ZDRAVSTVO Kandidati o nedostatku liječnika, dostupnosti abortusa i izazovima zdravstvene skrbi

U protekla dva dana, troje kandidata iz sedme izborne jedinice predstavilo je u Zadarskom listu dijelove programa s kojima vodeće političke opcije izlaze na parlamentarne izbore zakazane za srijedu, 17. travnja. U posljednjem, trećem danu sučeljavanja fokus stavljamo na poteškoće s kojima se suočava zdravstveni sustav.

U sedmoj izbornoj jedinici, kojoj osim čitave Ličko-senjske i Karlovačke županije te dijelova Primorsko-goranske i Sisačko-moslavačke županije, pripada i trećina općina jedinica lokalne samouprave iz Zadarske županije (općine Gračac, Jasenice, Kolan, Novigrad, Posedarje, Povljana, Ražanac, Starigrad i Vir te gradovi Obrovac i Pag), razgovarali smo – abecednim redom sa Šimom Buškulićem (DP), Šimom Gligorom (Most) i Tonijem Herendom (SDP), dok se HDZ-ov Rade Šimičević ispričao zbog zauzetosti drugim obvezama u kampanji.

Prema podacima Hrvatske liječničke komore, u Hrvatskoj nedostaje više od 400 liječnika na razini primarne zdravstvene zaštite s negativnom trendom u narednih 5-10 godina. Važno je napomenuti da je čak 40 posto obiteljskih liječnika starije od 60 godina, što znači da se može očekivati da će manjak u narednim godinama.

Osim liječnika obiteljske medicine, nedostaje i pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ginekologa, a liječnici se ne javljaju na specijalizacije kojih najviše nedostaje. S obzirom na to da specijalizacije traju četiri ili pet godina, izgledno je da je to problem koji se neće moći riješiti ni za mandata sljedeće vlade. Umjesto toga, stvari bi mogle postati i gore, jer trenutno u hrvatskom zdravstvu na pola radnog vremena radi čak 639 umirovljenih liječnika.

Nedostatak liječnika i medicinskih sestara rezultira u konačnici dugačkim listama čekanja koje pacijente tjeraju na skupe odlaske privatniku, što kod građana izaziva revolt s obzirom na to da čitav radni vijek nemali iznos uplaćuju kao doprinose za zdravstvo.

Osim o funkcioniranju zdravstvenog sustava, kandidate iz Zadarske županije na izbornim listama u VII. izbornoj jedinici priupitali smo i o dvije izrazito polarizirajuće, a na europskoj razini aktualne teme vezane uz javno zdravlje – prva je abortus, a druge legalizacija marihuane. Naime, Francuska je prošli mjesec postala prva zemlja na svijetu koja je u svoj ustav unijela pravo na pobačaj, a od početka travnja punoljetnim je Nijemcima uz stroga pravila dopušteno posjedovanje znatnih količina kanabisa.

Kako planirate riješiti probleme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te što vidite kao glavne uzroke tih problema?

Šime Buškulić (DP)

Prevelik broj mladih liječnika napušta Hrvatsku, pri čemu plaće i materijalna prava nisu jedini motiv. Mladi kvalitetni liječnici i drugo zdravstveno osoblje napušta Hrvatsku zbog klijentističkog i političkog utjecaja pri izboru upravljačkih struktura. Nije moguće izgraditi kvalitetan i profesionalan zdravstveni sustav, ako je pripadnost vladajućoj političkoj strukturi dominantan kriterij pri dodjeli specijalizacija kao i pri izboru voditelja odjela, predstojnika klinika i slično.

Korisnici odlaze u primarnu zaštitu po recepte za liječenje, koji su uglavnom ordinirani na sekundarnoj razini. Ako se pojavi novi zdravstveni problem, na primarnoj se razini ne rješava mnogo, već se velikim dijelom prebacuje na obavljanje pretraga i subspecijalističkih pregleda na sekundarnoj razini, koja je, u javnom sektoru, mahom lokacijski identična s bolnicama. Glede pretraga nije bolja situacija niti unutar subspecijalistike na sekundarnoj razini.

Tu se pretrage još više umnažaju, perpetuiraju se obrade i produljuju liste čekanja koje dosižu i do dvije godine. Sve se to stavlja u organizacijski zadatak pacijentu koji se snalazi kako zna i može. To je sfera potpunog stručnog apsurda koja nimalo ne zabrinjava one upravljačke skupine koje se bave materijalnom potrošnjom u zdravstvu. U tim situacijama dio pacijenata krene obilaziti hitne službe bolnica, a dio odlazi u privatne poliklinike.

Šime Gligora (Most)

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti potrebno je unaprijediti pristup, među ostalim i kroz specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, prilagođenu prioritetnim potrebama stanovništva. Liječnicima obiteljske medicine i drugim liječnicima treba omogućiti osnivanje privatne prakse temeljem ugovora s osiguravateljima na ekonomski održivoj razini, radi dokazano bolje iskoristivosti dostupnih ljudskih i materijalnih resursa te smanjenja tzv. balastnih troškova (gubitci zdravstvenog proračuna koji se nepotrebno troše jer ne dolaze ni u jednom obliku do pacijenta npr. radi izvršenja jednostavnih usluga u sekundarnim ili višim ustanovama umjesto u primarnim).

Treba uz to osigurati bolji pravni okvir za integraciju palijativne skrbi, uključujući formiranje županijskih koordinatora,ugovaranje mobilnih timova i ustroj palijativnih postelja u stacionarima domova zdravlja sukladno Mreži javne zdravstvene službe. S obzirom na demografske promjene, treba povećati izdvajanja za dugotrajnu zdravstvenu skrb i proširiti kapacitete palijativne skrbi i produženog liječenja u blizini doma pacijenta i njegovih bližnjih, po mogućnosti u lokalnoj zajednici.

Zadra Nova

Također, treba osnažiti patronažne službe i njezine uloge u skrbi za pacijente s kroničnim nezaraznim bolestima, pacijente s invaliditetom i u palijativnoj skrbi te osigurati bolju dostupnost koordinatora u palijativnoj skrbi. Uz to, treba razviti alate za rješavanje nedostataka resursa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, posebno na otocima, u pograničnim krajevima, brdsko-planinskim područjima i ostalim područjima od posebne državne skrbi

Toni Herenda (SDP)

Loše planiranje u sustavu, poglavito planiranje specijalizacija u domovima zdravlja, te odlijev kadrova u inozemstvo su ključni problemi. Mladi liječnici odlaze i zbog političkih pogodovanja prilikom dodjele specijalizacija.

U Hrvatskoj se već duže vremena događa tiha privatizacija zdravstva pod pokroviteljstvom države. Prije svega to treba zaustaviti i administrativno rasteretiti liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Domovi zdravlja trebaju bolje opremiti ambulante obiteljske medicine te pružati veći broj zdravstvenih usluga kako bi rasteretili bolnički sustav. Potrebno je i subvencionirati dolazak liječnika primarne zdravstvene zaštite u ruralne krajeve i na otoke.

Nedostatak liječnika pacijente prisiljava na odlazak kod privatnika. Kako planirate riješiti taj aspekt problema?

Šime Buškulić (DP)

Određen broj pacijenata može si priuštiti odlazak u privatni sektor. Tamo se slijeva oko 12 posto ukupne zdravstvene potrošnje (oko 600 milijuna eura). U privatnim ustanovama se bilježi i snažan rast broja zaposlenika (liječnika i drugog medicinskog i pomoćnog osoblja), dok je u javnom zdravstvenom sektoru taj porast simboličan.

Iz privatnih poliklinika nerijetko se pacijenti upućuju, posredstvom primarnih ambulanti, na nove obrade u javnom sektoru, a ono što je apsolutno nelogično, jest pojava da se putem privatnih ambulanti otvaraju vrata za stacionarno liječenje u javnom sektoru, u bolničkim odjelima u kojima privatnik često ima utjecaj. Zdravstveni sustav ciljano je organiziran tako da određenom broju ljudi omogućuje istodobni rad u javnom i privatnom sektoru u punom sukobu interesa.

Nije prihvatljivo da vrhunskim stručnjacima bude omogućeno da u svojoj privatnoj ambulanti obavljaju sve ono što nisu stigli obaviti u radnom vremenu u javnom sektoru. Može se, jedino, produžiti rad vrhunskog stručnjaka u prekovremenim satima unutar javnog sektora, i to kod istog poslodavca. Počesto se radi i o sprezi političkih struktura i privilegiranih poduzetnika pri sklapanju lukrativnih ugovora privatnih zdravstvenih ustanova s HZZO. Povrh toga prisutna je i potpuna netransparentnost ugovaranja usluga HZZO-a s privatnim zdravstvenim ustanovama.

Šime Gligora (Most)

Nedostatak liječnika, osobito izražen u ruralnim područjima i otocima, ali sve češće i u gradovima, stvara pritisak na pacijente da potraže usluge privatnih praksi. Neke od mjera koje predlažemo uključuju centralizirano planiranje specijalističkog usavršavanja te opremanje ordinacija u skladu s modernim EU standardima. Potrebno je također poticati zadržavanje i privlačenje zdravstvenih djelatnika u područja s kroničnim nedostatkom kadra. Osim toga, nužno je sustavno povećanje cijene rada, posebice u regijama gdje je deficit najizraženiji.

Rast cijena postupaka treba realno pratiti rast troškova, a decentralizirana sredstva upućena jedinicama lokalne samouprave jednakomjerno bi se trebala trošiti na uređivanje i opremanje ordinacija timova domova zdravlja kao i timova privatnih ugovornih ordinacija koji prihode ostvaruju samo preko HZZO-a.

Također, potrebno je smanjiti administrativno opterećenje i standardizirati tumačenja između regija – svaka područna služba HZZO-a jednake sustave kontrola u ordinacijama uz jasno definirana pravila. U konačnici, planiramo osigurati da se poslodavac pridržava propisa u smislu najvećeg dopuštenog broja prekovremenih sati, radnog vremena ordinacija u privatnoj zdravstvenoj zaštiti, normativa za pojedine postupke – kako po pitanju kadrova, tako i po pitanju prostora i opreme, financiranje trajnog usavršavanja radnika radi obnove znanja i obveze relicenciranja.

Toni Herenda (SDP)

Privatizacija se događa uz velikodušno pokroviteljstvo države. HDZ za vrijeme vlasti financira privatno poduzeće za preglede CT-a, a za taj novac je mogao svaku bolnicu Hrvatskoj opremiti s novim CT uređajem. Samo taj jedan od mnogih primjera govori kako HDZ pogoduje privatnicima, a time javnim novcem daje mogućnost da privatnici ponude još veće plaće liječnicima i da taj odljev u privatni sektor bude i veći. To je nedopustivo. Iz korijena trebamo to mijenjati, kao i činjenicu da mnoge bolnice ne žele objaviti podatke koji liječnici imaju dopusnicu za rad u privatnom sektoru pa rade istovremeno na dva mjesta.

Naravno da u tom slučaju najčešće ne pružaju svoj maksimum na radnom mjestu u javnim bolnicama. Ovih posljednjih osam godina HDZ-ove vlasti zdravstvo je sve manje dostupno građanima, a ovo su dva osnovna problema koje treba hitno riješiti.

Treba li i u kojoj mjeri liberalizirati/postrožiti zakonske odredbe u vezi abortusa?

Šime Buškulić (DP)

DP se zalaže za zaštitu života od začeća do prirodne smrti u najvećoj mogućoj mjeri. Ovom se pitanju u javnosti pridaje isključivo prigodničarska pažnja, prilikom predizbornih kampanja ili ponekog ekskluzivnog slučaja. DP želi tom pitanju pristupiti sustavno, od kvalitetnog informiranja mladih i ostalih stanovnica fertilne dobi, do povećanja kapaciteta za smještaj trudnica i mladih majki bez mogućnosti da zadrže dijete u obiteljskim okruženjima.

DP se zalaže za funkcionalne programe i zakonski operativnije opcije posvojenja, te poglavito udomiteljstva djece koju su obitelji napustile ili nemaju uvjeta za njihov odgoj i brigu o njima. DP smatra da u brigu vezanu uz djecu i skrb o njima treba aktivnije uključiti očeve kao i profesionalne udruge za brigu o dobrobiti djece.

Također, DP se zalaže za zabranu usvajanja djece iz tzv. trećih zemalja, odnosno iz zemalja izvan EU, prema Haaškoj konvenciji, prevenirajući na taj način mogućnosti drugih nezakonitih postupaka prema usvojenoj djeci. Povrh toga, DP je stajališta da se homoseksualnim parovima ne smije odobravati ni usvajanje niti udomljavanje djece, bez iznimki. Ne odobravamo ni programe surogat majčinstva i eutanazije.

Šime Gligora (Most)

Vjerujemo da društvo treba razvijati politike i programe koji promiču život, pružaju podršku trudnicama, osobito onima u teškim situacijama, i osiguravaju dostupnost kvalitetne prenatalne i postnatalne skrbi. Poticanje kulture života, edukacija mladih o odgovornosti i posljedicama seksualnog ponašanja, kao i osiguravanje socijalne, medicinske i psihološke podrške za trudnice i obitelji, ključni su za izgradnju društva koje istinski cijeni svaki ljudski život.

Fokus treba staviti na dva Mostova prijedloga, izmjene zakonskih odredbi o rodiljnim i roditeljskim potporama te izmjene zakonskih odredbi o porezu na dohodak i doplatku za djecu. Ovim zakonskim prijedlozima omogućujemo, prvenstveno majkama, da se uz roditeljstvo mogu i profesionalno ostvariti u svijetu rada.

Time također omogućujemo manje prekida u radnom odnosu, veći broj godina radnog staža za žene, što će u budućnosti smanjiti razlike u mirovinama i sniziti rizik od siromaštva u starijoj dobi. Naglašavamo da je doprinos demografskoj politici potrebno pružiti i kroz promjene propisa vezanih uz porez na dohodak i doplatak za djecu.

Smatramo da briga za zaposlene roditelje i osiguravanje njihove aktivne prisutnosti na tržištu rada nije ograničena samo na razdoblje rodiljnog i roditeljskog dopusta, već mora biti sustavno ugrađena u sve zakonske prijedloge iz sektora gospodarstva.

Toni Herenda (SDP)

Važeći zakon je star i svakako treba mijenjati imajući u vidu odluku Ustavnog suda koji je naveo da se abortus ne može zabraniti. Zakon treba osuvremeniti i s njime postići da žene imaju pravo na abortus koji bi im bio dostupan. Svima je cilj da abortusa bude u što manjem broju, pa se trebamo voditi primjerima poput Nizozemske koja je država s najmanje pobačaja i maloljetničkih trudnoća, a najranije počinju sa zdravstvenim odgojem još u predškolskoj dobi. Primjeri država gdje je abortus zabranjen nam pokazuju kako se on i dalje izvodi ali u zdravstveno opasnim uvjetima po zdravlje žene.

Treba li i u kojoj mjeri liberalizirati/postrožiti zakonske odredbe u vezi marihuane? Drugim riječima, jeste li za legalizaciju marihuane – za medicinske svrhe i za rekreativnu upotrebu?

Šime Buškulić (DP)

Što se tiče droga, situacija u Hrvatskoj obilježena je trenutkom u kojem je epidemija opijata (heroin) obuzdana, i zadnjih desetak godina pod kontrolom, dok nam sve više raste ponuda i potrošnja amfetamina, kokaina i sintetskih kanabinoida na crnom tržištu. Stanje u Hrvatskoj slično je stanju u svijetu s trendovima u kojima organizirani kriminal sve više pritišće europsko tržište ponudom kokaina i amfetamina.

Na žalost, za razliku od opijatskih ovisnika čija je ovisnost socijalno uočljivija, ovi eksperimentatori i ovisnici rijetko traže pomoć. Na području droga treba podupirati stavove struke o potrebi širenja terapijskih opcija te rad MUP-a na redukciji ponude na tržištu. Isto tako, pritisak bi trebao ići i prema Ministarstvu obrazovanja na jačanju odgojne komponente u školama te pojačavanju rada na prevenciji problema kod djece.

Škole nerado obavljaju ove poslove jer su zahtjevni i dugotrajni. Bez toga ipak napredak je teško moguć, jer odgojno i emotivno zapuštenija djeca imaju slabije korektive kad se susretnu s ponudom crnog tržišta psihoaktivnih sredstava.

Šime Gligora (Most)

U Mostu smatramo da nije moguće legalizirati uzgoj marihuane za osobne potrebe. Naš pristup temelji se na zaštiti najranjivijih skupina u društvu, posebno djece i mladih, čije bi zdravlje i razvoj mogli biti ugroženi konzumacijom marihuane. Svjesni smo da postoje argumenti i za i protiv legalizacije uzgoja marihuane za osobne potrebe, uključujući potencijalno smanjenje crnog tržišta, kontrolu kvalitete proizvoda i moguće medicinske koristi za određene pacijente.

Međutim, naša trenutna zabrinutost usmjerena je na nedostatak poštovanja postojećih zakona vezanih za konzumaciju alkohola i drugih supstanci među mladima, što ukazuje na šire probleme u našem društvu i pravnom sustavu, nedostatak odgovornosti te bi se dopuštanjem uzgoja marihuane situacija dodatno pogoršala. Nužno je osigurati da Hrvatska posjeduje snažan sustav koji efikasno provodi postojeće zakone i promiče odgovorno ponašanje.

U međuvremenu, potrebno je jačati obrazovne i preventivne programe koji mlade informiraju o rizicima povezanima s konzumacijom marihuane i drugih psihoaktivnih tvari, kao i o važnosti zdravih životnih izbora. Također, nužno je unaprijediti sustav podrške za one koji se suočavaju s ovisnošću, pružajući im pristup učinkovitim tretmanima i rehabilitaciji.

Toni Herenda (SDP)

Potrebno je liberalizirati zakone u vezi marihuane, ali uz državnu kontrolu. Svima je poznato kako proizvodi od medicinske marihuane mogu pomoći onkološkim bolesnicima naročito u ublažavanju simptoma kemoterapije. Poznati su i drugi pozitivni učinci za različite zdravstvene tegobe. Naravno da trebamo biti svjesni i njenih negativnih učinaka posebno u adolescentskoj dobi te zbog toga se marihuanu ne smije pustiti potpuno otvorenom tržištu već to tržište treba biti pod kontrolom i regulacijom države.