MISTO MOJE (23) Lakše je doći na koncert Thompsona u Zagreb nego iz Banjevaca u Zadar

Dok je uz obalu, bilo da je riječ o gradu ili manjem mjestu, itekako živahno, na rubu Zadarske županije, u mjestu Banjevci, koje je u sastavu Općine Stankovci, vlada potpuni mir, uokviren zelenim prostranstvima i oživljen tek cvrkutom ptica.

Selo je to omeđeno Stankovcima, Radašinovcima, Crljenikom i Pirovcem, a ispred sela su polja te mali brežuljkasti lanac preko kojega se dolazi do Vranskog jezera. Iako pripadaju Zadarskoj županiji, Šibenik im je gotovo duplo bliži, pa mu, logično, i gravitiraju. Zanimljivo je kako Župa Banjevci, koja se prostire općinama Stankovci (selo Banjevci) i Pirovac (selo Kašić), pripada Šibenskoj biskupiji, ali i to kako je, primjerice, ovo malo mjesto iz kojeg je puno liječnika i političara.

Bogata povijest

Sve to ispričali su nam otvoreni i srdačni mještani, a obilazak smo započeli od župne crkve sv. Nikole Tavelića (gdje dolazi služiti svećenik iz Stankovaca) izgrađene 1970./71. god., prema nacrtu arh. Ante Baraća, na temeljima započete velike kamene crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Terezije od Maloga Isusa iz 1938. godine. Iznad te crkve je crkva sv. Ivana Krstitelja, romanička građevina iz XI. do XII. stoljeća, na čijem je pročelju zvo­nik u obliku masivne kule i zahvaća čitavu širinu crkve. Ta je crkva pod državnom zaštitom, a obnovljena je 2007. godine zahvaljujući potpori Ministarstva kulture RH.

U tom je dijelu i mjesno groblje i župna dvorana koja, kako saznajemo, mještanima služi i kao mjesto okupljanja. Kafića, odnosno, kako bi oni rekli, gostionice odnedavno nema, vlasnik je ostario i zatvorio to mjesto okupljanja. Centar mjesta postala je klupica ispod smokve prekoputa jedinog lokalnog dućana gdje se, primjera radi, prošle nedjelje skupilo – 27 ljudi.

Kao i svugdje, i ovdašnji se ljudi polako, ali sigurno okreću turizmu, a poljoprivreda nije što je nekad bila. Ipak, ispred velikog broja kuća visi isprepleteni luk, a nisu rijetkost ni table o prodaji maslinovog ulja.

Ima u mjestu i napuštenih kuća, no čak zanemariv broj, prevladavaju lijepo uređene kuće s golemim vrtovima. Jedna od njih je kuća obitelji Brković, u čijem vrtu sjaje veliki suncokreti i u kojem je sve uređeno, što bi se reklo, kao u pitaru.

Područna škola

Liječnici i političari

Ana Brković, mlađa članica ove obitelji, ističe kako je lijepo živjeti u Banjevcima, da uživaju u miru.

– I mladi su počeli ostajati u selu, ima i kuća za odmor, ima i turizma. Mi se uglavnom kupamo na Prosici, između Draga i Pirovca. Imamo i područnu školu, trgovinu, sve što nam treba, govori Ana Brković, a otac Jerko dodaje da je u Banjevcima danas oko 400 stanovnika.

Ana Brković

Usporedbe radi, 1971. godine, prema Državnom zavodu za statistiku, bilo ih je 775.

– Puno je manje ljudi, iseljavali su se iz političkih i ekonomskih razloga. I ja sam radio 40 godina u Njemačkoj, ali u Banjevcima je ljepše, ovdje kod nas je uvijek fešta, tamo samo rad i rad. Ovdje sve ide polako, sadi se luk, češnjak, krumpir, sije se pšenica, ima vinograda i maslina. A zrak je takav da ima puno doktora iz sela, preko 20 sigurno, najviše Krpina, iz jedne kuće petero, a s mladima osam, govori Jerko Brković i dodaje da je otac pokojnog pjevača Massima Savića odavde.

Gospođa Verica Brković vrijedno nadopunjuje muža, napominje da je i Zvonimir Troskot, saborski zastupnik, podrijetlom iz Banjevaca, kao i Zvonimir Savić, savjetnik premijera Plenkovića te saborska zastupnica Nikolina Baradić.

Prezimena u selu su, nastavljaju Brkovići udruženim snagama, Brković, Savić, Troskot, Gugić, Baradić, Baković, Bulat, Vukorepa, Didak…

– Ali uvijek samo jedna kuća ostane, dodaje Jerko sliježući ramenima.

Verica i Jerko Brković

Sad će tebi baba reći…

Prema uputi sveznajućih domaćina nastavljamo dalje, do lokalne trgovine gdje je itekako zanimljivo i veselo. Prodavačica Marijana Baković, i rođena i udana u Banjevce, u ovom dućanu radi već 30 godina i zasigurno je zaslužna za domaću, opuštenu atmosferu.

Okupljaju se tu i stariji i mlađi, 84-godišnja Danica Krpina posebno plijeni pozornost svojim fuštanom i kosom u pletenici, ali ponajprije vedrim duhom. Pitamo bi li mijenjala Banjevce za grad…

– Sad, u ovim godinama, ne bi’, ali da sam mlađa, bi’ sigurno. Doduše, meni, dite, ne treba sad ništa, ja odem oko kuće i doktoru u Šibenik. I to je to, kaže Danica Krpina.

S druge strane, 30-godišnji Vice Baković naglašava kako im u Banjevcima ništa ne nedostaje.

– Ima puno mladih, družimo se na igralištu, odemo do Stankovaca na kavu. Nama je super, kaže Vice.

Vice Baković

S tim da u Banjevcima ne nedostaje ničega, suglasna je i Zvonka Šarlija koja se udala u Banjevce prije 25 godina, došavši iz Pristega.

Zvonka Šarlija

Manje-više žene ostaju u selu, dodaje Marijana Baković, rođena Brković, momci iz sela su jako dobri.

– Sad će tebi baba reći. Lipa roba se proda kod kuće, a dalje voziš ono što ne valja, uključuje se u ovaj zanimljiv razgovor Danica Krpina.

Malo šale (i životne mudrosti) uvijek dobro dođe, no razgovarali smo i o onome što tišti mještane…

Da je sreće, država bi pomogla

– Problem u našoj općini su tereni na kojima bi mladi gradili kuće. Mladi bi kupovali, gradili, ali nema poticaja. To je katastrofa. Moji sinovi su ostali u selu, ali nigdje nema ničega, nek naprave parcele, mi pet godina tražimo teren. Krenuo je i turizam, može se lijepo živit, ali nemaju di. Nije to samo problem nas, sve mlade to muči, prisiljeni su na podstanarstvo, ističe Marijana Baković i dodaje da bi se vratilo desetero mladih kad bi imali gdje graditi kuću.

– Naše selo je divno, ali to je velik problem. Da je sreće, država bi pomogla mladima, ne moraju dati, isplatit će mladi, ali bar nek omoguće parcele. Meni je žao mladih, dodaje Marijana Baković.

Nailazi Marijanin rođak iz Radošinovaca, Josip Krpina, mladi čovjek, kao naručen za ovu temu, čiji su korijeni iz Banjevaca.

– Teško je, dovoljno je proći cestom od Banjevaca do Vrane da se vidi stanje, ovdje infrastruktura – ne postoji. Ne možemo ništa razvijati, a glavni je razlog nepostojanje infrastrukture. Dva auta se ne mogu mimoići, sve je puno rupa. Prolaze tisuće turista, biciklista… Radošinovci su pod Gradom Benkovcem, ne možemo ni mi naći terene za graditi kuću. Rugaju se s nama, a trideset godina isti na vlasti, zahvaljujući glasačkoj mašineriji. Lakše je doći na Thompsonov koncert u Zagrebu, i to na dan koncerta, nego normalnim danom do Zadra iz Banjevaca i Radošinovaca, govori Josip Krpina.

Josip Krpina i Marijana Baković

Ipak, najveća im je vrijednost zajedništvo koje imaju i dandanas. I jako, jako vole svoje selo. Baš ih zato i boli kočenje napretka…

Svejedno, ne bi mijenjali svoje selo za grad, napominje Živko Baradić koji je živio i radio u Zadru, a u mirovini se vratio u voljeno, rodno selo.

Živko Baradić

Spomenik hrvatskom vitezu Bakoviću

Ove je godine, u veljači, uz nazočnost mještana Banjevaca i velikog broja braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, u Banjevcima, ispred crkve sv. Nikole Tavelića, otkriven spomenik hrvatskom vitezu Borislavu Bakoviću.

Baković je rođen 1971. u Banjevcima i bio je dragovoljac Domovinskog rata.

Bore, kako su ga često zvali, bio je na početku pripadnik Samostalne bojne Stankovci, nakon toga i 2. bojne 134. brigade i na kraju 55. domobranske bojne Benkovac. Baković je bio i u sastavu Banjevačkog voda koji je također imao svoje ratno djelovanje na ovom prostoru. U akciji Maslenica, 18. veljače 1993., oko 10 i 30 sati, odlazeći na nove zadaće, neprijatelj je iz smjera Glavice snajperskim djelovanjem pogodio i usmrtio Bakovića koji je tada imao svega 22 godine.