Moje ambicije oko oživljavanja izvornog folklora ne splašnjavaju

Bez ikakve samohvale mogu reći i na to biti s pravom ponosan da moje ambicije oko oživljavanja izvornog folklora ne splašnjavaju, te sam nedavno uspostavio konstruktivnu suradnju s KUD “Sidraga” iz Tinja uz čije djelovanje sam voljan uložiti svoje znanje a sve radi daljnje perfekcije u implementaciji izvorne baštine
U povećem nizu folklornih skupina i njihovih agilnih voditelja što djeluju diljem županije, čini nam se vrijednim izdvojiti jednu osobnost među njima, upravo iz razloga kvalitetnog “iskakanja” iz tog niza svojim studioznijim poimanjem i prezentacijom folkloristike i etnokoreografije. Riječ je o Draganu Kutiji iz ravnokotarskog mjesta Polača, koji kao stručni voditelj dviju izvornih folklornih skupina, KUD “Gradina” iz Polače i KUD “Sidraga” iz Tinja, kroz rad ovih društava nastoji iznijeti analitički prikaz povijesne geneze izvornog plesa i pjesme ravnokotarskog i bukovačkog kraja. Pri tome stavlja naglasak na onaj dio i vremenski odsjek “kada se je tamo plesalo bez ikakve koreografske dorade i takta te pjevalo po uhu bez notne partiture i instrumentalne pratnje”, kako on to slikovito objašnjava.
Višekratno prateći nastupe spomenutih KUD-ova po županijskim smotrama folklora i turističkim sajmovima gdje smo uočili jedan stručniji “glanc” njihova recentnog voditelja Kutije u pristupu folklornom izričaju,našli smo zgodan povod da ovog lucidnog folkloristu uljudno zamolimo za intervju po kojem bi nam podrobnije pojasnio svoje bavljenje folklorom,motive koji su ga tome usmjeravali i stupnjeve edukacije za taj vid kulturnog izričaja.
Počeci ’80-ih
Na naš upit o svojim počecima “inficiranja” plesom i etnografijom, “probijajući led” očito nenaviknut na novinarsko zanovijetanje, započinje nam priču o tom upuštanju u folkloristčku avanturu:
– Folklorom sam se počeo baviti plešući u nekadašnjem Folklornom ansamblu Zadar osamdesetih godina pod mentorstvom i stručnom palicom pok. profesora Nikole Kelvišera. U tom nekad renomiranom ansamblu koji je odlazio na turneje po cijeloj bivšoj državi, Europi, a nerijetko i drugim kontinentima, bavili smo se koreografijom raznih krajeva i običajnih sredina, te sam dolazio do saznanja da je u tome malo zastupljeno izvorno plesanje našeg kraja. Potaknut time, u meni je počela tinjati misao o sustavnijem profiliranju i analitičkom propitivanju suvisle prezentacije ove toponomastike folklora. Baš takvu valorizaciju ovoga sam zamislio da bi bila dostojna antiteza onim diletantskim pokušajima izričaja baziranim na imitatu tuđih uzoraka koji su rezultirali novokomponiranim uradcima lišenih izvornosti.
No, da pokušamo kronološki odrediti Vaše dublje bavljenje etnofolklorom i interesno kopanje u tom cilju po baštini, recite nam kada ste se zapravo počeli sustavnije educirati u smislu teorijskog izučavanja plesnog izričaja i folkloristike rodnog kraja?
– Studioznije sam se počeo baviti time 1984. godine kada započinjem pohađati seminare po raznim mjestima bivše države na kojima sam upijao teorijska znanja i praktična iskustva istinskih znalaca na ovom polju umjetničkog izričaja, a najviše sam toga usvojio sudjelujući na zimskim i ljetnim turnusima Škole folklora u Crikvenici i na Badiji u organizaciji hrvatske Matice iseljenika. Na toj Školi sam usvojio i sakupio dragocjena znanja i iskustva prvenstveno zahvaljujući vrsnim predavanjima njenog osnivača i voditelja, prof. Ivana Ivančana, vodećeg teoretičara folklora u RH, a koji je vrste folklornog izričaja isključivo klasificirao po regijama nastanka: dinarsku, jadransku, alpsku i panonsku. Pri toj njegovoj klasifikaciji ja sam se opredijelio za izučavanje dinarskog i jadranskog područja.
Magnetofonska snimka
I po nekom suvislom slijedu događanja sasvim je logično da ste svoja znanja apsolvirana na tim seminarima htjeli konkretizirati na terenu, odnosno ukalemiti u živo tkivo pučkog stvaralaštva pri nekoj udruzi kulture koja njeguje folklornu baštinu, zar ne?
– Da, u pravu ste. Naime, ja sam nakon tog osposobljavanja za stručnog voditelja folklorne grupe žurno nastojao oko oformljenja i propisne registracije mjesnog KUD-a, štoviše još za progonstva u Biogradu dok je naše mjesto bilo okupirano u nedavnom ratu zatekao sam, recimo, inicijalnu folklornu skupinu koja je okupljala isprva djecu a kasnije i mlade oko folklornog predanja izvornih vrednota svoga kraja. Nakon Oluje i povratka u Polaču 1996. po registraciji našeg KUD-a zdušno smo se aktivirali na revitalizaciji izvornog folklornog izričaja dinarske provijenijencije. Prva nam je zadaća pri ostvarenju tog plana bila stupiti u kontakt s još živućim kazivačima, “začinjavcima” baštinske predaje te joj omogućiti budućnost u nadolazećim naraštajima. Uporedo s time jednako važno je bilo konzultirati struku, etnologiju, etnomuzikologiju, gdje nam je od velike pomoći bila jedna magnetofonska snimka pok. akademika Jerka Bezića učinjena 1963. na polačkom placu s kojom smo dobili solidnu bazu umreženog materijala potrebnog za daljnji rad i buduće scenske izvedbe. Veoma su nam značajni i stručni savjeti prof. Vida Bagura, etnografa i selektora zagrebačke MSF-a i one međužupanijske u Metkoviću, po kojima smo uspjeli trasirati putanju na propitivanju vlastitog stilskog izričaja i nalaženja smjera u koreografiji baziranoj na duhovnoj baštini svojih pređa. Bagurovom zaslugom i koordinacijom ostvarili smo znakovit CD i DVD nazvan “Obnavljamo baštinu” kojim smo participirali u tematskoj problematici na zagrebačkoj MSF o ponovnom obnavljanju izvorne baštine na netom oslobođenim područjima koja su bila okupirana tijekom Domovinskog rata.
Ishodište našeg rada je počivalo na matrici lokalne i zavičajne baštine uz striktno očuvanu strukturalnu esenciju supstrata izvornosti lišene amalgamizirajuće pjevne sladunjavosti katalizatorskih pjesmuljaka često pristiglih sa uvozne estradel.
Temeljem dobro poznate i žalosne  činjenice da je naše selo izašlo poharano i popaljeno iz ovog nesretnog rata to su i izvorne nošnje iz škrinja naših baka nestale u tom garežu. Stoga smo u nakani autentične rekonstrukcije polačke nošnje obijali vrata mnogih etnografskih muzeja i srodnih institucija diljem Hrvatske, u Zadru, Zagrebu, Splitu, Šibeniku, pri čemu smo naročito zahvalni zadarskim etnologinjama Oštrić i Lulić-Štorić za njihove nama izuzetno korisne stručne savjete. U istom cilju smo se obraćali našim Polačanim raspršenim po svijetu ne bi li iskamčili po koji komad izvorne nošnje što su ga oni srećom sačuvali odnijevši ga sobom kao uspomenu iz rodnog kraja.
“Oj Polačo nek ti ime traje”
Uslijedili su jamačno nastupi i turneje nakon tih sustavnih i temeljitih priprem. Možete li nam nabrojiti makar taksativno značajnije bljeskove i uspjehe na toj razini vašeg dosadašnjeg djelovanja?
 – Naši nastupi i predstavljanje na dvjema najznačajnijim smotrama folklora u Hrvatskoj bili su prvi opipljivi plodovi naše sustavne obrade lokalne baštine kojima smo se pojavili 1997. na metkovskoj “Na Neretvu misečina pala” i 1998. na prestižnoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Ti su nam nastupi bili odskočna daska za naš poduhvat organizacije prve smotre izvornog folklora u Polači 1999. pod nazivom “Oj Polačo nek ti ime traje” i koja iz godine u godinu, okupljajući isključivo izvorna folklorna društva iz čitave županije, jamačno prerasta u središnju smotru folklornih društava i običaja Ravnih kotara, Bukovice, priobalja i otoka. Na nagovor i sugestijom prof. Bagura na ovoj našoj smotri je pred domaćom javnosti promoviran naprijed spomenuti DVD.
Nešto o Vašim recentnim i budućim ambicijama i planovima kojih vidimo da postoje i za koje vjerujemo da će se nadograditi i usavršiti učinkovitost dosadašnjih rezultata?
– Kao djelatni član strukovnih tijela Hrvatskog društva folklornih koreografa i voditelja zaslužan sam za dovođenje Festivala mladih koreografa Hrvatske u Biograd. Jednako tako kao suradnik hrvatske Matice iseljenika sam svesrdno nastojao, s obzirom na činjenicu djelovanja velikog broja folklornih društava i smotri na ovom području, da se u Biogradu organizacijski instalira Ljetna škola folklora koja evo već petu godinu uzastopce uspješno funkcionira. Kako rekoh, osnovna nakana pri svemu tome mi je jasna distinkcija izvornog od koreografiranog folklora s usmjeravanjem težišta na onom prvom, s obzirom da smo danas svjedoci sve češćih kojekakvih natruha i modernizama u izvornim skupinama, a koje tamo ni u kojem slučaju ne pripadaju. U tom smjeru pravilno brodi naš KUD “Gradina” koje je među rijetkim tovrsnim društvima u županiji uspjelo arhivski kompletirati sav dokumentacijski materijal o svojim dosadašnjim ostvarenjima i uspjesima, te ga pohraniti na Inštitutu za etnologiju u Zagrebu. Bez ikakve samohvale mogu reći i na to biti s pravom ponosan da moje ambicije oko oživljavanja izvornog folklora ne splašnjavaju, te sam nedavno uspostavio konstruktivnu suradnju s KUD “Sidraga” iz Tinja uz čije djelovanje sam voljan uložiti svoje znanje a sve radi daljnje perfekcije u implementaciji izvorne baštine. U tom samozatajnom poslu sam vođen samo emocijama i entuzijajmom uz podršku i razumijevanje vlastite obitelji kojoj ponekad zbog toga nedostajem u ispunjavanju obiteljskih obveza. Ne libim se ni dodatne edukacije uvijek nedostatne pri postizanju maksimuma kvalitete izvedbe u prezentaciji izvornosti i običajnog naslijeđa.
Čuli smo da osim plesnog izričaja pokušavate u još nekim vidovima primjenjene etnografije?
– Planiram ubrzo u svojoj kući u Polači urediti zbirku etnobaštinskih predmeta, suvenirskih rukotvorina na podlozi tradicijskih alata i kućnog posuđa,a sve to uz popratnu radionicu na tkalačkom stanu u kojoj bi se posjetitelji okušali u izradi platnenih i suknenih uzoraka. Vjerujem da ste se već upoznali sa mojim specifičnim izričajem koji sadrži verbalne artefakte u vidu bukovačke i ravnokotarske zdravice. Po njima sam postao zapaženi sudionik na Susretu lijeričara i zdravičara koji se uzastopce svakog listopada održava u Dubrovniku. I u tom poslu rabim jedan etnološki rekvizit, drvene diple koje su uz svirale, ćurliku i gusle tradicijski glazbeni instrument na ovom dinarskom području.