Arbanaški govor u Registru nematerijalne baštine RH

Školom Gospe Loretske prvi put se nakon 100 godina sistematski prišlo učenju govora zadarskih Arbanasa. Trud se isplatio jer je Društvu zadarskih Arbanasa stiglo priznanje i rješenje Ministarstva kulture da je govor zadarskih Arbanasa upisan u Registar nematerijalne baštine RH
Društvo zadarskih Arbanasa ponovno započinje sa „Školom Gospe Loretske” u kojoj se uči govor zadarskih Arbanasa.
Novi ciklus učenja govora zadarskih Arbanasa održat će se tijekom tri sata do Nove godine, na način da će se svakog mjeseca održati po jedan sat. Prvi sat održat će se u srijedu, 20. listopada 2010., a trajat će od 19 do 20 sati, drugi će biti 17. studenoga 2010., a treći 15. prosinca 2010. u isto vrijeme. Sva predavanja održat će se u prostorijama sjedišta Društva zadarskih Arbanasa u zgradi u Ulici nadbiskupa Vicka Zmajevića u Arbanasima. I ovog puta vlada velik interes za pohađanje Škole i učenje govora zadarskih Arbanasa, pa u Društvu zadarskih Arbanasa očekuju veći broj polaznika nego u svibnju.
Gegski dijalekt
Enio Grdović, predsjednik Društva Zadarskih Arbanasa kazao je kako će tijekom ova tri sata polaznici jedan dio gradiva ponoviti te će i nadograditi naučeno gradivo. 
– Želimo da govor naših djedova, očeva i naših predaka, ali i nadbiskupa Vicka Zmajevića, ostane živ i poslije nas. Ne želimo biti generacija koja će prekinuti tradiciju govora i zato smo se odlučili pokrenuti ovu školu u kojoj će naša djeca moći naučiti govor svojih predaka kako bi ga mogli prenijeti na svoju djecu, rekao je Enio Grdović, predsjednik Društva zadarskih Arbanasa. Objasnio je kako se radi o dvojezičnosti (gegskom dijalektu i hrvatskom govoru), zbog toga što su ga pričali mještanima koji su živjeli uz samu granicu. Dodaje da su zadarski Arbanasi Hrvati koji znaju svoje podrijetlo, a to je Barska Nadbiskupija, i dolaze iz mjesta koja se i dan danas zovu najjužnija hrvatska mjesta (Brisku, Šestani, Livari i ostala), i u kojima se služi misa na hrvatskom jeziku.
Istaknuo je da se zadarski Arbanasi okupljaju oko Gospe Loretske u brojnim područjima, pa tako i u govoru. Podsjetimo, Škola Gospe Loretske, pokrenuta je u sklopu „Dani Gospe Loretske 2010.” tijekom svibnja, kada su održana četiri školska sata na kojima se 50-ak polaznika Škole upoznalo s osnovama govora zadarskih Arbanasa. Po završetku Škole svaki je sudionik dobio diplomu kojom se potvrđuje da je pohađao početak učenja Govora zadarskih Arbanasa. Trud se isplatio jer je Društvu zadarskih Arbanasa stiglo priznanje i rješenje Ministarstva kulture te ministra Božidara Biškupića da je govor zadarskih Arbanasa upisan u Registar nematerijalne baštine Republike Hrvatske. Školom Gospe Loretske prvi put se nakon 100 godina sistematski prišlo učenju govora zadarskih Arbanasa.
Sistematski pristup
Naime, do sada je bilo nekoliko pokušaja, ali oni nisu zaživjeli. Kao bazu za svoju školu organizatori su uzeli “Rječnik govora zadarskih Arbanasa”, koji je napisao dr. Kruno Krstić Grdović i objasnio da su prilikom pokretanja škole učenja Govora  zadarskih Arbanasa odmah odlučili da će tome prići sistematski. Kazao je da je na pripremama materijala koordinirao kao predsjednik, na tome je zajednički radilo više 20 osoba iz Društva zadarskih  Arbanasa.
– Pripreme su bile teške jer je trebalo oživjeti nešto što se sistematski nije koristilo gotovo 100 godina. Naime, nikad nije postojala sistematizacija rada prema kojoj bi se radilo i učilo govoru zadarskih Arbanasa, pa je sve trebalo pokrenuti iz temelja, objasnio je Grdović. Dodao je da su zahvalni svim osobama koji su se uključili u rad škole, jer je većina njih dobrovoljno odlučila potrošiti svoje vrijeme i energiju kako bi škola što prije zaživjela i krenula s radom. Grdović je rekao da su se svi u Društvu zadarskih Arbanasa zajedno uključili da se stvore i materijali za predavanje, jer ne postoje ni udžbenici, ni rječnici, ni priručnici, ni ikakvi materijali prema kojima bi učitelji mogli predavati polaznicima tečaja. Jedino na čemu su gradili predavanja bio je “Rječnik” dr. Krune Krstića, a sve ostalo su morali stvoriti sami.