MISTO MOJE (15) Sikovo, selo s čak četiri fešte - puno mladih ljudi koji vrijedno rade i sade

U zagrljaju plodnih polja, u zaobalju turističkog i općinskog središta Sv. Filipa i Jakova, smjestilo se idilično selo Sikovo. O njegovoj bogatoj povijesti svjedoče spisi iz 12. stoljeća u kojima se spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua, a od pamtivijeka su ovdašnji ljudi nadaleko poznati po svojoj marljivosti, obrađenoj i uzoranoj zemlji od koje se živi, a danas se sve više okreću i turizmu. Savršena je to destinacija za one koji žele u blizini more, ali i mir, nepregledne zelene »tepihe« koji kao da se, bez ometanja, protežu sve do Velebita.

Radost susreta

Đir selom započinjemo od župne crkve posvećene svetom Nikoli Taveliću, predivne crkve omeđene maslinama koje su praktički u svakom kantunu mjesta. A usprkos buri, susrećemo Mirjanu Erstić u dvorištu, simpatičnu gospođu koja je cijeli život provela u ovom mjestu i ne bi ga, kako ističe, nipošto mijenjala za život u gradu.

– Lipo nam je tu, blizu Biograd, blizu Zadar, ne bi’ u grad, fino je ovdje. Imamo poljoprivredu, eno, moji sade krumpire upravo, poznati smo po dobrim lubenicama, a sve je više i turizma. Ovdje je puno mladih ljudi i oni su jako zainteresirani za poljoprivredu, radi se, priča Erstić i ističe kako mladi ljudi ostaju u selu.

Mirjana Erstić

To je zaista vijest, lijepa vijest i priča jer znamo, a potvrđuje to i ova naša rubrika, da je sela odavno poharala bijela kuga, da su prazna i da su u njima uglavnom stariji koji su se na koncu života vratili na djedovinu.

Mlade obitelji, govori nam Erstić, imaju sve potrebno, u blizini je Područna škola OŠ Sv. Filip i Jakov u kojoj su učenici nižih razreda, a za one viših razreda organiziran je prijevoz autobusom u matičnu. Ljudi uglavnom rade u većim gradovima, imaju trgovinu, a kafić će se otvoriti u novom društvenom domu kojeg gradi Općina, na radost svih mještana.

Područna škola

Svakako, taj će dom itekako obogatiti društveni život čitave lokalne zajednice, osigurati prostor za organizaciju različitih aktivnosti koje će koristiti svi stanovnici općine i šire. Riječ je o prizemnoj građevini s jednim velikim, fleksibilnim prostorom koji se može prilagoditi različitim potrebama, a opremit će se i instalacijom za točionik čime će se omogućiti posluživanje pića tijekom različitih događanja, kao što su kulturne manifestacije, seminari, predavanja i društveni susreti.

Ne fali ništa, ali…

A kad pričamo o Sikovu i društvenom životu, posebno je zanimljivo istaknuti kako je ovo mjesto koje ima čak četiri fešte.

Slave se ovdje Sveti Ivan, Sveti Roko, Velika Gospa i Sveti Nikola, prilikom doseljavanja ljudi su donosili svoje običaje, pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika.

– Prtenjače spadaju pod Sv. Filip i Jakov. Došli su iz Polače i »donijeli« Sv. Roka, jedan dio slavi Sv. Ivana, Zrilići slave Veliku Gospu jer su došli iz Bruške i imamo Sv. Nikolu. Crkva je posvećena sv. Nikolu Taveliću, to je prva crkva posvećena u komunizmu, 70-ih. Bila je prvo župna kuća, s vremenom se sve napravilo, priča nam gospođa Erstić, ponosna na razvijeno selo, lijepe kuće i vrijedne sumještane.

I sama ima svega u vrtu, pa, kako kaže, ne mora pet dana u dućan. Blaga je sve manje, samo jedan mještanin drži krave, ali poljoprivrede, nasreću, i dalje ima.

– Sade se krumpiri, mrkva, režu masline… Ima i mladih, jako su vrijedni i dobri, iznenadi se svatko tko dođe. Tko god ima polja, a ima velika većina, u potpunosti mu se posveti, kaže druga gospođa u prolazu.

Crkva sv. Nikole Tavelića

Da je predivan život u Sikovu, naglašava i Marica Birkić koja se udala u Sikovo iz Raštana i koja je svime zadovoljna.

– Ništa mi ovdje ne nedostaje. Samo mi je problem kad dućan ne radi, ako je jedna prodavačica bolesna, onda dućan radi samo ujutro, očito nema tko raditi. Tako je bilo cijelu prošlu godinu. Inače, imamo sve, dućan nije ništa skuplji nego veći centri, komentira Birkić ispred lokalne trgovine.

Marica Birkić

Suživot vila i zelenila

A uz sve prirodne ljepote i blizinu mora, razvoj turizma je i očekivan, no ipak još nije progutao autentičnost i ljepotu ovog mirnog mjesta u kojemu svatko svakoga poznaje.

– Turanj je nama tri i po kilometra daleko, ima i kod nas turista, neki su se ljudi opredijelili za poljoprivredu, neki za turizam. Ali selo je puno mladih, vrijednih mladih ljudi, ističe Birkić i dodaje da u Sikovu ima stotinjak kuća i petstotinjak ljudi.

Ti radišni ljudi rasporedili su se po, moglo bi se, raštrkanom selu, dugom četiri kilometra, ali, kako kaže naša sugovornica, svi su povezani i svi su uz cestu.

– Od početka sela idu Birkići, Zrilići, pa su Mrkići, Erstići, Zubčići, opet Erstići, opet Birkići, pa opet Zrilići, Colići, Mikulići…, nabraja nam Birkić.

Saznali smo sve o Sikovu iz prve ruke, a na kraju smo provjerili što o ovom mjestu kažu oni koji dolaze poslom, putnici namjernici, dragi gosti srdačnih Sikovljana.

– Nisam ja iz sela, radim ovdje, ali jako mi se sviđa Sikovo, priroda je predivna, zrak čist, ljudi ugodni, kazuje simpatični Marko iz Zadra.

Zapisujući u blokić da su ljudi silno zadovoljni uvjetima za život, a da su posjetitelji oduševljeni očuvanom autentičnošću pravog dalmatinskog sela, bježimo od bure. No, naravno, ne žalimo se na jaki vjetar jer, kako saznajemo od pouzdanih izvora, još se i u Sikovu suše pršuti. Ne koliko prije, ali se suše, za marendu nakon napornog rada u polju, za ponuditi turistima koji žele osjetiti okus tradicije. Dobar zalogaj, zlatna kapljica, bajkovita priroda, osmijeh i otvorenost mještana recept je za uspjeh. Sikovo to dokazuje.