz sve bitne faze u mom životu…
Prvi osobni susret s njim, jasno znao sam o njemu i ranije, bio je prilikom osnivanja Kinofoto Kluba Zadar 1957. godine, tada sam kao gimnazijalac pomagao u tome, kao i organiziranju prve klubske izložbe 1958. godine na kojoj sam dobio Brončanu plaketu za umjetničku fotografiju.
Ljubav i stručnost u poslu
Drugi moj “bliski susret” s profesorom Perovićem dogodio se za vrijeme moga stažiranja u Općoj bolnici Zadar 1968. – 1969., tada Medicinskog centra, te posebno za tih dva mjeseca provedenih na Odjelu za dječje bolesti – pristup nama mladim liječnicima, upoznavanje sa strukom pedijatrije, s toliko ljubavi i stručnosti – rijetko sam drugdje doživio. Rad s malim pacijentima te odnos s roditeljima također, iako sam dobio “mig” da bi me volio vidjeti kao budućeg specijalista pedijatra, nisam prihvatio budući sam imao distancu prema radu sa sasvim malim pacijentima i toj odgovornosti.
Treći naš susret bio je kad sam kao mladi liječnik, koptiran u uredništvo znanstveno-stručnog časopsa “Medica Jadertina”, gdje sam bio (tehnički) urednik od 1969. do 1983. godine, a profesor Perović glavni urednik.
Četvrti naš bliski susret i druženje bilo je siječnja 1970. godine kad sam tajnim glasovanjem na Izbornoj skupštini Podružnice Zbora liječnika Hrvatske (danas HLZ) izabran za tajnika Podružnice, a profesor Perović za Predsjednika. Naš rad je bio harmoničan i izuzetno dinamičan, niste znali tko više “tiska gas”, profesor ili ja, što je on osobito cijenio i podržavao: svaki tjedan stručna predavanja, plesovi liječnika na Boriku, komemoracije. 1972. proslavili smo 25 godišnjicu zadarskog Liječničkog društva uz neviđenu posjetu najuglednijih kolega iz cijele Hrvatske, dobili smo u Zagrebu priznanje za najbolje organiziranu i uspješnu Podružnicu u Hrvatskoj 1972. godine.
OB Zadar preimenovati u OB “Slavko Perović”
Peti naš susret bio je 1993. godine kad sam pristupio Matici Zadrana i postao član Upravnog odbora, nakon nekoliko godina, profesor je želio zamjenu, htio je da ja vodim Maticu Zadrana, u čemu ga je podržao i tajnik Ante Dellavia, no ja sam ih razočarao, tada sam aktivno organizirao Rotary Club Zadar i aktivnosti ponedjeljkom su se poklapale te sam se povukao iz Matice Zadrana.
Sretali smo se često na Kalelargi i uvijek izmjenjivali korisne ideje i prijedloge.
Prilikom izdanja rada o dr. Boži Peričiću 1992. godine na naslovnici “Separata” prof. Perović napisao mi je posvetu na koju sam neobično ponosan i koja puno govori o našem radu ali i “između redaka”: “Dragom kolegi Maštroviću, dugogodišnjem suradniku, kada smo stvarali i lijepo i dobro. Da su nas pustili za zadarsko zdravstvo mogli smo puno napraviti. Sa zbilja puno poštovanja i želja (time i Zadru). Zd. III. 93. Slavko Perović”
Ako ikako uspijem, kad to bude moguće, da Bolnicu vode “moralni” a ne “podobni”, želio bih predložiti da se zadarska bolnica nazove: Opća bolnica “Dr. Slavko Perović” Zadar… možda i klinička bolnica, ako do toga dođe…