Zagovaratelji zakonskog sankcioniranja onoga što skraćeno nazivamo “zlouporaba droga” odgovaraju kritičarima kako sam čin konzumacije nije kriminaliziran, nego su to “posjedovanje, proizvodnja i trgovanje drogom”, te “omogućavanje uživanja droge” kako to opisuju zakoni RH i mnogih drugih zemalja. Zakonodavac postupa analogno basni o lisici i rodi koje su jedna drugu pozivale na večeru; pravo pojedinca da konzumira što želi prema slobodnoj volji nije osporeno, ali je u stvarnosti konzumacija određenih proizvoda sasvim nemoguća
Stanovnici koji naseljavaju Zemlju u današnjem dobu, a posebice oni koji živote provode u zemljama koje svrstavamo u “zapadnu civilizaciju”, uglavnom su uvjereni da se nalazimo u vremenu najvećeg procvata ljudskih prava ikad. Ako baš i oni sami tako ne misle, bezbrojne i obično dobro plaćene vladine i nevladine organizacije tu su da ih u to uvjere i u tom uvjerenju podrže. S nevjericom i zaprepaštenjem gleda se na prohujale epohe u kojima su se tolike generacije ljudi rađale, živjele i umirale bez posjedovanja osnovnih prava, bez ustava, prava glasa, izravno biranih gradonačelnika i ostalih blagodati današnjice. No, jesu li naši suvremenici u pravu ili su samo podlegli jednoj od uobičajenih predrasuda upravo našeg vremena, koja je ranijim razdobljima bila nepoznata, a to je potpuna izočnost povijesnog odmaka i osjećaja?
Logičko predviđanje budućnosti
Još je Jose Ortega y Gasset upozoravao da je čovjek kraja devetnaestog, a osobito dalje kroz dvadeset stoljeće, previše odvojen od onoga što mu je prethodilo. U svojim analizama jasno je pokazao kako su ljudi oko 1800. puno bolje znali i razumjeli događaje, ljude i zbivanja iz osamnaestog, pa i sedamnaestog stoljeća, a što se ide dublje u prošlost taj je omjer još nepovoljniji po današnjeg čovjeka, pogotovo što je od vremena Ortege y Gasseta proteklo već pola stoljeća. Poznavajući dobro prošlost i orijentirajući se lakše u neuhvatljivoj dimenziji vremena, nekadašnji su ljudi mogli s puno manje teškoća predvidjeti, ili makar naslutiti, budućnost. Leibniz je tako početkom osamnaestog stoljeća bez imalo sumnji predviđao Francusku revoluciju za kojih sedamdesetak godina. Voltaire je u njeno izbijanje bio sasvim uvjeren, a do tih saznanja nisu dolazili nikakvim “paranormalnim” sposobnostima, nego valjanim logičkim zaključivanjem uz poznavanje povijesti.
Možda će se za koju stotinu godina novi dionici naše civilizacije čuditi nekim našim zakonima i običajima, kao što se današnji ljudi čude mnogim uredbama i pravilima antike ili Srednjeg vijeka. Možda će im biti čudno da se u doba koje se toliko diči ljudskim pravima moglo izgubiti osobnu slobodu, a u nekim državama i glavu, zbog konzumacije određenih supstanci, katkad i takvih koje sasvim slobodno i neometano rastu u prirodi. Radi se, naravno, o nizu međusobno sasvim različitih tvari koje se obično zbirno naziva narkoticima, a u zadnje vrijeme se u tu kategoriju sve više ubraja i duhan.
Zbog ovog potonjeg se, doduše, još uvijek ne gubi glava, pa ni osobna sloboda, ali najave iz zakonodavstava nekih zemalja pružaju dosta prostora za opsežnu raspravu. Osobito je takav slučaj na Islandu gdje je u tijeku javna rasprava o zakonskom prijedlogu prema kojem bi se pušače duhana tretiralo kao neku vrstu psihičkih bolesnika-ovisnika.
“Zakonski prijedlog što ga razmatra islandski parlament Althing predviđa da se pušenje proglasi ovisnošću, a to znači da bi se prema pušačima odnosilo kao prema bolesnicima koji su obvezni redovito posjećivati liječnika, a cigarete dobivati u ljekarni, prenose novinske agencije pisanje islandskog lista Frettabladid. Sukladno prijedlogu, liječnici bi pušače-pacijente trebali poticati na prestanak pušenja i slati ih na tečajeve za odvikavanje, a ako to ne pomogne, propisivali bi im cigarete. Iako bi bili proglašeni pacijentima, pušači ne bi cigarete dobivali besplatno, nego bi ih plaćali po tržišnoj cijeni, a odlazak u inozemstvo po cigarete ionako se ne bi isplatilo, budući da je ta otočna država izolirana i udaljena od susjeda. Turisti koji posjećuju Island već se suočavaju s rigoroznim carinskim pregledima, koji su posebno usmjereni na cigarete i alkohol”, navodi se u vijestima uz podatak da kutija cigareta na Islandu košta 900 kruna, ili pet i pol eura. Također se spominje podatak da je prijašnjim mjerama borbe protiv pušenja na Islandu broj pušača spao na petnaest posto, dok ih je pred dvadeset godina bilo trideset posto.
Bez obzira na restrikcije koje ih pogađaju u većini zemalja, pušači su, ipak, još u koliko-toliko povoljnoj situaciji, ako ih se usporedi s onima koji žele posegnuti, bilo za dimom nekih drugih osušenih biljaka, bilo za ostalim proizvodima koji su označeni kao droga i općenito ih se smatra ilegalnima što za sobom, od države do države, povlači niz zakonskih, katkad i fatalnih, posljedica. U vremenu kad ustavi većine država svojim “podanicima” jamče slobodu misli, govora, izražavanja, pisanja, okupljanja i organiziranja, zakoni tih istih zemalja im striktno određuju dokle sežu njihova prava pušenja, pića, jela ili šmrkanja. Paradoks je to koji bi vjerojatno zbunio i liberalne filozofe iz sredine osamnaestog stoljeća koji su, uostalom, ovu današnju civilizaciju i zamislili.
Canabis kod Germana
Zagovaratelji, pak, zakonskog sankcioniranja onoga što skraćeno nazivamo “zlouporaba droga”, odgovaraju kritičarima kako sam čin konzumacije nije kriminaliziran nego su to “posjedovanje, proizvodnja i trgovanje drogom”, te “omogućavanje uživanja droge” kako to opisuju zakoni RH i mnogih drugih zemalja. Zakonodavac postupa analogno basni o lisici i rodi koje su jedna drugu pozivale na večeru. Osnovno pravo pojedinca da konzumira što želi prema slobodnoj volji nije prekršeno, ali je u stvarnosti konzumacija određenih proizvoda sasvim nemoguća, jer, osim što je zabranjena ikakva vrsta prometa i trgovine, proizvodnja za vlastite potrebe također je kažnjiva i za nju se u Hrvatskoj može dobiti do tri godine zatvora.
Ako se u pokušaju rješavanja ovog zamršenog problema poslužimo spomenutom metodom Ortege y Gasseta i pogledamo kako se prema ovim fenomenima odnosilo u prošlosti, možda ćemo ostati zbunjeni. Naime, mnoge supstance koje se danas tretiraju kao droga i samim time kao ilegalne, postoje tisućama godina i sastavni su dio života ljudi još od pradavnih povijesnih epoha. Također, u tim davnim i manje davnim vremenima, kada njihova uporaba nije plijenila pozornost zakonodavaca, broj uživatelja istih bio je neizrecivo manji, a klinički slučajevi koje nazivamo ovisnošću još rijeđi i, može se reći, zanemarivi.
Ako izuzmemo Indiju gdje je, zbog opće rasprostranjenosti biljke Canabis sativa indica, doslovce nemoguće reći kad je uživanje iste počelo, tragove uživanja ove biljke možemo naći i u Europi. Herodot bilježi da je u istočnoj Europi obilato rabe Skiti, dok postoje i zapisi o njenoj uporabi i kod Kelta i Germana. Jan Vojer Bindheim navodi uporabu canabisa u Norveškoj tijekom svetkovine boginje Freye, bliske grčkoj Afroditi. Arheolog John Creighton u časopisu Sveučilišta u Cambridgeu piše kako su u Halstattu, središtu kulture željeznoga doba, povezanog s Keltima, pronađeni tragovi hašiša. Slični tragovi pronađeni su i na nalazištima u Daciji (današnjoj Rumunjskoj). Novi polet je uporaba hašiša dobila u Srednjem vijeku s križarskim ratovima kad je mnogo Europljana u različitim svojstvima putovalo na Levant gdje se upoznalo s djelovanjem te supstance. Templari koji su u određenim periodima surađivali s onim muslimanima koji su bili sljedbenici Starca s planine, poznatih po uživanju hašiša, proširili su ovaj proizvod širom Starog kontinenta.
Ramzesova koka
Kako su proizvodi od duhana i biljke koka dospjeli u egipatske mumije, pa tako i onu prvu izloženu izvan Egipta, Ramzesa II, do danas je ostalo nerazjašnjeno, no relativno nedavna istraživanja dr. Svetlane Balabanove koja su objavljena u uglednim znastvenim časopisima kakav je “Science” definitvno su potvrdila da su tragovi tih danas što omraženih, što ilegalnih, tvari ustanovljeni u mumijama i da su, prema tome, imali određenu ulogu u životu drevnog Egipta. U prostorima iz kojih koka potječe, ta je biljka bila toliko raširena da se neko vrijeme u koki naplaćivao i crkveni porez. Otac Blas Valera je 1605. pisao o mnogim blagotvornim učincima koke na vanjske ozljede i hipotermiju, ustvrdivši da kad tako dobro liječi fizičke tegobe, možemo tek nagađati kakvu dobrobit imamo od nje ako je pojedemo. Krajem 19. stoljeća iz koke je sintetiziran kokain koji je odmah dobio široku medicinsku primjenu, a preporučivalo ga se i za djecu. O njemu je s najvećim pohvalama pisao i Sigmund Freud, a širom svijeta su se počela proizvoditi pića s kokinim lišćem od kojih je do danas, ali bez lišća, preživjela Coca-Cola. U Europi je popularnije bilo vino “Mariani”, izum dr. Angela Marianija, u kojem je alkohol doprinosio izlučivanju kokaina iz lišća. Papa Leon XIII. je za taj proizvod nagradio Marianija zlatnom vatikanskom medaljom. No, u prvom desetljeću 20. stoljeća počela je sve jača medijska kampanja protiv kokaina koja je rezultirala njegovom zabranom u SAD-u 1914., dok su europske zemlje za tim primjerom pošle desetljeće kasnije. Uzgoj i konzumacija lišća koke legalna je, međutim, u većini južnoameričkih zemalja, a u Ekvadoru od njega proizvode i popularni energetski napitak. Prema procjenama međunarodnih organizacija, u EU je 12 milijuna ljudi probalo kokain najmanje jednom.
Ako se napravi povijesni osvrt i na druge tradicionalno rabljene, a danas zabranjene supstance, rezultati su slični. Uglavnom, stoljećima i duže, one postoje kao suputnik civilizacije, a obično imaju i konkretnu namjenu. Potom dolazi do zanimanja znanosti za njih krajem 19. stoljeća, slijedi nekoliko desetljeća intenzivne primjene, a potom zabrane, prohibicija i prepuštanje njihove proizvodnje i distribucije kriminalnom miljeu s redovitom posljedicom; porastom broja ovisnika i onih koji zbog nekvalitetne tvari ili nestručnog rukovanja imaju fatalne posljedice.
Češki primjer
Cijeloj priči svakako valja dodati i izvorno filozofsko ili etičko pitanje istaknuto na početku: jesmo li doista u razdoblju apsolutnih ljudskih osobnih sloboda i ako jesmo, zbog čega se one zaustavljaju kad je u pitanju (zlo)uporaba narkotika, a sve češće i duhana? Različita istraživanja, iz različitih povijesnih epoha, daju o štetnosti pojedinih narkotika jako različite rezultate, no čak i kad bi najcrnija predviđanja o štetnosti bila točna, ima li danas prostora za postavljanje pitanja je li pojedinac slobodan raspolagati svojim životom i navikama i u tom kontekstu? Odakle državi ili društvu pravo da se miješa u nečiji privatni život do te mjere da ga ograničava u izboru onoga što će konzumirati? Istovremeno, nemojmo zaboraviti, potpuno legalno se prodaju i marketinški agresivno promoviraju bezbrojni proizvodi nedvojbeno škodljivi zdravlju, a često namijenjeni najmlađima.
Na kraju, nije zgorega spomenuti da su lani u britanskom medicinskom časopisu “Lancet” objavljeni rezultati istraživanja po kojima je alkohol, kao općeprihvaćeno sredstvo zabave i opuštanja, zapravo štetnije za pojedinca i zajednicu od kokaina, heroina, canabisa ili MDMA, pogotovo ako se uzmu u obzir i posljedice po društvo, što su autori istraživanja i učinili. Možda je i iz tog razloga u dijelu zemalja EU zadnjih godina došlo do postupnog ublažavanja zakona koji tretiraju uporabu droge za osobne potrebe u čemu su najdalje otišli u Češkoj gdje je dozvoljen uzgoj canabisa, kaktusa i gljiva za vlastite potrebe kao i posjedovanje 1,5 grama kokaina ili heroina, a zakon je stupio na snagu lani.
U Hrvatskoj je, pak, Vlada, kad je u pitanju aktualni prijedlog izmjena Kaznenog zakona, odbila prijedlog radne skupine o transferu posjedovanja narkotika iz sfere kaznenog djela u prekršajnu, pa se, s obzirom da češki primjer nije dio europskog “acquisa”, kod nas nije mnogo promijenilo; predlaže se tek smanjenje zatvorske kazne na šest mjeseci.
najnovije
najčitanije
Zadar
Prgodan program
Makedonsko kulturno društvo Biljana upriličilo program »Ususret Uskrsu«
Košarka
NBA liga
Cleveland zadnji sudionik drugog kruga, sada ih čeka Boston
Hrvatska
BIVŠA MOSTOVKA
Marija Selak Raspudić gostovala u Nu2: Nisam zbog toga sretna, ali zabrana pobačaja nije rješenje
Nogomet
HNL
Dinamo pobijedio kod Rijeke 2-1 i pobjegao na +4
Sport
Miris oktana
NAGRADA GRADA ZADRA Vesela utrka u kojoj su Fićo i Tesla jedan uz drugoga
Zadar
HRISTOS VASKRSE!
U Zadru proslavljen pravoslavni Uskrs: Pozivam vas da neumorno njegujemo potrebu za narodnim jedinstvom
Zadar
Rekordne brojke
[FOTO] Završeno 11. izdanje Wings for Life utrke, pobjednici u Zadru Kristijan Rubinić i Nataša Šustić
Zadar & Županija
Velika utrka
FOTO Točno u 13 sati krenula utrka Wings for Life, 8000 sudionika trče za one koji ne mogu
Zadar
Vremeplov
FOTO Zadar postao pravo središte svijeta oldtimera
Zadar
Poseban dan