OKUS DJETINJSTVA Goran Pavić iz Debeljaka jedini u Hrvatskoj prodaje učijak

Što je to učijak, poznat i kao ćoak ili čijak, znat će samo Zadrani, i to uglavnom oni stariji koje ta dalmatinska grickalica onako prustovski vraća u lijepe dane djetinjstva. Riječ je o specifičnoj vrsti grahorice, slične bobu, koja je stoljećima bila omiljena među stanovnicima sjeverne Dalmacije, osobito na našem području.

Nekad iznimno popularna i česta, a danas je prodaje tek jedan čovjek u Hrvatskoj – Goran Pavić iz Debeljaka koji redovno dolazi u Zadar oživljavajući davne, skoro zaboravljene okuse, na radost svih.

Susreli smo ga pored gradskog mosta, a često je i kod velike pošte. No, nema straha, njegovi stalni kupci uvijek znaju kad je gdje, sa svojim čašama zdravlja.

Šaka zdravlja

– Barba, dok nisam došla u Zadar nisam znala što je učijak, započinjem razgovor.

– Pa to je skroz normalno, učijaka nikad nigdje nije bi bilo, osim ovdje u našem kraju. Negdje oko Drugog svjetskog rata donijeli su ga pomorci u Lukoran i Sukošan.

Odakle točno, ne zna se, jedna teorija je da je iz Portugala, jedna da je iz Južne Amerike, objašnjava naš simpatični sugovornik i dodaje kako je ovo odlična grickalica koja ne sadrži nimalo šećera, pa je dobra i za dijabetičare, a svakako, zahvaljujući svojim nutritivnim vrijednostima, zadovoljava sve kriterije zdrave prehrane.

Šaka zdravlja, zaključujemo, čiji uzgoj nije suviše kompliciran, no branje i prerada potpuno je druga priča…

– Uzgoj bih usporedio s bobom, znači posijem ga, već početkom sedmog mjeseca se treba brati, ali kad naraste, treba ga pustiti da se osuši na biljci i onda ga brzo obrati jer se plodovi rascvjetaju i popucaju u samo par dana.

E, to je najveći problem, količina velika, a sve je manje ruku za brati, priča Pavić.

Osim toga, zbog svog izrazito gorkog okusa, učijak zahtijeva posebnu pripremu; višednevno močenje u morskoj vodi i kuhanje kako bi postao jestiv.

Ipak, uloženi trud svakako se isplati. Kako kaže Pavić, neki su ljudi ovisni o učijaku, uglavnom stariji, ali i mlađi vole bar kušati.

Simbolična cijena

A valja napomenuti kako zbog ovog gušta nećete bankrotirati što je zapravo rijetkost kada govorimo o autohtonim delicijama. Ono što je davnije bilo »sirotinjska hrana« danas je hrana za bogataše.

No, na sreću, Pavić nudi čašu učijaka za dva eura koliko je u najboljem slučaju danas veliki makijato, a što više čaša kupite, cijena je manja. Naime, dvije će čaše prodati za tri eura, a tri čaše za četiri eura. Svejedno, ističe, zarada mu je manje važna.

– Ma, prije je bilo učijaka svugdje, po šest, sedam žena je prodavalo na zadarskoj pijaci, a sad sam ja jedini koji prodaje u Hrvatskoj. Iskreno, financijski mi to i nije toliko značajno, ali volim doći ovdje, malo se podružiti s ljudima, proćakulati.

Volim ja ljude, vole oni mene, kaže skromni barba koji je praktički oživio ovu posebnu grickalicu, nekad davno omiljenu među djecom i neizostavnu poslasticu na sportskim događanjima u Lukoranu.

Međutim, koncem osamdesetih prestao se prodavati, no Pavić ga je, zahvaljujući receptu Lukoranke Vilme otrgnuo od zaborava, motiviran vlastitom emotivnom povezanošću s ovom namirnicom, ali i praktičnim razlozima budući da i sam ima problema sa šećerom.

Podario je tako ljudima, osim ugodnog razgovora, i pravo zdravlje. Možda je teško zamisliti da uz Netflix umjesto čipsa jedemo učijak, koliko god bio zdraviji, no bilo bi realno za očekivati da se ova specifična grickalica uvrsti, ili bar bolje prezentira, u turističku ponudu Zadra.

Zamislite šetnju Poluotokom, mirišete more, upijate ljepotu grada i uživate u autohtonim okusima Dalmacije, umjesto u masnom komadu pizze…

Zvuči dobro, zar ne?