Previše oborina i bolest poharale rane i srednje sorte trešanja

Vrijeme je od trešanja koje su uz jagode prvo voće koje dozrijeva. Gotovo da nema nikog tko se u mladosti nije popeo na susjedovu trešnju, jer crveni plodovi trešnje mame ne samo djecu već i odrasle. Nekada su stabla trešnje bila visoka gotovo deset metara i rasla su samostalno u vrtovima i na okućnicama. Visoka stabla i plodovi na udaljenim granama mamili su svako dijete, ali su izazivala strah kod odraslih da se ne odlomi grana i da dijete ne padne.

Danas trešnje imaju daleko niže krošnje, uzgajaju se u plantažnim nasadima, a sorte zadovoljavaju period berbe od sredine svibnja sve do početka kolovoza. Trešnja je zamijenila breskvu u ravnokotarskom voćarstvu jer njezin uzgoj je isplativ. Bez obzira na cijenu trešnja se uvijek može prodati, a posla je daleko manje nego kod uzgoja bresaka. Najveći je posao berba, a danas, s obzirom na problem s radnom snagom, to je još teže obaviti.

Ova godina klimatski čudna s obiljem kiše tijekom cijelog proljeća ostavila je posljedice i na rod trešanja. Kakvo je stanje s trešnjama pokušala je saznati naša ekipa obilazeći nekoliko plantažnih nasada na području Ravnih kotara.

– Kiša nije razveselila nas uzgajivače trešanja, plodovi nisu slatki kao što bi trebali biti, a niti boja plodova ne zadovoljava, pojašnjava proizvođač trešanja Nikola iz Smilčića i nastavlja.

Pucanje ploda trešnje

– S berbom smo započeli prošlog tjedna. Brali smo između dviju kiša, ali vrlo malo plodova je bilo za konzumirati, a pogotovo za prodaju jer su trešnje od prevelike količine vode pucale i trunule. Mogu sa sigurnošću reći da su rane i srednje rane sorte podbacile i jedino se uzdajemo u kasne sorte ukoliko neće biti većih oborina, priča Nikola.

Uzrok pucanja trešanja nije samo voda koja u plod dolazi iz tla, a koju upijaja korijenje. Veći problem je obilna i učestala kiša koja se zadržava na plodu koji je u fazi zrenja. Voda na plodu zadržava se u udubini uz samu peteljku, pa velika količina oborina u periodu dozrijevanja, uz pojačano vlaženje i pojačanu toplinu, čini da se osmotski tlak u stanicama plodova povećava do mjere kada to niti pokožica ploda tj. širenje njene kutikule ne može podnijeti.

Prema ovoj teoriji voda se u plodove transportira izvana s površine pokožice (kišne kapi) prema unutra, a transport se temelji na razlici u osmotskom potencijalu između vode na površini i tekućine unutar kutikule, a koji izazivaju šećeri i ostale kemijske tvari, saznajemo u razgovoru s Nikolom

Na području Tinja situacija s trešnjama je gotovo ista kako ona u Smilčiću.

– Rane sorte nismo niti brali, a za dva tri dana za berbu dolaze kasne sorte. One su obilato rodile, plodovi su izuzetno krupni i ukoliko ne padne veća kiša bit ću više nego zadovoljan, govori Nikica iz Tinja.

– Ukoliko se odlučiš za sadnju trešanja moraš u nasadu imati zastupljene sorte od one najranije do najkasnije iz dva razloga. Prvi je da ti sve trešnje ne dozore u isto vrijeme jer je to nemoguće pobrati i prodati. Drugi je da vrijeme cvatnje i oplodnje rijetko kada pogoduje trešnjama kroz cijeli period.

Ove godine sve se poklopilo, ali ni to nije dobro. Trešnja kada prerodi nema kvalitetu koje traži tržište i po kojoj se naša trešnja razlikuje od trešnje iz drugih područja, pogotovo kontinentalnih, priča Nikica.

Vrlo tražene na tržištu

Ravnokotarske trešnje postale su prepoznatljive ne samo na zadarskom, već i na širem tržištu. Naročito su tražene u Zagrebu. Razlog tome je što su ravnokotarske trešnje s novih nasada u kojima prevladavaju suvremene sorte krupnog ploda, kompaktnog mesa, slatke i dobro obojene.

Ima tu utjecaj i tradicija. Sukošanske trešnje ili kako ih zovu strišnje, odavno su osvojile zagrebačke i riječke tržnice. Pod tim brendom prodaju se i danas brojne trešnje koje sa sukošanskim strišnjama nemaju nikakve veze.

Pogodnost tla i klime iznjedrile su trešnju kao vodeću voćnu vrstu ravnokotarskog prostora. Ono što je nekada bila breskva sada je trešnja. Novih suvremenih nasada svakim danom je sve više. Tržište traži trešnju, što je vidljivo po cijeni i potražnji. Osim toga, posao oko trešnje nije previše zahtjevan. Naravno, najveći posao je berba.

– Svaka trešnja mora se ubrati s peteljkom jer tako zadržava svježinu i ne truli nekoliko dana, saznajemo od berača u Tinju koji, bez obzira na vremenske uvjete, neumorno rade.

Problemi zbog vremenskih prilika imaju i voćari na kontinentu. Tijekom vikenda navratio sam kod prijatelja Marijana Sulimanca. Uzorni poljoprivrednik u virovitičkom kraju ima nasad od 600 stabala trešanja.

– Urod kod ranih sorti je posve propao i upravo beremo kasne sorte. Trešnja je kod nas rodila ispod prosjeka, ali su plodovi krupni i slatki, govori Marijanova supruga Pavica koja s grupom beračica bere trešnje koje će iste večeri završiti na Veletržnici u Zagrebu.