MISTO MOJE (12) Sve je više apartmana i stranaca, još malo pa će Turanjci biti kao Indijanci!

Foto: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Zime u manjim dalmatinskim mjestima oduvijek imaju posebnu draž, u kamenim kalama, pokraj morskog plavetnila, među svjedocima bogate povijesti, itekako se pokazuje i dokazuje lakoća življenja i ljepota dokolice. Vrijeme teče sporije, a lokalci se raduju susretima, uživajući u svojim malim slatkim navikama kao što su šetnje obalom, polagano isprijanje kavice ili pak dobre kapljice.

Ogledan primjer ugodnog života svakako je i Turanj, u Općini Sv. Filip i Jakov, malo, ali bogato povijesno mjesto koje priča priče stoljećima. U sve su te priče utkani ljudi ovog mjesta, vrijedni, radosni, a sve ih veže ljubav prema mjestu, uz pokoju kritiku.

Proveli smo sunčano, burovito jutro u ovom pitoresknom mjestu, ćakulajući s tim mještanima, uživajući u pogledu na Pašmanski kanal i istražujući zanimljivu povijest. U Turnju ima svega, kaže nam gospodin u prolazu, osim – Turanjaca.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Ljepota i spokoj

Da, odavno je ovdje sve više stranaca, posebno Slovenaca, a dok ih neki dočekivaju s oduševljenjem, manji dio izražava skeptičnost, izražavajući želju za autentičnošću i nostalgiju za Turnjem kakav je nekad bio.

Svejedno, mještani uglavnom govore kako im je lijepo te da uživaju u miru, dok tri mjeseca ljetne gužve nekako »preguraju«, međutim, dodaju kako im nedostaju mesnica, pošta i trafika te kako zbog tih osnovnih potreba moraju u Sv. Filip i Jakov.

No, kako to obično biva, dok bi jedni dodatne sadržaje, drugi dolaze jer im je mir dovoljan, a jedan od njih je Marin Eldić iz Velike Gorice.

– Imam ovdje prijatelje, dolazim i zimi i ljeti, meni i supruzi treba promjena, svježi zrak, mir i tišina. Najviše volim more, a ni ljudi nisu loši, kroz smijeh govori Eldić koji dodaje kako njemu kao 68-godišnjaku ne nedostaje nikakvih sadržaja, eventualno bi volio da zimi radi više restorana pa da ne mora na ručak u Sukošan.

Nastavljamo šetnju mjestom, a na mulu s muralom »Bonaca mi spokoj daje, a u duši mi mir počiva, lipo li je sidit, gledat kako Turanj dragi sniva…« susrećemo dvojicu mještana, Turanjaca, Nikicu Kadiju i Morisa Mandića koji su puni riječi hvale za Turanj.

– Volim ovo mjesto, svi moji su odavde, djetinjstvo sam provodio na otoku Bapcu, sad sam više ovdje. Imamo kafiće, imamo dućane, možda mladima nedostaje više zabave, ali nama je sasvim dobro, kaže Mandić.

Nasreću, kako saznajemo od naših sugovornika, zaposlenost je i više nego dobra, možda bi se one bez posla moglo nabrojati na prste jedne ruke, a to je svakako glavni preduvjet za ostajanje ili čak doseljavanje mladih obitelji.

– Dosta naših domaćih radi u Jadran Tuni, imamo marine, rade ljudi i u državnim službama, kao uvijek. Imamo i turizam i poljoprivredu, nabraja Kadija.

Marin Eldić

Važnost turizma

Obojica komentiraju kako im gužve ljeti, kao ni stranci koji kupuju nekretnine u mjestu, nimalo ne smetaju jer svi, na ovaj ili onaj način, žive od turizma. Turistima npr. mogu prodavati domaće maslinovo ulje i povrće, dok je vinograda znatno manje nego prije.

Od ovih znalaca saznali smo i najčešća prezimena u Turnju, a to su: Santini, Mandić, Kadija, Vidas, Vodanović, Pedisić, Pedišić…

To su neka od prezimena, a sljedeći sugovornik, kad je o onomastici riječ, podsjetio nas je kako je to bilo »onda kad je Bog hodao zemljom«.

– Ja sam Srećko Vodanović, zvani Dujo. Prije su uvijek bila dva imena, jedno općinsko, jedno crkveno. I tako, meni ostalo Dujo, govori nam vitalni 78-godišnjak kojem, kaže, ne nedostaje ništa jer ide biciklom u Sv. Filip i Jakov kad mu nešto zatreba.

Onima koji nisu od velikih zahtjeva, govori gospodin koji je htio ostati anoniman, u Turnju je sasvim dobro, ali…

– Prije je bilo bolje, manje gužve, apartmana, zgrada, stranaca… Još malo pa ćemo mi mještani biti kao Indijanci! Prije smo osjećali miris mora, sad osjećamo miris blata. Za par godinama neće nam trebati most do Pašmana, mi Turanjci sve ćemo toliko nasuti i sve izgraditi, kaže jedan od mještana.

Zaista, gradi se, mjesto je ovo s područnom školom, područnim vrtićem, četiri trgovine, mnogo ugostiteljskih objekata koji su doduše zimi zatvoreni… U svakom slučaju, gradnju i doseljavanje uvijek će netko promatrati kao iskorak, drugi kao – ugrozu.

Međutim, u Turnju (lat. toretta) koji je naziv dobio po kulama koje su sagrađene za obranu od turskih napada, nastoji se pomiriti bogatu kulturno-povijesnu baštinu i suvremene potrebe, prilagoditi nove objekte postojećem stanju i tako čuvati ostavštinu za generacije koje dolaze.

Nikica Kadija

Mjesto vjere

A o bogatoj povijesti mjesta, uz obilazak, pričala nam je Danijela Deković, profesorica povijesti koja je završila i studij arheologije, predsjednica Udruge glagoljaša Zadar, vanjska suradnica Zavičajnog muzeja Biograd na Moru te sakrištanka vrlo aktivne Župe Gospe od Karmela.

Zadivljujuće je gledati i slušati kako netko s toliko i znanja i ljubavi priča o svom mjestu.

Turanj se, prema poznatim podacima, prvi put u povijesnim dokumentima, spominje 1213. godine, a u 14. stoljeću u selu je boravio krbavski knez Budislav Kurjaković.

– Tijekom povijesti mjesto je bilo u posjedu velikaških obitelji De Marchi, Meštrovića, Venturi, a kasnije i obitelj Benedetti, a kao župa prvi se put spominje 1430. godine. U sastavu današnje župe, Turanj je i starohrvatska Gospina crkvica u Tukljači koja je bila i župna crkva župe Tukljačane, župe koja je nestala za Kandijskih ratova. Također, za Kandijskog rata porušena je i prva crkva u Turnju koja je bila posvećena Maloj Gospi, a nakon bitke na Lepantu Gospi Ružarici. Današnja župna crkva sagrađena je, kako to navodi glagoljski natpis 1737. godine, a Gospi Karmelskoj posvećena je 1739. godine, priča nam Deković u crkvi pokazujući tri oltara, kipove Srca Isusova i sv. Ante i sliku Gospe Ružarice.

Oltar su 1898. godine izgradili bratovštinari Gospe Karmelske, a kako je ovo zavjetna crkva, kip je bio urešen brojnim zavjetnim darovima koji su poklon zahvalnih hodočasnika mjesta i okolice za primljene milosti.

Na bočnoj strani oltara sv. Šime nalazi se natpis na kojem je godina 1478. što se vjerojatno odnosi na gradnju prve crkve.

U svakom kutku ove crkve vidljiva je i bogata povijest, ali i vjera ovdašnjeg naroda koju i dandanas predano svjedoče, baš kao i brojni hodočasnici koji na blagdan Gospe Karmelske dolaze iz svih dijelova Lijepe Naše.

– Samo na blagdan dolazi preko tisuću ljudi, a nedavno je kupljen novi kip od drveta koji je postavljen na mjesto prvog kipa, govori Deković.

Danijela Deković

Siđa nekoć

Važna je atrakcija i utvrda hrvatskih plemića Meštrovića koja je bila sagrađena tik uz more, a zidine su podupirale tri kule. Iz tog vremena je ostala sačuvana jedna kula (Kaštel), glavna vrata i dio bedema. Turanj je za vrijeme Kandijskog rata bio carinarnica, a inače je tijekom povijesti poznat kao megdanište na kojem su se odvile mnoge bitke.

– Imali smo još dvije kule, ali su uništene. Sve je to bilo sagrađeno radi obrane od Osmanlija, Turanj je tada bio ključna točka obrane, u blizini je bila granica Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. U razdobljima mira Turanjci su s Turcima trgovali, ženili se…, ali za vrijeme ratova bilo je zaista gadno, kazuje Deković.

Iza ovog mjesta bogata je povijest o kojoj bi se moglo napisati knjiga i knjiga, valja spomenuti i obitelj Santini, nekadašnje veleposjednike, kuću obitelji Benedetti i i kuću Milković.

Pokazala nam je Deković i gdje je bila popularna siđa, mjesto gdje su se mještani okupljali, razgovarali, družili se…

– Siđa je bila ono što nam je Internet danas, ili frizerski salon. Danas toga nema, a i djece je sve manje, napominje Deković.