MISTO MOJE (13) Nema trgovine, kafića, ni doma, ali u Žeravi niču kuće za odmor

Mir, tišina i seoski način života postaju sve privlačniji mnogima kojima je dosta gradske vreve, preskupih kvadrata i nemogućnosti pronalaska parkinga. Mnogi naši sugrađani, neovisno o razlogu selidbe, žele pronaći savršeno mjesto pod suncem koje ipak nije predaleko od grada, a jedno od mjesta koje se sve više spominje u razgovorima je – Žerava.

Od Zadra je udaljena 12 kilometara, a iako nema trgovine, kafića ni društvenog doma, kao ni stabilnog pritiska vode u jednom dijelu sela, nove kuće samo niču.

Dosta se gradi

U šetnji kroz selo, pratili su nas kišni oblaci kao i kamioni puni građevinskog materijala koji su jurili cestom. U Žeravi se dosta gradi, ali i obnavlja. Stari dio sela, sa starim kamenim kućama također dobiva novo naličje. Nerijetko, u dalmatinskom duhu, jer je primjetna upotreba kamena i na novim pročeljima. U Žeravu doseljavaju, kako su nam neki mještani rekli, naši ljudi iz nešeg kraja, iz grada. Inače, Žerava je u sastavu Grada Nina, a prema popisu stanovništva iz 2021.godine broji 205 stanovnika. Taj broj dobrano naraste tijekom ljeta, kada cijelo selo oživi, a najviše se ta ljetna živost osjeti tijekom malonogometnog turnira koji na igralištu osnovne škole okupi brojne posjetitelje.

Da se dosta ljudi koji su izvan države odselili još davnih sedamdesetih godina vraća ljeti, kazao nam je mještanin koji je za potrebe članka ipak htio ostati anoniman. Međutim, rado je s nama podijelio crtice o životu u svom rodnom mjestu.

– Jako puno se gradi. Nešto grade mještani, a nešto drugi ljudi sa strane. Selo se širi, kao uostalom i u drugim mjestima. Ovdje imamo dosta kuća za odmor, dosta apartmana… Mislim da će ove nove kuće koje se grade također biti kuće za odmor, a trenutačno ima 14 novih objekata u izgradnji. Znate, od kraja korone pa do sad, buknula je gradnja u našem selu, kazao nam je mještanin kojeg smo upitali što je to što privlači nove obitelji u Žeravu.

– Mir i tišina, pogotovo u zimsko doba kada nema buke, nema graje… Mladi ovdje ostaju, sve je u nekom obiteljskom duhu. Mlađih osoba ima dosta, a manje-više svi i ostaju tu. Ili su s roditeljima u kući ili započinju neku svoju gradnju, dok mnogi koji su u Zadru planiranju i povratak, naglasio nam je mještanin koji nam je također otkrio kako je Žerava dobila ime još u vrijeme Turaka koji su naselje, koje je onda bilo smješteno na području njihova sadašnjeg polja, spalili do temelja. Tako je prema žeravi, Žerava dobila ime.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Gusterne i gosti

S obzirom na to da se u mjestu puno gradi, upitali smo našeg sugovornika što je to što im u selu nedostaje. Odgovor – trgovina. Najbliža se nalazi u Ninskim Stanovima, kao i ona u Briševu, na Maziji. U Žeravi nema ni pošte, ni ambulante, za sve se odlazi u Zadar ili u Nin. U selu su jedna do druge, škola i crkva sv. Petra, a vidjeli smo i reklamu za uljaru u mjestu. Što se tiče društvenog života, što god se organizira odvija se u prostorima škole, ali inače, nedjelja je rezervirana za buće, karte ili druženje po kućama. Upitali smo našeg sugovornika, imali želje i planova za neki društveni dom.

– Puno je planova, ali mislim da će društveni dom pričekati. Sad se radi na rekonstrukciji vodovodne mreže, jer je ovdje voda problematična… iako je imamo od 1977. godine. Već godinama nemamo vodu onako kako trebamo imati jer jednostavno nema pritiska na nekim područjima. Sreća da imamo gusterne pa se na njih oslanjamo. Inače, da nema gusterni, nitko od nas ne bi mogao imati goste, napomenuo nam je sugovornik.

Predovan, Beram, Paleka, Bušljeta, Jurlina, Mijolović, Utković i Zekić su prezimena obitelji koje nastanjuju Žeravu, a kako se doseljavaju nove obitelji tek nam predstoji vidjeti koje ćemo možda zabilježiti prilikom nekog budućeg posjeta. Zasad, Područna škola Bartola Kašića broji desetak učenika, od 1.do 4. razreda. Međutim, mještani se nadaju da će i taj broj narasti s obzirom na to da mladost ostaje u rodnom mjestu.

U Žeravi, velik potencijal leži i u plodnim poljima pa se tako mještani Žerave, osim turizmom, bave i poljoprivredom. Doduše, jedan naš sugovornik kratko nam je kazao kako ima u selu dosta OPG-ova, međutim, pitanje je koliko je poljoprivrede zbilja u polju. Hodajući nogostupom uz glavnu cestu, primijetili smo i par ovčica, a naišli smo i na jednu gospođu koja nam je kazala kako u selu ima par obitelji koje se bave uzgojem životinja.

Sve ledina…

– Ovdje mi živimo pravi seoski život, a ima puno njih koji bi se isto tako mogli baviti time, ali neće. Kod nas bi se moglo jako dobro živjeti od poljoprivrede i stočarstva. Međutim, u našem polju ništa nije izorano, sve je ledina. A može se, samo da se oće…vode ima iz bušotine, može se saditi, može se, kaže nam mještanka koju smo upitali što po njenom mišljenju čini Žeravu poželjnom.

– Poželjna je kažu, ali više ne znamo tko su ti ljudi ni odakle dolaze. Jedan počne kuću, drugi završi, treći kupi, četvrti živi… U selu se gube običaji, nema ih više…. jedino što odemo u crkvu nedjeljom. Ja ni ne znam što je tako privlačno ovdje ljudima, a još kad pogledaš da su ljudski odnosi ovdje nula…. Mislim, selo je lipo, daleko od toga, ali koliko se gradi izgubit će se ta lipota. To je kuća na kući, ni kraja ni početka u nekim dijelovima, kazala je mještanka dodavši da je jadno selo koje je prazno, kao i ono u kojem susjeda ne poznaješ.

S obzirom na to da nas je kiša stigla, oprostili smo se s gospođom i uputili na cestu preko koje su jurili automobili pa smo usput iskomentirali brzinu kojom vozači voze. Gospođa nam je kazala kako ju je nekad strah prijeći cestu koliko brzo voze, a ležećim policajcima samo se mogu nadati. Kaže, već su i ih tražili, ali nikako da se nešto poduzme.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

SPALJENA DO TEMELJA

Žerava je dobila ime još u vrijeme Turaka koji su naselje, koje je onda bilo smješteno na području njihova sadašnjeg polja, spalili do temelja. Tako je prema žeravi, Žerava dobila ime

ŽIVOT U ŽERAVI

Najbliža trgovina nalazi se u Ninskim Stanovima, kao i ona u Briševu, na Maziji. Nema ni pošte, ni ambulante, za sve se odlazi u Zadar ili u Nin. U selu su jedna do druge, škola i crkva sv. Petra, a vidjeli smo i reklamu za uljaru u mjestu. Što se tiče društvenog života, što god se organizira odvija se u prostorima škole, ali inače, nedjelja je rezervirana za buće, karte ili druženje po kućama

FOTO: LUKA JELIČIĆ