ponedjeljak, 29. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

SPELEOARHEOLOGIJA

U pećini Vlakno na Dugom otoku pokopan "najstariji Dalmatinac"

Autor: Đurđa Baljak

01.03.2024. 18:21
U pećini Vlakno na Dugom otoku pokopan

Foto: Mislav Klanac



Na »Društvenoj srijedi« u Planinarskom društvu Paklenica, Mario Bodružić, znanstveni novak s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, održao je predavanje pod nazivom »Speleoarheologija na području sjeverne Dalmacije«.


U svom izlaganju predstavio je rezultate istraživanja provedenih u sklopu projekta »Epigravetijenske zajednice sjeverne Dalmacije« (Epic) pod vodstvom profesora Daria Vujevića.


Nalazište Vlakno


Na samom početku se osvrnuo na to kako među arheolozima postoje mnogi zaljubljenici u planinarenje, što prema njemu predstavlja izvrsnu kombinaciju za speleoarheologiju. Predstavljajući istraživanja pećina na Dugom otoku, posebno je istaknuo otkriće pećine Vlakno, koja obuhvaća razdoblje mezolitika i paleolitika, koje je poslužilo kao važan lokalitet za daljnja arheološka istraživanja.




– Pećina Vlakno predstavlja malu pećinu s jednim suhozidom na ulaznom dijelu. U novije doba je korištena kao sklonište za pastire i stoku. Međutim, rezultati istraživanja koji obuhvaćaju pet metara visok profil iz probne sonde ukazuju na to da je imala različite faze okupacije kroz vremenski slijed.


Tako je radiokarbonskom analizom utvrđeno da je bila okupirana od 17 500 godina prije Krista do 7 000 godina prije Krista, obuhvaćajući prijelaz iz pleistocena u holocen, istaknuo je Bodružić te dodao kako pećina zadržava svoju važnost i u kasnijim slojevima, omogućujući proučavanje promjena u materijalnoj kulturi i prilagodbi ljudskih zajednica ekstremnim klimatskim uvjetima.


– Naime, mezolitik donosi promjene u korištenju pećina i materijalnoj kulturi, dok je razina mora tada bila veća ili otprilike ista kao danas. Ovo razdoblje označava najdrastičnije klimatske promjene na Zemlji unutar ljudske povijesti.


Na dubini od dva metra unutar pećina zabilježen je sloj tefre, vulkanskog pepela nastalog erupcijom vulkana kod Napulja prije otprilike 15 000 godina. Taj sloj služi kronološki marker i omogućuje nam promatranje reakcije ljudskih populacija na takve geološke događaje putem promjena u materijalnoj kulturi, objasnio je Bodružić.


U mlađim slojevima mezolita u pećini Vlakno pronađen je i značajan nalaz – gotovo cjelovit pokop muškarca starog između 30 do 40 godina, što predstavlja jedan od rijetkih takvih nalaza na ovo području Europe.


Šimin grob


– Grob je datiran oko 7 000 godina prije Krista, označavajući kraj kontinuirane uporabe pećine tijekom mezolitika. Iako su kasniji posjeti evidentni, pećina nije bila toliko intenzivno korištena kao ranije. Ovi nalazi sugeriraju postojanje poštovanja prema pokojnicima i praksu pokapanja, što ukazuje na postojanje nekog oblika vjerovanja u zagrobni život.



Također, analiza zubne cakline otkriva informacije o prehrani pokojnika, pokazujući da je osim lova na životinje i prikupljanja morskih plodova, konzumirao i hranu biljnog podrijetla. Takva informacija je vrijedna s obzirom na to da je riječ o razdoblju prije neolitika ili uspostave sjedilačkog načina života, kazao je Bodružić, dodajući kako su ostatci tog pokojnika nazvani Šime i kako se u društvu često naziva »najstarijim Dalmatincem«.


Osim pronađenog groba, važnost pećine Vlakno ogleda se i u pronađenim životinjskim kostima koje ukazuju na promjene koje su se događale u okolišu i načinu na koje su se ljudi prilagođavali.


– U starijim slojevima, kada su životinje uglavnom bile veći sisavci poput jelena i konja, koristili su se veći šiljci kao oružje i alat, a kasnije manji. Ovo ukazuje na promjene u tehnologiji lova, vjerojatno zbog promjena u vrstama životinja.


Naime, u kasnijim razdobljima pojavljuje se raznovrsniji spektar životinja, uključujući lisice i manje sisavce. Također, još jedna specifičnost nalazišta Vlakno je i pojava koštanih harpuna u kasnoj fazi epigravetijena, sugerirajući nam ponovno na tehnološke inovacije u lovu, objašnjava Bodružić.


Nalazi također uključuju artefakte koji su imali funkciju nakita, primjerice probušene školjke iz ranijeg mezolitika, kada je razina mora bila visoka. No, detaljnom analizom je utvrđeno da su osim kao nakit, korištene i za obradu životinjske kože.


Osim toga, tu su i nalazi probušenih životinjskih zubi. Međutim, posebnost nalazišta Vlakno ogleda se i u otkriću antropomorfnih figura u obliku privjesaka koje se datiraju otprilike oko 13 000 godina prije sadašnjice.


Kozja pećina


– Rijetki antropomorfni artefakti svjedoče o duhovnom životu tog doba. Uz to, pronađeni su i komadi oblutaka s urezanim motivima koji su vjerojatno bili fragmentni većih predmeta. Pretpostavlja se da su možda služili kao mape ili simboli, no teško je govoriti o tome.


Međutim, svakako nam ukazuju na veću kognitivnu razinu ili nekakav oblik prijenosa znanja ili vjerovanja u tim populacijama, kazao je Bodružić, dodajući kako se takvi artefakti pojavljuju i u drugim dijelovima Europe, poput Francuske i Italije, što sugerira na mobilnost ideja, znanja i materijala u razdoblju kasnog mezolitika.


Prošle godine su provedena arheološka istraživanja i u Veloj pećini na Dugom otoku, čiji rezultati djelomično korespondiraju s onim iz pećine Vlakno, u smislu da označavaju kraj ledenog doba.


– Preliminarna istraživanja sugeriraju da su ova dva lokaliteta možda imala različite svrhe. Naime, dok je Vlakno možda imalo rezidencijalni karakter, Vela pećina je možda služila kao lovna stanica ili specijalizirani kamp posvećen lovu, što se čini očitim po tipologiji alatki i otpadu koji se stvarao prilikom obrade.


Međutim, važno je napomenuti da u ovom razdoblju ljudi još uvijek nisu živjeli sjedilačkim načinom života, već su bili mobilni te su koristili različite dijelove krajolika u različita doba godine, istaknuo je Bodružić.


Rezultati istraživanja pećine na Zmorašnjem grebenu kod Silbe, kako nam otkriva Bodružić, pokazuju značajno otkriće paleolitičkog lokaliteta. Naime, iako djelomično sačuvana, pećina sadrži materijalne ostatke koji većinom pripadaju srednjem paleolitiku, sugerirajući prisutnost neandertalaca na tom području.


Osim toga, pronađeni alati za lov ukazuje na korištenje pećine tek kao usputne stanice za lov i obradu životinjske kože. Iako su slojevi izmiješani, zbog urušavanja, ova pećina predstavlja važan lokalitet s obzirom na rijetkost takvih nalazišta.



Također, sondiranje Kozje pećine na Dugom otoku prije dvije godine rezultiralo je otkrićem materijala iz antike, brončanog doba, te moguće eneolitika i kasnog eneolitika. Otkrivena su i vatrišta iz 1. i 2. stoljeća, te antička suhozidna struktura datirana u 2. – 3. stoljeće.


Pored toga, identificirani su tanki slojevi koji se pripisuju željeznom dobu, dok većina materijala potječe iz kasnog brončanog razdoblja, od 1300. – 1250. godine prije Krista.


Istraživanje u Ždrilu


Kako navodi Bodružić, sačuvani artefakti keramike i ostatci kostiju pronađeni u ovim slojevima omogućit će rekonstrukciju stočarskih praksi i životnih uvjeta tog vremena. Kao još jedan primjer istraživanja na istom otoku navodi i pećinu Čelinjak koja je također korištena u stočarske svrhe.


Najnoviji arheološki pothvat obuhvaća istraživanje pećine u Ždrilu kod Rovanjske, koja se proteže na oko 200 metara i sadrži iznimno vrijedne nalaze iz ranijih epoha. Nalazi su otkriveni tijekom probnih sondiranja u 2021. godini.


– Na ulazu u pećinu sačuvan je antropomorfni križ, sličan onima koji se često nalaze na mirilama u velebitskom kraju, što sugerira povezanost sa stočarskim zajednicama. Većina slojeva datira iz paleolitika, pri čemu je najstariji sloj datiran oko 36 000 godina prije Krista, u razdoblje orinjasijenske kulture. Osim ljuštura školjaka, koje su korištene u prehrani i ribolovu, nalazište obiluje i ostalim arheološkim ostacima.


Na temelju tih nalaza, može se zaključiti da je pećina korištena tijekom neolitika, s naglaskom na keramiku s utisnutim školjkama koja karakterizira ranu fazu neolitske kulture. Također, obrada životinjskih ostataka pruža nam uvid u promjene prehrane tijekom neolitika, od ranog do srednjeg razdoblja. Naime, u ranom su pronađeni ostatci ovaca i koza, a u srednjem i goveda.


Također, pronalazak koštane udice između ostalih alata za obradu sugerira na ribolov. Može se zaključiti da je pećina u Ždrilu jedno od rijetkih nalazišta koje se nalazi blizu Vaganačke pećine, što nam omogućuje komparativnu analizu nalaza iz različitih pećina u rasvjetljavanja naseljavanja tijekom neolitika i proučavanju odnosa između planinskih i nizinskih područja.