MISTO MOJE (19) U selu policajaca živi se za Hajduk, Hrvatsku te Crkvu

Foto: LUKA JELIČIĆ

Iako je Pridraga, selo u zagrljaju mora i plodnih polja, u općini Novigrad, nadaleko poznato po povijesnoj i kulturnoj baštini, kao i prirodnim ljepotama, većini su prva asocijacija srdačni, jednostavni i otvoreni ljudi.

A te je ljude zasigurno oblikovala teška, izazovna povijest. U najkraćim crtama, povijest ovog mjesta seže još u antiku, na okolnom području pronađeni su ostaci rimske arhitekture, a tijekom stoljeća Pridraga je bila pod vlašću hrvatskih plemića, Mletačke Republike i kasnije Austro-Ugarske. U vrijeme osmanskih provala imala je obrambenu ulogu o čemu svjedoče lokalne legende i arhitektonski ostaci.

Nadalje, u Domovinskom ratu Pridraga je odigrala važnu ulogu u obrani zadarskog područja. Danas je usred sela, ali i srca, spomenik poginulim braniteljima, podsjetnik na žrtvu i hrabrost mještana.

Centar sela

Usred sela je, naravno, i župna crkva Gospe od Ružarija, ali preko puta nje je i centar svih zbivanja, kafić Hapri, pun veselih ljudi svih generacija. Nema boljeg mjesta za saznati sve o životu ovdje iz prve ruke, pa nam je to prva postaja, a pokazat će se kasnije – više nego dovoljna.

Najprije kod spomenika našem prvom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu, susrećemo Zdenka Čulinu koji je zadovoljan životom u Pridrazi.

– Imamo školu, imamo vrtić, ima djece i iz okolnih mjesta. Ima i trgovina, kafića, pa i restoran dolje na moru ljeti. Razvija se turizam, ali poljoprivrede je sve manje, iako ima trešanja, vinove loze i povrća, no sve u malim količinama, onako za sebe. Ljudi se okreću turizmu, turistima je blizu Obrovac, Zadar, ma, sve im je na ruku. Plaža je uređena i stvarno je sve lijepo za odmor, govori Čulina.

Velik ponos sela je NK Hajduk Pridraga, klub koji se trenutačno natječe u 1. ŽNL Zadarske županije i koji je poznat kao klub tog ranga s najviše vjernih navijača. Važno je naglasiti da se klub nije gasio ni za vrijeme Domovinskog rata, tada su domaće utakmice igrane u Zadru na igralištu Bagata, također i u Bibinjama. Hajduk iz Pridrage 13. kolovoza 1996. odigrao je utakmicu 1/16 finala Hrvatskog nogometnog kupa 1995./96. s imenjakom iz Splita i izgubio 1:6. Golove za Hajduk Split postigli su Mass Sarr (3), Zlatko Dalić, Kazimir Vulić, koji je ušao kao zamjena Daliću, i Goce Sedloski, dok je za Hajduk Pridraga strijelac bio Krešimir Čulina. Utakmica nije odigrana u Pridrazi jer je igralište Hajduka nakon okupacije bilo devastirano, već na stadionu Stanovi. Vrijedi napomenuti i da je Hajduk Pridraga dva puta bio na pragu ulaska u 3. HNL – Jug: 2005. i 2018.

Imaju i more

Uspjesi, ustrajnost, uz mlade talente, zalog je za budućnost. No, Čulina ističe kako im je stoga potrebna sportska dvorana.

Isto tako, govori da im je potrebna i mrtvačnica.

– U odnosu na druga sela, nama je super, zaključuje Čulina.

U kafiću smo naletjeli i na trenera Darka koji je kazao da je u Pridragi sve lijepo, ali da su najveća vrijednost – ljudi.

– Ima mladih, nikad više. Nogomet ide odlično, nama je Hajduk Pridraga svima u srcu, kratak je i jasan Darko.

Slažu se s tim i trojica mladića, Josip, Tomislav i Matej koji kažu da prezime ne treba pisati, svi ih znaju.

– Ovdje se živi za Hajduk Pridraga, Hrvatsku i Crkvu. Mi smo lijepo, tradicionalno mjesto u kojem je sigurno 70 policajaca, valjda nas je povijest na to potaknula, kaže jedan od njih, glasnogovornik ekipe.

Momci ističu i kako dosta ljudi ne zna da oni imaju more, a da je to još jedno bogatstvo mjesta te da svake godine nikne desetak kuća za odmor. Istovremeno, poljoprivreda nestaje. Ali, uniforma, i policijskih i vojničkih, nipošto ne nedostaje.

A nadalje, premda je najviše Čulina i Zubčića, to nisu jedina prezimena, žive ovdje i Baturi, Viduke, Buljati, Pedići, Senkići, Grubići, Kokići, Zekani, Gusari, Babići, Narančići…

Upoznali smo i dva Pedića, Svetu i Jadru, a Sveto nam je s ogromnom ljubavlju pričao o rodnom selu koje se izdiglo poput feniksa.

– Pridraga je od Karina do Novigrada, samo je treba upoznati, ima puno zaselaka. Ljeti imamo Varošijadu, natjecanje zaselaka. Tko Pridragu upozna, zaljubi se u nju i ne odlazi. Imamo kulturnu baštinu, crkvu sv. Martina i arheološke ostatke, a i crkvu sv. Mihovila. Dolaze ljudi iz cijele Hrvatske vidjeti to, govori Sveto Pedić.

Teški dani

Crkva sv. Martina, zaštitnika ovog mjesta, uz koje je i mjesno groblje, jedna je od najbolje sačuvanih ranokršćanskih crkava na području današnje Zadarske nadbiskupije. Riječ je o jednobrodnoj starokršćanskoj bazilici iz 5. ili 6. st. koja je obnovljena 1997. godine. Naime, ta je crkva u srpskoj okupaciji Pridrage najprije porušena, a zatim su je gađali topničkim projektilima i zapalili. Nakon oslobodilačke akcije Oluje konzervatori su započeli njezinu obnovu.

O tim teškim danima za mjesto, Sveto je kazao…

– Ja sam, kao i drugi, ostavio malo dijete kući. Ako se vratim, vratim. Tako je većina ljudi. Što je god moglo izgorit, izgorilo je, ali kamen nije mogao izgoriti. Pridraga je opet oživila, emotivno priča Sveto.

Uz sretne ljude, rastu vinova loza i masline, ali se i ovo selo odmaklo od nekadašnje ruralnosti.

– U selu ima jedno magare, navodi Sveto dokaz.

Zaključuje da mu ništa ne nedostaje, a suglasan je s tim i Jadre.

– Meni je fenomenalno, ne bih ništa mijenjao, ljudi su odlični, sve nam je dobro, naglašava Jadre Pedić.

Obojica zaključuju da ne bi u grad i da nema tih para za koje bi dali svoje selo.

Sve ove priče naših simpatičnih sugovornika vjerno oslikavaju život i identitet ovoga mjesta. Prije svega, krasi ih snaga zajedništva, duboka ukorijenjenost u povijest i ponos. U svakom slučaju, Pridraga živi – od crkava koje su preživjele ratne strahote, preko simbolike Hajduka Pridraga koji nikada nije gasio svoju vatru, pa sve do mladih naraštaja koji s ponosom nose tradiciju i vjeru. Neka tako, čvrsto i snažno, nastave pisati svoju povijest.

Velikan sedme umjetnosti

Luka Klapan, nagrađivani redatelj i slikar, rođen u Pridrazi, značajan dio opusa posvetio je svom rodnom selu. Nakon školovanja i djelovanja u Zagrebu i Zaprešiću, vratio se u Pridragu gdje nesebično doprinosi svojim radom. Njegovi filmovi bave se etnografskim i suvremenim društvenim temama, posebice onima o Domovinskom ratu u kojima obrađuje stradanja civila.

Zamisao za snimanje filmova s takvom tematikom javila se nakon što je godinama na obilježavanjima različitih obljetnica slušao imena trojice školskih kolega iz djetinjstva, poginulih u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelji (Boris Čulina, Mile Čulina Bulin, Davor Zubčić). Na taj način odlučio im se odužiti za njihovu žrtvu.

Samo neki od filmova su »Pridraga: ratna sjećanja«, »Tragovima naših predaka«, »Glas Medviđe«, »Korlat«, »Kronika zločina u Modrićima«…

Također, Klapan je i sâm sudionik Domovinskog rata kao pripadnik specijalne policije, a sudjelovao je i u oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak.

KUD Luzarica

Kulturno-umjetničko društvo (KUD) Luzarica iz Pridrage osnovano je 1998. godine s ciljem očuvanja kulturne baštine pridraškog kraja. Ime društva potječe od crkve Gospe od Luzarice, koja je tijekom Domovinskog rata bila uništena, a kasnije obnovljena i posvećena 2002. godine.

Okuplja oko 30 članova svih dobnih skupina, a posvećeni su pjevanju, plesu i očuvanju narodnih običaja. Posebno su poznati po izvođenju svadbenih običaja, prikazu Badnje večeri te izvedbama uz pratnju cintare (usne harmonike). Njihovo najpoznatije kolo je »nijemo kolo«, koje je karakteristično za pridraški kraj.

Ovaj KUD redovito nastupa na folklornim manifestacijama diljem Lijepe Naše i surađuje s brojnim drugim KUD-ovima. Također, organiziraju međunarodnu smotru folklora pod nazivom »Dalmacijo, Pridragu ti ljubim« koja je već postala tradicionalna manifestacija.