PAŠKI SIRARI: 'Možda bi posao postao unosniji da proizvođači dobivaju više poticaja'

Ranije ovog tjedna u saborskom govoru na slobodnu temu, gradonačelnik Novalje i saborski zastupnik Ivan Dabo izjavio je kako je Udruga proizvođača paškog sira, uime cijelog sektora mljekarstva, uputila molbu Vladi za smanjenjem stopa PDV-a na sir i mliječne proizvode na 5 % ili niže. Glavni razlog su povećani troškovi proizvodnje zbog smanjenja proizvodnje mlijeka. Dabo je istaknuo da se u prošloj godini proizvodnja ovčjeg mlijeka na Pagu smanjila za čak 20 %.

Vodeći uzrok smanjene proizvodnje je trend opadanja interesa za nastavljanjem mljekarske tradicije među mlađom populacijom.

Nezainteresiranost mladih

– Najveći je problem što mladi ne nastavljaju tradiciju, a stariji odustaju od ovog posla jer je ovo iznimno zahtjevan posao: od siječnja do srpnja treba dva puta dnevno svaki dan pomusti ovce, bez obzira na životne okolnosti i vremenske uvjete. Mladi ljudi traže lakše i unosnije poslove jer je malo profita za tako težak rad, istaknula je Martina Pernar Škunca, predsjednica Udruge proizvođača paškog sira te istaknula kako vlast ima bitnu ulogu u kreiranju političkih mjera koje bi išle na ruku proizvođačima zaštićenih proizvoda te im osigurale profitabilnost rada.

– Država tu ima važnu ulogu u poticanju proizvodnje zaštićenih proizvoda. Priča nije gotova kada se dobije oznaka izvornosti, trebaju se više cijeniti takvi vrhunski proizvodi i treba im se davati više potpore. Također, kod nas je stopa poreza na mlijeko 5 %, a na mliječne prerađevine 25 %. Toga nema nigdje! U Sloveniji i Italiji porez na sir je od 5 do 9,5 posto. Sigurno da nismo konkurentni stranim proizvođačima jer ne proizvodimo mi samo paški sir. Na svijetu ima puno dobrih sireva, a svakom cijena igra ulogu. Možda bi posao postao unosniji da proizvođači dobivaju više poticaja. Poljoprivreda nije toliko profitabilno zanimanje, pogotovo za zaštićene proizvode, izjavila je Škunca te naglasila kako se sve tri paške sirane oslanjaju na strane radnike kako bi nastavili proizvodnju te da im dodatni udarac zadaju konkurentni proizvođači koji svoj sir prodaju na crno.

Strani radnici

– Sve tri sirane imaju strane radnike. Dobro je da ih imamo jer je to težak posao kojem popularnost stalno opada. Nije to više ništa čudno. Mi možemo proizvesti 150 tona sira s oznakom izvornosti, a proizvede se još toliko necertificiranog sira u neregistriranim objektima koji bi trebali proizvoditi sir za svoje potrebe, a ipak ga prodaju na kućnim vratima i to po istoj cijeni kao i certificirani proizvođači. To nije pošteno jer mi ipak imamo dodatnih troškova i u sustavu smo poreza. To bi država isto trebala više regulirati, možda povećanom razinom kontrole i redovitim inspekcijama. Paški sir je Hrvatsku stavio na sirnu mapu svijeta, on je jedan od naših najnagrađivanijih zaštićenih proizvoda. Država treba uvidjeti važnost njegovog očuvanja, treba se raditi na smanjenju poreza i uvođenju dodatnih potpora za poljoprivrednike, i to ne samo one s Paga. Proizvođačima zaštićenih proizvoda treba dodatna potpora. Ja sam optimist i nadam se da će doći do nekog pozitivnog pomaka, kazala je Škunca.

Da je nedostatak mladih poljoprivrednika na otoku ozbiljan problem, svjestan je i Šime Gligora iz kolanske sirane Gligora.

– To je, nažalost, jedan trend koji se događa svuda u poljoprivredi, ne samo u Hrvatskoj. Mladi se sve manje i manje uključuju u poljoprivredu, pogotovo ovdje na otocima gdje ima alternativnih zanimanja poput turizma, iznajmljivanja apartmana, a ima i prodaje nekretnina. Mladi ljudi radije biraju taj nekakav čišći i lagodniji život, nego baviti se ovcama jer je to obaveza i ujutro i popodne i što bi se reklo »smrdiš po ovcama« tih šest mjeseci koliko traje mužnja. Također, sve je manje i manje mladih inače, nije nam neki natalitet, to isto utječe na taj negativni trend. Jedna pozitivna stvar je što u zadnje vrijeme ima stranih radnika, posebno Nepalaca kojima nije strano raditi s ovcama jer kod njih isto ima životinja pa je bar to nešto pozitivno što se tiče radne snage. Godinama se ta proizvodnja smanjuje jer je manje ljudi, rekao je Gligora te istaknuo kako njegova sirana ima vlastito stado ovaca kako bi osigurala opskrbu sirovinom, a nastoje i potaknuti proizvođače mlijeka atraktivnim cijenama otkupa.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Viša cijena mlijeka

– Mi isto dižemo cijenu mlijeka, ove godine plaćamo kooperantima koji nam donose mlijeko cijelu godinu tri eura po litri, što mislim da je najveća cijena za ovčje mlijeko u svijetu. Ipak, naša sirana to plaća kako bismo motivirali ljude da se nastave time baviti i da nekako privolimo mlade da krenu u to. Neki pozitivni učinci toga sigurno postoje, ali ako netko odluči da se neće baviti time, mislim da ga ni cijena od pet eura po litri ne bi uvjerila da se bavi time. Kod nas je i mentalitet takav da nije popularno baviti se poljoprivredom. U Austriji su poljoprivrednici i stočari cijenjeni i ponose se time. Kod nas ljudi misle da se poljoprivredom bave oni koji su nepismeni, tradicionalni i nemaju druge izvore primanja, a to je loše. Poljoprivrednici vani su školovani ljudi koji vole taj posao jer je to rad u prirodi, sa životinjama, govori ovaj proizvođač koji smatra kako potencijalni rizik od opadanja potražnje zbog povećanja cijena sirovina i, posredno, krajnjeg proizvoda, nije toliko ozbiljan problem, koliko je problematičan čitav širi kontekst.

– Paški sir je premium proizvod i čovjek će ga kupiti jer je limitiran, tog sira je malo na otoku. On se prodaje isključivo zbog njegove kvalitete, brenda i cijele priče oko toga. U tom nekom rangu kako se cijene trenutno kreću, on će se prodati. Veći je problem općenito na razini hrvatske mljekarske proizvodnje. Mi smo sada u Hrvatskoj na nekih 40 % samodostatnosti što se tiče proizvodnje mlijeka i dosta se baziramo na uvozu. Sigurno da bi manji PDV pozitivno utjecao na mlade ljude koji se i dalje bave proizvodnjom sira i mlijeka na Pagu jer nije ista stvar imaš li PDV 5 ili 25 posto jer kada je porez 5 %, 20 ostaje tebi. I država bi više ubirala tako jer se visokim porezima potiče trgovina na crno. Kada je visoka stopa poreza, ljudi pribjegavaju tome da proizvode prodaju na crno, a kada je porez 5 %, ljudi ne razmišljaju o tome, plate taj porez i gotovo. Da je država tu imala više sluha oko te porezne politike i da je taj porez manji, više novca bi ostalo poljoprivrednicima i vjerojatno bi bilo bolje. Kod nas je porez 25 % na prehranu, a u ostatku EU-a je 4 – 9 %, negdje ništa. Ima i drugih načina, postoje potpore za poljoprivrednike, izjavio je Gligora te naglasio važnu ulogu proizvodnje paškog mlijeka i sira u općenitom gospodarstvu otoka.

FOTO: M. KLANAC

Kultura i tradicija

– To je jedna kultura i tradicija koje se treba čuvati. Nije u pitanju samo proizvodnja paškog sira. Turisti kada čuju da je to premium proizvod, oni će doći na Pag pa će usput potrošiti i u restoranu. Dakle, nisu tu samo direktni učinci jer ima puno indirektnih učinaka tog proizvoda. Paški sir je strateški bitan proizvod i on mora opstati. Država, županija, općine trebali bi tu imati jasnu ulogu u očuvanju te tradicije, zaključio je Gligora.