Ustaše na današnji dan Talijanima prodali Zadar i Dalmaciju

Na današnji dan 1941. ustaški poglavnik Ante Pavelić i fašistički diktator Benito Mussolini potpisuju Rimske ugovore. NDH se u ugovorima odriče Dalmacije i mornarice u korist fašističke Italije u zamjenu za protektorat. Sastoje se od triju dokumenata, o razgraničenju, o mornarici i o političkim odnosima Italije i NDH.

Italiji je temeljem tih ugovora pripalo područje tzv. Prve zone, koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara, točnije bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab, kao i dio Dalmacije, točnije zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska.

Područje tzv. Druge zone, koja se protezala između teritorija Prve zone i linije Vinica–Plitvička jezera–Plješivica–Čabar–Prenj–Troglav, bilo je demilitarizirano te na njemu NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporišta, ni držati ratnu mornaricu.

Iako je bilo predviđeno da gradom Splitom i otokom Korčulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nije dogodilo. NDH se odrekla držanja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih građevina, osim za potrebe policijske i financijske službe.

Italija je preuzela jamstvo za političku neovisnost NDH, dok je kruna kralja Zvonimira bila ponuđena Savojskoj dinastiji.

Posljedice ugovora su bile katastrofalne. Nestalo je početno oduševljenje novonastalom hrvatskom državom i nastao gnjev na ustašku vlast u cijeloj NDH. U javnosti je postala izražena mržnja prema Talijanima.

Dolazi i do javnih prosvjeda, usprkos redarstvenom satu i vojnoj okupaciji.

Ugovori su također pridonijeli i jačanju Narodnooslobodilačkog pokreta u Dalmaciji – hrvatski krajevi pod talijanskom vlašću (koji su skoro isključivo bili naseljeni etničkim Hrvatima) za vrijeme 2. svjetskog rata su dali do 100.000 partizanskih boraca.