Pažani školjkama tepaju na sto načina

Dagnica, klapun, loštura, mošun, prilipak, ugrc, klapunić, špingola, prstac, petrovo uho, moštrica, šara caska, datula, kapalonga, kapešanda, kaneštra samo su neki od tih naziva. Ipak, od svih školjaka, na Pagu se najviše vadi klapunić (kućica-amigdala decussata)

Paška uvala je jedno  od školjkama najbogatijih područja na Jadranu. To se može  zahvaliti obliku uvale koji podsjeća na lagunu, vrlo izraženoj  plitkoći i sastavu tla.
– U sastavu tla otoka Paga  prevladavaju kredni vapnenac  i eocenski lapor, a gotovo čitava jugozapadna obala Paške  uvale sastavljena je od konglomerata šljunka i pijeska, navodi prof. dr. Mate Suić u knjizi “Pag”.
– Tu su na mnogim mjestima,  djelovanjem žive vode i mora,  nastale pećine uz samu uvalu  koja je sastavljena od čistog  izglačanog šljunka.
Upravo takvo podmorje je  pogodno za život i razmnožavanje velikog broja školjaka.
Pjeskovito tlo  i slatka voda
– Sedimentno pjeskovito tlo  svakako je pogodno za život i  razmnožavanje brojnih vrsta  školjkaša među kojima je onda  i velik broj onih školjaka koje  se koriste u prehrambene svrhe, koje su jestive i koje se u tu  svrhu vade iz prirodnog ambijenta ili se umjetno uzgajaju.  Pjeskovito dno i pličine, to je  upravo onaj tip dna koji je vrlo  pogodan za školjke. Pored toga, nekim vrstama školjaka posebno pogoduje i blizina slatke  vode, kao što su podmorski  izvori ili voda koja izvire u  blizini obale pa se slijeva u  more, kaže dr. sc. Ivana Grubelić iz Oceanografskog instituta u Splitu.
Svega toga u Paškoj uvali,  obrubljenoj s 27 km pješčanih  plaža ima u izobilju. Na mnogim se plažama nalaze izvori  slatke vode, koja složenim podzemnim kanalima dolazi s  Velebita. O značenju školjaka  u životu Pažana svjedoči i to što  u paškom dijalektalnom govoru ima više od stotinu naziva  za razne vrste školjaka. Dagnica, klapun, loštura, mošun,  prilipak, ugrc, klapunić, špingola, prstac, petrovo uho,  moštrica, šara caska, datula,  kapalonga, kapešanda, kaneštra samo su neki od tih  naziva. Od svih školjaka, na  Pagu se najviše vadi klapunić  (kućica-Amigdala decussata).  To je mala, sivo-žuta ili  smeđo-zelena školjka nježnih i  lako lomljivih ljuštura koja se u  obilnim količinama nalazi na  južnom dijelu Paške uvale. Na  Pagu je vrlo popularan i klapun  (rumenka-Meretrix chione).  Puno je veći od klapunića, narančaste je boje i ima vrlo čvrstu ljušturu. Iznimno je ukusan, a na Pagu se gotovo isključivo jede prijesan. Da bi se  nabralo klapuna, potrebni su  dobro oko i sigurna ruka. Živi  u pjeskovitom dnu, zavučen i  dobro skriven. Hvata se za bonace sa čamca, posebnim alatom nalik kliještama. Prnjavica  (Venus verrucosa) je Pažanima  jedna od najdražih školjaka.  Ima je u cijeloj uvali, ponajviše  na području Prosike. Mošun  (kunjka-Navicula noae) je vrlo  tražen, no na tržištu ga ima vrlo  malo. Raste na kamenitom  dnu, često dobro skriven naslagama morske trave. Jedna od  najrasprostranjenijih školjaka  u Paškoj uvali je gudera (kopito – Spondylus gaederopus).  Ima je posvuda, no Pažani iz  nepoznatih razloga tu vrlo  ukusnu školjku ne jedu.
 Paška špingola
– Ta se školjka vjerojatno ne  jede samo zato jer se mora  izvući s kamenom na kojem se  nalazi, a to je teško, kažu školjkari.
No, ako Pažani ne jedu gudere (kopita) donedavno su jedini na Jadranu jeli špingolu,  morsko jaje. Tek se posljednjih  godina morsko jaje nudi u restoranima većine mjesta na  obali. No, da su Pažani donedavno jedini jeli špingolu  dokazuje i to što od svih mjesta  na Jadranu samo u Pagu postoji poseban, dijalektalni naziv za morsko jaje. Pažani, ali i  drugi, špingolu općenito smatraju školjkom. No, špingola  nije školjka.
– Morsko jaje nije školjka,  ona spada u rod tunikata i više  je rangirana u odnosu na školjkaše, kaže dr. sc. Ivana Grubelić.
– Za razliku od školjaka koje  traže pjeskovito dno, morsko  jaje se zadržava na čvrstom  dnu.
No, bila špingola školjka ili  ne, ona je u Pagu nezaobilazan  dio ljetnih radosti. Na Pagu se,  primjerice, ne može zamisliti  ribarska večer bez obilja špingola. Loštura (periska-Pinna  nobilis) je najveća od svih školjaka koje se mogu naći na  Jadranu, pa tako i u akvatoriju  otoka Paga, ali je i najugroženija. Privlačna je turistima koji je vade i uzimaju kao  suvenir, ali još je zanimljivija  izrađivačima nakita, jer ima sedefastu strukturu koja je dobar  materijal za izradu nakita. Od  1994. godine prema Zakonu o  zaštiti prirode, sakupljanje,  izlov i trgovina ovom vrstom  školjke je strogo zabranjena. Iz  vremena kada su se periske  smjele vaditi ostalo je sjećanje  na izvanredan brudet koji se od  njih radio.
Nedavna istraživanja Oceanografskog instituta iz Splita  su pokazala kako je more u  Paškoj uvali jedno od najčišćih  na Sredozemlju, a to je jamstvo  opstanka školjaka.