Otac i sinovi Kolega, koji su prije dva dana doživjeli brodolom kod otočića Galijul, ogorčeni su načinom na koji je organizirano njihovo spašavanje, a jednako tako i izvlačenje broda. Kažu da je sreća što njihovi životi nisu ovisili o službama za spašavanje
Ovo što smo ja i moji sinovi doživjeli je jedna velika sramota. Ogorčeni smo na postupanje svih uključenih u naše spašavanje, nakon što smo u ponedjeljak poslijepodne doživjeli havariju kod Pašmana. Ono što je do sada izišlo u medijima jednostavno nije istina i zato želimo da se čuje i naša strana priče – rekao je Josip Kolega (61), dugogodišnji iskusni ribar iz Kali na otoku Ugljanu, koji se kao i nebrojeno mnogo puta ranije iz mjesne lučice sa sinovima Mirkom (31) i Tonćijem (35) uputio u ribolov prema otočiću Galijul. Tu ih je oko 15 sati uhvatilo je nevrijeme, a nakon desetak minuta u naletu jakih valova brodica im se prevrnula na bok.
Bočni val prevrnuo brodicu na bok
– Taman smo se spremali baciti mreže, a prije nego smo uspjeli baciti “kavical” udarila nas je s boka jaka mareta i prevrnula nam brod. Udar je oca odbacio u kabinu, a mene i brata u more, ispričao nam je Mirko, mlađi Josipov sin, još vidno potresen nakon proživljenog brodoloma koji je umalo završio tragično.
Mirkov stariji brat Tonći nakon pada u more nekako se potom uspio domoći broda i izvući iz mora, no Mirko nije bio te sreće. Uhvatili su ga valovi pa je jedini izlaz vidio na kopnu udaljenom oko 500 metara od mjesta brodoloma.
– Nije mi preostalo ništa drugo nego plivati prema obali, a kada sam konačno doplivao bio sam izmoren, promrzao i gotovo bez odjeće. Činilo mi se da je prošla cijela vječnost kada sam ugledao brod na kojem su uz nekog meni nepoznatog čovjeka i ženu bili moj brat i otac. Kasnije sam saznao da su ploveći prema Murteru primijetili brata i oca koji su s broda mahali i vikali, a kada su ih ukrcali na svoj brod žena je nazvala centar 112 i obavijestila ih o svemu, događaju i lokaciji na kojoj se nalazimo. Tim ljudima koji su potom i mene ukrcali na brod te nas prevezli do Pašmana neizmjerno smo zahvalni, kao i čovjeku koji nas je na Pašmanu primio u kuću, dao nam toplu odjeću… spasio nas – ispričao nam je Mirko, no potom se prisjetio dolaska policije i njihova postupka koji je naljutio i razočarao i njega, jednako kao i njegova oca i brata.
– Mi jednostavno ne možemo shvatiti zašto smo toliko dugo bili u moru i zašto je policiji i tim spasiocima toliko dugo trebalo da dođu do nas. Ako se to zove spašavanje, e pa onda ne znam što bih više rekao – ogorčeno prepričava ribar potkrijepivši svoju priču podatkom da su ih sat i pol prije brodoloma zaustavili policajci s namjerom da im prekontroliraju dokumente. Međutim, u tome su ih spriječili veliki valovi pa su ih samo zapitali za dozvolu, a nakon što su im rekli naziv svog ribarskog obrta i broj dozvole, otplovili su prema Biogradu. Drugi susret s policajcima uslijedio je nakon brodoloma kada je do njih doplovio policijski granični brod “Nikola Tavelić” opremljen za spašavanje na moru.
– Umjesto da nam pomognu i da nas što prije odvezu liječnicima, oni su nam dali papir da zapišemo svoje podatke. Ni suhe čarape kod sebe nisu imali, a oni su spasioci – ljutito je zaključio Mirko dodavši kako je ogorčen i na organizaciju spašavanja putem centra 112. Mišljenja je da je upravo u obavještavanju i međusobnoj komunikaciji između službi izgubljeno dragocjeno vrijeme što bi nekom drugom ubuduće moglo značiti izgubljen život.
Loša organizacija spašavanja i izvlačenja broda
– Da je kontaktirana Pomorska policija na vrijeme, oni policajci koji su nas ranije legitimirali sjetili bi se gdje su nas vidjeli, a od Biograda su do nas mogli stići za pet minuta – ljutit je Mirko. Svoj život stoga, kaže, i on, a i njegov brat i otac, duguju ljudima iz Murtera bez kojih bi ih do dolaska spasilačkih službi zasigurno “progutalo” more. No, osim organizacije spašavanja, Kolege je ogorčio i odnos prema njihovoj imovini, a i okolišu. Naime, napominju kako je njihov brod ostavljen da pluta.
– Ne da nisu organizirali izvlačenje broda, već ga nisu ni označili kako bi upozorili ostale pomorce, niti su se pobrinuli za naftu koja je bila u brodu. Sve to smo sutradan obavili mi sami uz pomoć naših prijatelja, ronilaca i zaposlenika u ribogojilištu “Cromaris” – rekao je Mirko, a to je potvrdio i njegov prijatelj Ivica Ćikarela koji se nije mogao načuditi da je brod s toliko nafte ostavljen da pluta na svega kilometar od kaveza s ribom. Cijelu priču Kolege i njihovi prijatelji odlučili su podijeliti s javnošću u nadi da će se na njihovom primjeru nešto naučiti kako netko drugi ne bi morao prolaziti isto, a možda i izgubiti život.
Izvukli brod uz pomoć prijatelja
Otac i sinovi Kolega sa svojim prijateljima i zaposlenicima ribogojilišta “Cromaris” u utorak rano ujutro otišli su do mjesta brodoloma kako bi izvukli brod i spasili što se spasiti još dalo, što je potrajalo gotovo cijeli dan. No, kako nam je ispričao njihov prijatelj Ivan Ćikarela, nitko, baš nitko iz policije, a niti iz Lučke Kapetanije cijeli dan nije prošao kako bi provjerio što se događa i u kakvom je stanju brod.
Ljuti na policiju
Nakon što je doznao za brodolom svog zeta Mirka Kolege i njegova oca i brata, Gojislav Škara uputio se svojom brodicom na mjesto brodoloma od kojeg je prošlo nešto više od dva sata. Putem je naišao na policijski brod koji ga je zaustavio, a potom su mu zatražili dokumente i ribarsku dozvolu.
– Iako im je moj punac odmah objasnio da ide vidjeti što mu je sa zetom, da nam se brod prevrnuo, policajci su bili bezobrazno uporni – ispričao nam je Mirko Kolega dodavši kako ga nakon svega ne bi začudilo i da mu punca kazne zbog psovki koje im je u tako uzrujanom stanju uputio.
Prijavu uz pristojbu od 20 kuna moraju predati u Šibeniku
Dan nakon što su izvukli brod i oteglili ga u Ždrelac, Kolege su primijetili da im nedostaje dosta alata. Utvrdili su kako je ispao iz broda, a potom su kontaktirali Kapetaniju kako bi im odobrili da alat s morskog dna pokupe kočom s obzirom da je kočarenje na tom dijelu zabranjeno.
– Najprije su mi rekli da im uputim mailom zahtjev, a onda su mi rekli da moram ispisati obavijest o nezgodi na moru i uz pristojbu od 20 kuna dostaviti Kapetaniji. Prva informacija je bila kako to moram predati u Preku, jer je brod tu registriran, a onda da ipak ne nego u Biogradu jer je to njihovo područje. Posljednja informacija je bila da moramo odnijeti tu prijavu o nezgodi u Šibenik, jer su otkrili kako područje gdje nam se to dogodilo spada pod njihovu nadležnost – s nevjericom nam je ispričao Mirko Kolega.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
BIVŠA MINISTRICA
Vesna Pusić želi zajedničku vladu HDZ-a i SDP-a: Milanović bi nam to trebao omogućiti
KK Zadar
Premijer liga, doigravanje
Žilavim Dubravašima uzeta mjera za vodstvo u seriji
Ostali sportovi
BBK PAKOŠTANE
Na Praznik rada održan tradicionalni MTB Maraton Vransko jezero
Zadar
SPAS PLANETA
Učenici OŠ Smiljevac za Dan planeta Zemlje tražili rješenja za bolji život na Zemlji
Zadar
WINGS FOR LIFE
U nedjelju se zbog utrke mijenja mjesto ukrcaja putnika na liniji Zadar-Preko
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST