U Bilbao sam došao kao mladić, a odlazim kao zrela osoba

Došao sam tamo kao ambiciozni mladić, a odlazim kao oženjen čovjek, sa jednom kćeri i drugim djetetom na putu. Mislim da to dovoljno govori koliko sam sazrio u tih sedam godina i koliko mi je pomoglo što sam otišao tako mlad i osamostalio se

Sedam godina, preko tri stotine utakmica, kapetanska vrpca, miljenik navijača… To je samo dio onoga što veže Marka Banića uz Bilbao, koji je postao, kako sam kaže, njegov drugi dom. Na rastanku su potekle i suze, ali bilo je to nešto što se prije ili kasnije moralo dogoditi. “Odlazim u potrazi za novim ciljevima i motivacijama te kako bih napravio korak naprijed u karijeri.” Tako je kazao na oproštajnoj konferenciji za novinare, koja je bila nabijena emocijama. Odlazi nakon što je s klubom vrlo vjerojatno dotaknuo gornju granicu realnih mogućnosti. Jest, nedostaje trofej, ali pored Barcelone, Real Madrida i ostalih u najjačoj europskoj ligi, to je praktički nemoguća misija. Lani je igrao finale prvenstva, dvaput polufinale Eurokupa, a kao šlag na kraju došla je sjajna ovosezonska avantura u Euroligi, najjačem klupskom košarkaškom natjecanju poslije NBA.
– Euroliga je cijelom klubu i meni osobno bila dugogodišnji san i cilj. Možemo biti ponosni na ono što napravili u premijernoj sezoni u tom natjecanju. Svaki tjedan smo igrali protiv najboljih momčadi Europe, gostovali u najboljim dvoranama, borio sam se s najboljim centrima… Bilo je to doista vrhunsko iskustvo. Uživao sam u svakom trenutku i ponosan sam na svoju i igru momčadi – ističe Banić.
Srušili Caju pa Real
U prve četiri utakmice imali ste 1-3 i s tim omjerom išli na gostovanje kod Caje Laboral u Vitoriju.
– To nam je bila utakmica sezone, ‘biti ili ne biti’ protiv našeg velikog rivala. Svi su nas već bili otpisali, ali odigrali smo vrhunski i zasluženo pobijedili. To nam je dalo mnogo samopouzdanja, jer smo vidjeli smo da možemo igrati sa svima. Kasnije smo na gostovanju pobijedili i Fenerbahce, dakle, najbolje smo reagirali kada smo bili pritisnuti uza zid. U teškim trenucima se uvijek izvlačila pozitivna energija koja vlada u klubu. Uvijek nas je nešto držalo da se ne predamo, da ne spustimo ruke, nego da se nastavimo boriti i pokazali smo veliki karakter. U posljednjem kolu smo opet dobili Caju Laboral, koja je već dugi niz godina u završnici Eurolige i tako su oni ispali, a mi otišli u drugi krug. Te su nas pobjede još više ujedinile i ojačale uoči drugog kruga.
A onda još veće iznenađenje. Otišli ste u četvrtfinale, a kući poslali velikog Real Madrida.
– Kao debitantima su nam opet svi davali male šanse, naročito nakon poraza u trećem kolu u Madridu. Ali nakon takvih podcjenjivanja u medijima i javnosti, znao sam da će se momčad još više skupiti i pokazati svima koliko zapravo vrijedimo.
Nakon poraza od 16 razlike u Madridu, Reala ste u Bilbau razbili 93:69.
– To je bila jedna od onih utakmica kada ti jednostavno sve polazi za rukom. Nismo mogli promašiti šut. Publika je prepoznala važnost utakmice i napravila je pravu košarkašku feštu. Uz onu protiv Caje Laboral, to nam je bila jedna od najboljih utakmica sezone.
No, za plasman u četvrtfinale trebalo je pobijediti još i Sienu kod kuće (pola koša) te već otpisanu Unicaju u Malagi.
– Ta posljednja utakmica nam je bila najteža. Njima apsolutno ništa nije značila, jer su imali 0-5 i igrali su bez ikakvog pritiska. A nama je bila na sve ili ništa. Cijelo vrijeme smo se mučili, ali na kraju smo u ključnim trenucima odigrali staloženo i iskoristili šanse koje su nam se otvorile. Tako smo ostvarili ono što smo sanjali dugo godina. Iako na početku nismo bili oduševljeni ‘španjolskom’ skupinom, jer smo htjeli igrati protiv kluba kao što su Maccabi, Panathinaikos…, iskoristili smo prednosti igranja protiv momčadi koje vrlo dobro poznajemo pa je ispalo odlično.
CSKA ipak prejak
Kao nagrada je došla četvrtfinalna serija protiv najskuplje europske momčadi, moskovskog CSKA.
– To je impresivna momčad, nikada nisam osjetio takav nivo igre. Riječ je o skupu vrhunskih igrača, ali i momčadi koja igra najgrublje od svih. To nas je najviše šokiralo u prvoj utakmici. Nismo se najbolje snašli, možda i zbog prevelikog respekta prema tako velikom klubu i uvjerljivo smo izgubili. Šteta što smo naišli baš na CSKA, jer sam sto posto uvjeren da je bila bilo koja druga momčad da bismo se plasirali na završni turnir. Bili smo u jako dobrom trenutku.
Uvjerljivo su Rusi dobili i drugi susret kod kuće, ali je Bilbao u trećoj na svom terenu pokazao zube i pobijedio 13 razlike.
– Oni su se opustili i nisu čak ni rezervirali hotel, nego su planirali riješiti priču sa 3-0 i odmah se čarterom vratiti u Moskvu. A to se u sportu uvijek pokaže kao velika pogreška. Ušli su dosta opušteno i nonšalantno, a mi smo odigrali odlično i dobili iznenađujuće velikom razlikom. U četvrtoj utakmici je, uz sve probleme koje smo imali, presudio neravnopravan sudački kriterij. Da je bio izjednačen, siguran sam da bismo dobili utakmicu. No, prezadovoljni smo sezonom u Euroligi. Cilj nam je bio proći skupinu, a ostvarili smo daleko više od zacrtanog. Pokazali smo da imamo kvalitetu i da nismo slučajno u tom društvu.
Unicaja zagorčala prvenstvo
Što se prvenstva Španjolske tiče, obilježila ga je utakmica pretposljednjeg kola, koju je Bilbao na svom terenu izgubio od neočekivano loše Unicaje. Da su pobijedili, Baski bi bili četvrti i u četvrtfinalu doigravanja igrali protiv Valencije uz prednost domaćeg terena, a ovako su završili šesti i prvo išli u goste Caji Laboral.
– I ne samo to. Tom pobjedom bismo automatski izbacili Unicaju iz Eurolige, jer je kao klub s A licencom trebala biti najmanje deveta, što je na kraju i bila. A njeno mjesto bi pripalo nama. Šteta, jer smo propustili veliku priliku da osiguramo Euroligu drugu godinu zaredom, što bi klubu značilo jako puno. Unicaja je imala jako puno problema. Zaista nisam nikada vidio da je jedna velika momčad nanizala toliko poraza. To je nešto nevjerojatno, ali u jednoj utakmici ne znači ništa. Nismo pristupili dvoboju na pravi način, oni su vidjeli da mogu i iskoristili ponuđeno.
Caja Laboral vas je u četvrtfinalu pobijedila sa 2-0, prvo četiri razlike u Vitoriji pa dva u produžetku u Bilbau.
– Utakmica s Unicajom nanijela nam je jako veliku štetu i na neki način smo se raspali. Moram priznati da je i sezona u Euroligi, odnosno nastupanje na dva teška fronta, ostavila traga. Imali smo dosta fizičkih problema i ja i još neki igrači. Jednostavno smo se potrošili i u doigravanje smo došli u najgorem mogućem trenutku. Iskreno, nedostajalo nam je i motiva za nove okršaje s Cajom Laboral.
Šest sekundi prije kraja druge utakmice našli ste se na liniji slobodnih bacanja, pri vodstvu vaše momčadi od dva razlike.
– Imao sam priliku bacanjima riješiti pitanje pobjednika i izboriti majstoricu, ali, nažalost, promašio sam oba, a oni su pogodili za produžetak. Šteta što smo se na taj način oprostili od velike sezone.
Dakako, ti promašeni penali ne mogu zasjeniti još jednu odličnu sezonu na osobnom planu, posebno u Euroligi (13,3 poena i četiri skoka po utakmici).
– I više sam nego zadovoljan. Najvažnije mi je da sam imao konstantu te da sam se ravnopravno nosio s najboljim centrima Europe. Pokazao sam sebi da mogu igrati s tim igračima, a to mi je bila velika želja. Sazrio sam igrački i bio sam u jako dobrom fizičkom stanju. Euroliga mi je došla baš u pravom trenutku.
Je li vam ovo bila najbolja sezona u karijeri, bez obzira na to što je u španjolskom prvenstvu bilo i boljih?
– Nisam zadovoljan igrama u prvenstvu. Mislim da sam na nekim utakmicama mogao dati malo više, ali Euroliga je ostavila traga. Kada igraš tako dobro najjače natjecanje na kontinentu, sigurno možeš reći da ti je to najbolja sezona u dosadašnjoj karijeri.
Kup kralja niste igrali, jer ste na polusezoni bili ispod osmog mjesta.
– Mislim da smo tu stanku iskoristili vrlo dobro za Euroligu. Popravili smo neke stvari koje nam nisu dobro išle i kasnije se na našoj igri pokazalo da nam je to dobro došlo.
Najteži trenuci u životu
Nakon sedam godina došlo je do rastanka s Bilbaom. Koliko je bilo teško donijeti tu odluku?
– Jako sam puno razmišljao i bilo mi je baš teško. Jednostavno, osjećam da sam došao do igračkog plafona u Bilbau te da je vrijeme i najbolji trenutak da napustim klub i odem u potragu za novom destinacijom i motivacijom. Tih sedam dana nakon press konferencije, na kojoj sam objavio odlazak, pa oproštaj s prijateljima, navijačima, ljudima iz kluba, bili su mi najteži trenuci u životu, ne samo u karijeri. Bilbao će uvijek biti moj grad. To je moj drugi dom.
Nije mala stvar u današnjem sportu biti sedam godina u istom klubu, naročito kao stranac, mada Baski Banića više i ne smatraju strancem, već kažu da je on “un bilbaino mas”.
– Apsolutno sam ponosan na sve napravljeno u Bilbau. Klub i ja smo iz godine u godinu zajedno napredovali. U dvanaest godina je klub iz treće lige došao do Eurolige. Mislim da nema momčadi koja se može time pohvaliti. To znači da se radilo jako dobro i ljudi su znali kako ostvariti zacrtane ciljeve.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU