Moglo bi se tvrditi da je globalizacija u osnovi fenomen s pozitivnim učincima jer približava ljude i omogućava im da komuniciraju neovisno o vremenu i prostoru. S druge strane, mogu se naći suprotni stavovi o globalizaciji kao prijetnji svemu što je lokalno, tradicionalno, autohtono, jer ona teži brisanju razlika i stvaranju neke vrste globalne kulture. Proces globalizacije u različitim varijantama dovodi do destabilizacije identiteta što se izražava kao kriza identiteta, kako na osobnoj, tako i na kolektivnoj razini. Kako je identitet istovremeno temeljna ljudska potreba i pretpostavka zajednice, kriza identiteta vodi k različitim vrstama latentnih i manifestnih sukoba
Na Sveučilištu u Zadru Marina Kuzmanić Petreš obranila je magisterij pod naslovom “Postmodernističko shvaćanje identiteta u procesu globalizacije (s posebnim osvrtom na Hrvatsku)”.
Identitet
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu magisterija?
– Predložena tema rada učinila mi se interesantnom podlogom jednog sociološko-politološkog promišljanja, budući da sam kao politolog htjela sagledati aspekte triju pojmova identiteta, globalizacije i postmodernizma iz sociološkog kuta gledanja, a time pokušati iznaći odgovore na brojne nedoumice koje se vrlo izravno osjećaju u našoj svakodnevnici.
Čovjeka našeg doba razdire potreba da se odredi prema brojnim sferama vrijednosti, naročito onoj iz koje proistječe i u kojoj je ukorijenjen kao i onoga što vrijeme nameće kao vrijednost.
U ovom svijetu bez čvrstog uporišta ljudi traže nove veze koje otvaraju velika pitanja kada se, prije i iznad svega, želi sloboda. Stoga se postavlja pitanje: što bismo mogli napraviti kako bismo uspješno pobijedili znakove anomije koji prate modernizaciju, postmodernost i globalizaciju, a da se pritom na kocku ne stavi sama sloboda? To je na određeni način, nagradno pitanje modernih društava. Moderna društva teško izlaze na kraj s ovom temom, a postmoderna još i teže. Ipak, bez zajedničkih vrijednosnih uvjerenja širi se bacil anomije u svim oblicima.
Odabir pojma identiteta kao središnje teme rada smatram znanstveno opravdanim i relevantnim, prije svega zbog toga što je ono jedno od ključnih pitanja nestabilnih društvenih uvjeta koje karakteriziraju ne samo suvremeno hrvatsko društvo, već i svijet u cjelini.
O čemu je riječ u Vašem magistarskom radu?
– Rad je podijeljen na uvod, tri poglavlja i unutar njih niz potpoglavlja, nakon kojih slijede zaključne napomene. Cilj rada prilog je promišljanju identiteta u globalizirajućem društvu. Za realizaciju tog cilja u radu su razjašnjeni pojmovi identiteta, globalizacije i postmodernizma te ozbiljne terminološke poteškoće koje ih prate budući da ne postoji njihova univerzalna definicija.
Rasprava o identitetu postaje posebno važnom u odnosu na europske integracije i proces globalizacije. Običan čovjek se pita moraju li se pod udarom jakih i moćnih slabiji narodi pokoriti i izgubiti u integracijskim i globalizacijskim procesima. Odgovor na ta pitanja ovisi o njegovanju i čuvanju vlastitog identiteta. Identitet je iznimno važan za određivanje položaja pojedinca i grupa u međunarodnim odnosima i procesu globalizacije. Često se zamišlja kao spona tj. kao sklonost povezivanju između nekih pojedinaca, koja ih spaja u kolektiv. No takvo je shvaćanje dvosjeklo: spona koja povezuje neke pojedince istodobno može distancirati druge i voditi u ekskluziju. Identitet podrazumijeva uspoređivanje među ljudima i ustanovljavanje sličnosti i razlika među njima. Danas postaje najsnažnijim instrumentom nacionalne homogenizacije i mobilizacije. Stoga je pojam identiteta usko povezan s pojmovima kulture i društva, jer se identiteti stvaraju kroz kulture, odnosno društva kojima ljudi pripadaju. Međutim, odnos između kulture i društva, s jedne strane, i identiteta, s druge, različite teorije (pristupi) vide različito. Modernistički pristupi identitetu smatraju da on nastaje jednostavno iz uključenosti u pojedine kulture (društva). Oni identitete vide kao stabilne, zajedničke pojedinim društvenim skupinama i utemeljene na jednoj ili dvjema ključnim varijablama (npr. klasa, rod, etnička pripadnost, nacionalnost). S druge strane, postmodernistički pristupi, usvajaju različita stajališta glede identiteta naglašavajući njihove različite aspekte, promjenjivost, izbor i proturječja. U vezi s ovim potonjim, smatra se da se društva (kulture) i identiteti njihovih članova fragmentiraju u mnoge različite skupine. O tome je, u najkraćim crtama ovdje navedeno, riječ u prvom dijelu rada.
Nadnacionalna kategorija
Slijedom toga, u drugom dijelu rada osvrnula sam se na raspravu o pojmu globalizacije, te čitavim nizom različitih, pa često i suprotstavljenih definicija i razmišljanja o fenomenu globalizacije. Poteškoće počinju već kod pokušaja određenja pojma. Priznata i važeća definicija “globalizacije” ne postoji ni u znanstvenoj kao ni u javnoj raspravi o globalizaciji.
Ispod ideje globalizma jasno se razaznaje zapravo ne ideja poštovanja i suživota ljudi različitih kultura nego ideja stvaranja globaliziranog čovjeka tj. čovjeka oslobođenog vlastitog kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta. Ako su moderna društva 19. i 20. st. obilježena snažnom industrijalizacijom, jakom ulogom država i formiranjem nacija kao najsnažnijih kolektiviteta, nadolazeće postmoderno društvo afirmira nadnacionalne kategorije, društvo umjesto države. Zapravo se radi o poništavanju malih, nemoćnih naroda i država s njihovim identitetima i kulturama na račun onih moćnijih. Moglo bi se tvrditi da je globalizacija u osnovi fenomen s pozitivnim učincima jer približava ljude i omogućava im da komuniciraju neovisno o vremenu i prostoru. S druge strane, mogu se naći suprotni stavovi o globalizaciji kao prijetnji svemu što je lokalno, tradicionalno, autohtono, jer ona teži brisanju razlika i stvaranju neke vrste globalne kulture.
Proces globalizacije u različitim varijantama dovodi do destabilizacije identiteta što se izražava kao kriza identiteta, kako na osobnoj, tako i na kolektivnoj razini. Kako je identitet istovremeno temeljna ljudska potreba i pretpostavka zajednice, kriza identiteta vodi k različitim vrstama latentnih i manifestnih sukoba.
Zatim sam u trećem dijelu rada pokušala razmotriti zašto globalizacija stvara tako različite posljedice u različitim društvima. U nekim društvima potiče razvoj (strana ulaganja), drugdje stvara nove strukture radne snage, ali izaziva nepodnošljivu nesigurnost, sužavanje prostora demokratskog odlučivanja i krizu nacionalne države.
Kao dugotrajni povijesni proces u kojemu ljudski rod od samih početaka svojim kretanjem i izumima teži sveobuhvatnosti svijeta, globalizacija je svoje ubrzanje doživjela raspadom realnog socijalizma i slomom komunističkih jednostranačkih režima u zemljama srednje i istočne Europe i u bivšem Sovjetskom Savezu.
Koji bi bio doprinos znanosti ovog rada?
– Što se teorijske podloge i aktualne relevantne spoznaje, odnosno stanja istraženosti predložene teme tiče, sudeći prema golemoj količini teorijskih djela, istraživačkih studija i publikacija, objavljenih u posljednjih desetak godina, ne bi bilo pretjerano ustvrditi da je pitanjima o identitetu i naročito globalizaciji zaokupljena gotovo cjelokupna svjetska znanstvena zajednica, upravo zbog njihove aktualnosti.
Međutim, mišljenja sam da to nikako ne ugrožava disciplinarnu specifičnost zadane teme, već naprotiv potvrđuje metodičku anticipaciju o kompleksnoj spoznajnoj cjelini.
Nastavno tomu praktičnu primjenjivost spoznaja do kojih sam u ovom radu kanila doći može se opravdati činjenicom da bi rad trebao predstavljati kvalitetan i sistematičan izvor znanstvenih informacija kako za područje teorijske sociologije, također i za istraživačko područje politologije.
Globalizacija, postmodernizam i identitet, baš kao i sama budućnost, podsjećaju da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalno razmatranje i koji nemaju svršetka ma koliko god bili istraživani. To je dakle neiscrpno vrelo za znanost i znanstvenike. U svakom slučaju, pred nama su u tijeku procesi koji određuju sadašnjost kao i budućnost nas i generacija koje dolaze. Sposobnost prilagodbi i kreativnost u ovim promjenama te stvaranje strateških razvojnih programa, odredit će naše mjesto u izgradnji kulturno osebujne, društveno stabilne i bogate Hrvatske u ujedinjenoj Europi.
Istina je relativna
Koliko Vam je vremena trebalo za izradu rada i čime ste se sve služili?
– Za izradu magistarskog rada uložila sam gotovo dvije godine rada u to računajući čitanje relevantne literature, pripremu i konzultacije s mentorom. Metodologija rada zasniva se na sustavnom prikupljanju literature i istraživačke građe, te interpretaciji i analizi istih.
Čime se trenutačno bavite?
– Radim u gradskoj upravi Grada Splita, Službi za kulturu i umjetnost, na mjestu savjetnice za izložbenu, filmsku djelatnost i zaštitu prirode.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Apsolutno ću uložiti sve svoje intelektualne napore kako bih nastavila u tom smjeru. Naime, razumijevanje temeljnih uvjerenja postmodenog stanja usmjerit će nas ka promišljanju budućnosti. Postmoderno promišljanje budućnosti uviđa da je istina relativna i da se konstantno mijenja. Također, identitet je aktualno pitanje u globalizirajućem društvu u kojem vladaju globalizirani odnosi. Promjenom šire društvene paradigme iz korijena se mijenja i pozicija identifikacije vlastitog identiteta te, posljedično nastaje kriza poimanja pripadnosti kao bitne odrednice identiteta. Razrješenje je moguće tražiti u samorazumijevanju vlastite osobnosti, svog mišljenja i djelovanja koje se realizira u društvenoj stvarnosti i nju na ključni način kreira.
Planovi za budućnost?
– Sretna kombinacija privatnog i poslovnog, uz mnogo truda i rada.
HRVATSKA U PROCESU GLOBALIZACIJE
Za Hrvatsku je, kao i za druge zemlje koje su tek nedavno krenule na put samostalnosti, prihvatljiva upravo Europa koja jamči obranu nacionalnog identiteta svih svojih članica i čuva kulturne razlike. Moglo bi se reći da su za Hrvatsku integracijski procesi, osobito u političkom smislu, došli prenaglo, u trenutku stvaranja vlastite države, za koju su vezani snažni nacionalni osjećaji, u trenutku kada je Hrvatska više bila zaokupljena svojom prošlošću negoli svojom budućnošću. Svijest da je u Europi uvijek imala podređen položaj, što je tragična sudbina svih malih naroda, i da se tijekom cijele svoje povijesti borila za stjecanje suvereniteta i uspostavljanja samostalne države učinila je Hrvatsku opreznom u promišljanju bilo kakve integracije u neku novu zajednicu kako se ne bi dovela u neravnopravan položaj. Unatoč navedenim specifičnostima, Hrvatska je otvorena za sve oblike međunarodne suradnje i međunarodnog udruživanja s jasno izraženom željom za brzo uključivanje u Europsku uniju. Složene socijalno-ekonomske probleme koje treba ubrzano rješavati paralelno prati rastuća svijest o tome da se nijedna zemlja, pa ni Hrvatska, danas ne može smatrati izoliranom od međunarodnih događaja i razvoja uopće. Hrvatska kao mlada i mala zemlja treba rješavati dvije bitne zadaće: izboriti se za trajno stabilan položaj u međunarodnom poretku držeći se spoznaja o glavnim trendovima svjetskog razvoja, te uskladiti globalna kretanja s interesima hrvatskog naroda i njegovom potrebom za uključenjem u europske integracijske procese. Prijeko je potrebno razvijati svijest o suvremenom europskom identitetu u već postojećem i stabilnom hrvatskom identitetu. Hrvatska mora profilirati svoj identitet, ne prema onome što mislimo o sebi, nego prema onom što uistinu jesmo i po čemu bismo mogli biti drugima najprivlačniji. Bez koncepcije i jedinstvenog projekta pojedinačni promotivni dosezi su mali. Takav pristup identitetu može sačuvati naše nacionalne posebnosti, pobijediti izazove globalizacije te istodobno osigurati Hrvatskoj bolju poziciju na međunarodnom političkom i gospodarskom tržištu. Zapravo takvim pristupom možemo očuvati hrvatski identitet te ga učiniti prepoznatljivim i privlačnim u svijetu.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
NAJAVLJENO
U Gospiću je sve spremno za 12. Susret hrvatske katoličke mladeži
Hrvatska
SVETI OTAC
Papa Franjo nostalgičan za putovanjima vlakom
Hrvatska
USTAVNI STRUČNJACI
Milanović bi morao prirediti bar jedan krug konzultacija. Plenkovića, Grbina i ostale bi mogao zvati i telefonom
Zadar
IZLOŽBA FOTOGRAFIJA
“GODIŠNJI ODMOR”: Otvorena izložba fotografija Mare Milin povodom 30 godina djelovanja
Zadar
dani povijesti
Na Sveučilištu u Zadru održani XVII. Dani povijesti
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
WINGS FOR LIFE