Nakon pet godina završeno arheološko istraživanje na Velebitu

Iako većina Velebit smatra pustom lokacijom namijenjenoj isključivo planinarima i znatiželjnim izletnicima, arheološka istraživanja pokazuju da u prošlosti ovo područje i nije bilo tako napušteno. Malo tko bi mogao i pomisliti da je ova, četvrta po visini planina u Hrvatskoj, imala puno veći broj stanovnika nego što je to danas slučaj.

Da je tako, pokazuju rezultati sustavnog istraživanja Arheološkog muzeja Zadar čija se peta kampanja prošli tjedan privela kraju. Istraživanje se provodilo na području Malog Libinja na južnom Velebitu kod zaseoka Kneževići, a vodila ga je viša kustosica Arheološkog muzeja Zadar Morana Vuković. Riječ je o jednom od rijetkih arheoloških istraživanja na Velebitu općenito, a koliko je značajno potvrdila nam je voditeljica istraživanja.

– Radi se o gradini i pripadajućoj nekropoli koji se nalaze na čak 800 m nadmorske visine. Nalazište datira iz prapovijesnog vremena, odnosno željeznog doba, a imamo indicije da bi moglo biti i starije, kazala je Vuković.

Stvarnost je takva, govori, da je Velebit bio vrlo dinamičan životni prostor i to sve do nedavno.

– U nekim od zaselaka tako visoko u planini, primjerice Kneževićima, i danas se živi. Područje je to pogodno za život. Ima vodu, plodno tlo, sve ono što je potrebno današnjem čovjeku, ali i onome koji je živio ovdje prije dvije i pol tisuće godina, dodaje kustosica.

U sklopu istraživanja pronađeni su tako mnogobrojni ulomci keramike, brončani, željezni predmeti, kao i koštani i kameni artefakti, redom ostaci iz svakodnevnog života:posuđe, alati te nakit. Osim mnoštva pronađenog materijala, značaj nalazišta krije se u shvaćanju položaja lokaliteta koje je bilo od strateške važnosti.

– Za nas arheologe najvažnije je shvatiti kontekst tih nalaza. Upravo su zbog toga istraživanja spora i pedantna. Istražujemo ga upravo zato jer nas zanima dinamika života na Velebitu i odnosa zajednica u prapovijesti, njihovog kretanja i korištenja prostora. Činjenica je da se lokalitet nalazi na jednom od važnijih prapovijesnih puteva koji je vodio prema Lici. To je mjesto križanja puteva, a s toga se područja može lako kontrolirati okolni prostor, objašnjava.

S obzirom na to da je riječ o terenu na visokoj nadmorskoj visini samo istraživanje nije bilo lagano i zahtijevalo je dosta truda.

– Imali smo godine kada se dio puta išlo i pješke, pa je to bilo prilično uzbudljivo. Danas, na sreću, imamo cestu, pa je puno lakše pristupiti terenu, kazala je Vuković.

Za vrijedni tim arheologa, posao ovdje ne staje. Naime, sada slijedi posterenska obrada materijala u muzeju, a sustavna, kao i pregledi terena koji se provode duž cijelog južnog i jugoistočnog Velebita, nastavljaju se i dalje.